Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7890/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene AN, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene AN podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1497/2024-21 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene AN i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljena AN se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1497/2024-21 od 15. srpnja 2024., proglašena je krivom okrivljena AN da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 1.060,00 eura, koju je dužna platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 40,00 eura. Istom presudom, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja TN na bilom kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 50 metara, kao i zabrane uznemiravanja te uhođenja istoga, kao i zaštitna mjera zabrane posjećivanja kuće na adresi u [adresa], obje u trajanju od jedne godine.
2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno osobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnim mjerama, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi kako bi počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret. Također, ističe kako je žrtva lažno tereti kako bi isti ishodio za njega povoljniju odluku u postupku koji se vodi oko skrbništva nad njihovim maloljetnim djetetom. Osim toga, tvrdi kako plaćanjem izrečene novčane kazne neće biti u mogućnosti uzdržavati dijete, a izrečenim zaštitnim mjerama neće biti u mogućnosti niti viđati dijete.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve TN, obzirom da je isti neposredno pred sudom iskazivao uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivao o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Osim toga, isti je iskazivao identično neposredno pred sudom te u prethodnom postupku, što dodatno ukazuje na vjerodostojnost iskaza istoga. S druge strane, osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje obranu okrivljenice nelogičnom i usmjerenom k uklanjanju odgovornosti zbog počinjenog prekršaja. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenice za predmetni prekršaj.
5. 2. U odnosu na žalbene navode u kojima okrivljenica objašnjava njezin i žrtvin međusobni odnos prije, ali i nakon predmetnog događaja ističe se kako isti navodi nisu relevantni za ovaj postupak jer je predmet ovog postupka događaj od 11. veljače 2023., a koji je okrivljenici optužnim prijedlogom stavljen na teret i za koji je proglašena krivom iz gore naznačenih razloga.
5. 3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljeničine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme njegova počinjenja i koji se primjenjuje na temelju članka 3. Prekršajnog zakona, je bila propisana novčana kazna od najmanje 1.060,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 60 dana. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio blažu vrstu kazne, budući je za počinjeni prekršaj alternativno propisana i kazna zatvora te je istu već utvrdio u iznosu zakonskog minimuma te takvu kaznu prihvaća i ovaj Sud, posebno imajući na umu težinu djela kao i da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja. Po ocjeni ovog suda, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i ista je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenice, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 1.060,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Činjenica koju u žalbi ističe okrivljenica, odnosno da bi plaćanjem izrečene kazne bila onemogućena uzdržavati dijete ne može predstavljati razlog za izricanje blaže kazne.
7. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na izrečene zaštitne mjere ovaj sud smