REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3781/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bukova gora d.o.o., OIB 77967506173, Zagreb, Bukovačka cesta 86, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UNIQUA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-896/2021-48 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-896/2021-48 od 18. srpnja 2024. u točkama I., IV. i VI. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-896/2021-48 od 18. srpnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.369,10 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu kamata na presuđeni iznos od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2022. do isplate, te sa zahtjevom za kamate preko dosuđene visine kamatne stope od tri posto. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 1.338,05 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 199,08 EUR sa zateznim kamatama od 6. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinancirana koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. Točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 199,08 EUR preko dosuđene visine od tri posto. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.535,80 EUR sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. Točkom VII. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 648,24 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sa zahtjevom za plaćanje kamata na dosuđeni iznos troškova preko dosuđene visine od tri posto.

2. Protiv presude u točkama I., IV. i VI. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, sve uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 424,63 EUR.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.707,15 EUR kao preostalog dijela neisplaćene naknade iz osiguranja, odnosno osigurnine na temelju Ugovora o osiguranju imovine sklopljenog između tužitelja i tuženika te iznosa od 199,08 EUR s osnove troškova izrade nalaza i mišljenja MK, dipl. ing. arh.

7. Iz obrazloženja pobijane presude nadalje proizlazi da je prvostupanjski sud naveo kako između stranaka nije sporno da je tuženik po polici osiguranja imovine Dom i sreća broj 08-0133780-01 isplatio tužitelju s osnove predmetne štete iznos od 7.882,00 kn u vidu štete nastale na tužiteljevom stanu te iznos od 4.130,00 kn u vidu štete za uništene stvari. Utvrdio je spornim je li šteta pokrivena policom osiguranja broj [broj police osiguranja]-0133780-01, opseg i visinu nastale štete tužitelju te visinu tužbenog zahtjeva, iz razloga što je predmet osiguranja stan veličine 20 m2, a ne 60 m2, tijek zateznih kamata te je li osigurani rizik pokriven općim ili posebnim uvjetima tuženika.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor da šteta nije pokrivena policom osiguranja jer je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju u skladu s kojim je tužitelju izvršio djelomičnu isplatu osigurnine. Uzimajući u obzir da je tuženik priznao osnovu tužbe, a osporio opseg i visinu štete te da je tužitelju isplatio iznos štete za koji smatra da odgovara opsegu oštećenja, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke tuženikove prigovore u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva i promašene pasivne legitimacije.

9. Na temelju nalaza i mišljenja Zrnislava Ceranca, dipl. ing. građ., prvostupanjski sud je utvrdio da visina štete na stanu tužitelja iznosi 72.889,00 kn / 9.674,03 EUR. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik tužitelju isplatio dio štete u iznosu od 1.594,26 EUR, naložio je tuženiku isplatiti tužitelju preostali iznos od 6.369,10 EUR, dok je u dijelu za isplatu iznosa od 1.338,00 EUR tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

10. Utvrdivši da tuženik nije u roku od tri dana od prijave štete izvršio izvid štete na predmetu osiguranja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj osnovano pokrenuo postupak osiguranja dokaza o uzroku i opsegu nastale štete, slijedom čega je ocijenio da je zbog krivnje tuženika za tužitelja nastala šteta koja se odnosi na trošak izrade nalaza i mišljenja MK, dipl. ing. arh. u iznosu od 199,08 EUR. 11. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje glede uzroka nastanka navodnog štetnog događaja, pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši tuženikovu obvezu na isplatu osigurnine tužitelju i pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je već u odgovoru na tužbu osporio da bi predmetna šteta bila pokrivena policom osiguranja broj [broj police osiguranja]-0133780-01, opseg i visinu štete te visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata. Ističe da njegov prigovor kako šteta nije pokrivena policom osiguranja nije obrazložen zbog čega presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da samo iz razloga što je on s tužiteljem sklopio ugovor o osiguranju, taj prigovor ne može biti neosnovan, odnosno na temelju te činjenice ne može proizlaziti zaključak da je šteta pokrivena predmetnom policom, pogotovo uzimajući u obzir da je ugovorom o osiguranju određen niz razloga za isključenje osiguranja, a koji postoji i u ovom slučaju. Nadalje navodi kako je neosnovan navod prvostupanjskog suda da je tuženik priznao osnovu tužbe izvršivši uplatu u iznosu od 1.046,12 EUR u postupku koji je prethodio sudskom postupku, a pogotovo uzimajući u obzir što u tom trenutku još nije ni postojao sudski postupak ili tužba čiju bi osnovu tuženik mogao priznati. Ističe da je u odgovoru na tužbu izričito osporio osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te da u tijeku postupka nije priznao osnovu tužbenog zahtjeva. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Zrnislava Ceranca navodi da je vještak utvrdio kako je nemogućnost prolaska u završnom čvoru i postojanje otvorenih spojeva i propusnosti koje je utvrđeno u Ispitnom izvještaju tvrtke Augustinović TGP d.o.o. od 19. kolovoza 2020. uzrok izlijevanja onečišćenih otpadnih voda iz kanalizacijskog sustava i nastale štete. Stoga navodi kako ne postoji njegova obveza na isplatu osigurnine tužitelju uzimajući u obzir odredbu članka 4.4. Posebnih uvjeta za osiguranje stambenih objekata PUSO 1/2014. Ukazuje na to da je prije sklapanja ugovora o osiguranju 5. rujna 2020. utvrđeno da predmetni stan ima nedostatke u vidu otvorenih spojeva i propusnosti, koji nisu bili održavani i sanirani do početka osiguranja, radi čega je bilo izvjesno da će nastati osigurani slučaj izljeva. Ističe i da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da do nastanka štete u stanu ne bi došlo da je nakon zaprimanja ispitnog izvještaja od 19. kolovoza 2020. izvršena zamjena instalacije zbog otvorenih spojeva i propusnosti kanalizacije, odnosno sanacija cijevi sustava odvodnje prema svim propisima i pravilima struke, kako je navedeno u preporuci na str. 2. ispitnog izvještaja. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 16. Općih uvjeta prema kojoj ne postoji obveza tuženika na naknadu štete jer se radi o šteti na osiguranoj stvari koja potječe od njenih nedostataka. Navodi i da je prema odredbi članka 922. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima takav ugovor ništetan. Ukazuje i na to da je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer se kanalizacijski sustav na kojem je utvrđena neispravnost smatra zajedničkim dijelom zgrade zbog čega su suvlasnici nekretnine, odnosno njeni etažni vlasnici pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, a o čemu prvostupanjski sud nije naveo nikakve razloge. Navodi i da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 199,08 EUR u vidu izvida štete sačinjenog po društvu Mirko Hvala j.d.o.o. Ističe da taj izvid štete nije učinjen u tijeku ili u povodu postupka zbog čega se ne može smatrati parničnim troškom u smislu odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a te da nije proveden ni postupak osiguranja dokaza reguliran glavom 19. ZPP-a. Ističe i da tužitelj nijednim materijalnim dokazom nije dokazao ni činjenicu plaćanja tog troška izvida štete u iznosu od 199,08 EUR.

12. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je prvostupanjski sud obrazložio tuženikov prigovor da šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja. Nadalje navodi da neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prije sklapanja ugovora o osiguranju utvrđeno kako stan ima nedostatke u vidu otvorenih spojeva i propusnosti koji nisu bili održavani i sanirani do početka osiguranja radi čega je bilo izvjesno da će nastupiti osigurani slučaj izljeva. Ukazuje da je neposredan uzrok štete curenje iz stana iznad predmetnog, na što tužitelj nije mogao utjecati, zbog čega se radi o nedostacima kanalizacijskih odvoda i priključaka kao zajedničkih dijelova zgrade.

13. Ocjena je ovog suda da su tuženikovi žalbeni navodi osnovani.

14. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 7.707,15 EUR kao preostalog dijela neisplaćene naknade iz osiguranja, odnosno osigurnine na temelju Ugovora o osiguranju imovine sklopljenog između tužitelja i tuženika te iznosa od 199,08 EUR s osnove troškova privatnog nalaza i mišljenja osiguranja izrađenog na zahtjev tužitelja.

15. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbeni zahtjev, nakon čega je istaknuo da predmetna šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja broj [broj police osiguranja]-0133780-01, osporio je osnovu i visinu štete te visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te je naveo kako je predmet osiguranja stan veličine 20 m2, a ne 60 m2.

16. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao sadržaj sklopljenog ugovora o osiguranju, odnosno police osiguranja broj [broj police osiguranja]-01333780-01 koja se nalazi na listu 87. -88. spisa, posljedično čemu nije utvrđivao odlučne činjenice o kakvom se osiguranju radi, o kakvom paketu osiguranja i što je točno predmet osiguranja te koji su rizici osigurani tim osiguranjem.

17. Točno je da je tuženik tužitelju u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, djelomično isplatio osigurninu temeljem predmetnog ugovora o osiguranju na temelju čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik obveznik plaćanja osigurnine na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju. Međutim, tuženik je to u obvezi samo ako se dogodi osigurani slučaj koji je prouzročen osiguranim rizikom (članci 921., 922. i 943. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

18. Sama činjenica što je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o osiguranju i temeljem tog ugovora tužitelju u mirnom postupku djelomično isplatio osigurninu, ne znači da je tužitelj priznao osnovu tužbe, odnosno osnovu tužbenog zahtjeva te da nije osnovan tuženikov prigovor da šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja, a kako je to zaključio prvostupanjski sud. Naime, tuženik je u mirnom postupku odbio tužitelju platiti osigurninu u cjelokupnom iznosu kako je to potraživao tužitelj te je izvršio samo djelomičnu isplatu te osigurnine u dijelu u kojem po njegovoj ocjeni ona odgovara opsegu oštećenja u predmetnom štetnom događaju. Stoga je prvostupanjski sud u ovom postupku bio dužan ispitati osnovanost svih tuženikovih prigovora usmjerenih na odbijanje plaćanja preostalog iznosa osigurnine, koji tužitelj potražuje u ovom postupku, a što prvostupanjski sud nije učinio.

19. Naime, tuženik je iznio činjenicu da predmetna šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja navodeći da izljev vode zbog zaštopavanja cijevi kanalizacijskog odvoda prema Posebnim uvjetima za osiguranje stambenih objekata PUSO 1/2014 (dalje: PUSO) nije uključen u osiguranje, pozivajući se pri tome na odredbu članka 4.4. PUSO-a. Stoga je prvostupanjski sud trebao ispitati tu odlučnu činjenicu te utvrditi je li se u konkretnom slučaju ostvario osigurani rizik, sve sukladno predmetnoj polici osiguranja, Općim uvjetima za osiguranje imovine OUI 1/12 (dalje: Opći uvjeti), odredbama PUSO-a, Posebnim uvjetima za osiguranje kućanstva PUK 1/2014 te Dopunskim uvjetima za osiguranje objekata i kućanstva DUSOK 1/2014, koji su svi navedeni u predmetnoj polici osiguranja posljedično čemu se prema svima njima utvrđuje isplata osigurnine za slučaj nastanka osiguranog slučaja. Budući da prvostupanjski sud nije ispitao tu odlučnu činjenicu, presuda o tome nema razloga zbog čega se ona ne može ispitati.

20. Nadalje, tuženik je istaknuo činjenicu i da iz ispitnog izvještaja društva Augustinović d.o.o. od 19. kolovoza 2020. o ispitivanju temeljne kanalizacije s zaključkom da je potrebna zamjena instalacije zbog otvorenih spojeva i propusnosti kanalizacije utvrđeno da predmetni stan ima nedostatke u vidu otvorenih spojeva i propusnosti koji nisu bili održavani i sanirani do početka osiguranja radi čega je bilo izvjesno da će nastati osigurani slučaj izljeva. Stoga je naveo kako su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti iz odredbe članka 16. Općih uvjeta prema kojoj ne postoji obveza tuženika na naknadu štete jer se radi o šteti na osiguranoj stvari koja potječe od njenih nedostataka. Također je naveo i da je prema odredbi članka 922. Zakona o obveznim odnosima ugovor o osiguranju ništetan ako je u trenutku njegovog sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastajanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je tada već bila prestala mogućnost da on nastane. O tim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud također nije dao nikakve razloge.

21. Prvostupanjski sud uopće ne navodi ni u čemu se sastojala šteta u stanu tužitelja te samo u točki 18. obrazloženja presude navodi da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrnislava Ceranca utvrdio da visina štete na stani tužitelja iznosi ukupno 72.889,00 kn (9.674,03 EUR) navodeći da je taj nalaz i mišljenje prihvatio u cjelini jer je potpun i uvjerljiv te dan u skladu sa zadaćom vještačenja i pravilima znanosti i vještine te da sud smatra da nalaz promatran u cjelini otklanja sve dvojbe koje se tiču opsega i visine štete te jasno i valjano iznosi sve činjenice relevantne za rješavanje ove pravne stvari. Međutim, na taj način prvostupanjski sud uopće nije naveo koje činjenice je utvrdio na temelju tog nalaza i mišljenja, odnosno u čemu se sastojala šteta na stani tužitelja, koji je njen opseg i što je uzrok te štete. Stoga ni o tome presuda nema razloga.

22. Tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da se kanalizacijski sustav smatra zajedničkim dijelom zgrade zbog čega su pasivno legitimirani suvlasnici nekretnine predmetne zgrade. O toj odlučnoj činjenici prvostupanjski sud također nije dao nikakve razloge u obrazloženju pobijane presude.

23. Nadalje osnovano tuženik u žalbi ukazuje da nalaz i mišljenje Mirko Hvala j.d.o.o. za izradu kojeg tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje trošak njegove izrade u iznosu od 199,08 EUR, nije dokaz koji je proveden u postupku osiguranja dokaza, kako je to u obrazloženju presude naveo prvostupanjski sud.

24. Nejasna je i odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojem ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev i u dijelu za isplatu izrade nalaza i mišljenja MK. Naime, osiguranje dokaza se u skladu s odredbom članaka 163. i 164. ZPP-a provodi ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje kasnije biti otežano te se taj dokaz može izvesti u tijeku, a i prije početka parnice i to pred nadležnim sudom. U konkretnom slučaju taj nalaz i mišljenje nije izrađen na temelju vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza jer taj postupak nesporno nije ni proveden, već ga je tužitelj izradio za svoje privatne svrhe.

25. Prvostupanjski sud je u točki 21. obrazloženja naveo da ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu troškova izrade tog nalaza i mišljenja jer tuženik nije u roku od tri dana od prijave štete izvršio izvid štete na predmetu osiguranja zbog čega je po ocjeni suda tužitelj osnovano pokrenuo postupak osiguranja dokaza o uzroku i opsegu nastale štete pa da je zbog krivnje tuženika za tužitelja nastala šteta u vidu troška izrade tog nalaza i mišljenja u iznosu od 199,08 EUR. Prvostupanjski sud, uz to, što pogrešno utvrđuje da je taj nalaz i mišljenje izrađen u postupku osiguranja dokaza, uopće ne navodi na temelju kojeg propisa je utvrdio tuženikovu obvezu izvida štete u roku od tri dana od prijave štete, kao i na temelju koje isprave je utvrdio da je tužitelj doista i platio račun br. 001/1 P/1 društvu Mirko Hvala j.d.o.o., a na što i tuženik ukazuje svojim žalbenim navodima. Stoga presuda ni tome nema razloga.

26. Budući da prvostupanjski sud nije ispitao gore navedene odlučne činjenice, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Slijedom toga, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

27. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki VI. izreke presude.

28. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu propuste ukazane ovom odlukom, otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ispitati će odlučne činjenice u okviru dokaznih prijedloga stranaka, nakon čega će donijeti pravilnu i zakonitu odluku u kojoj će o odlučnim činjenicama dati jasne i valjano obrazložene razloge, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

29. Odluka u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak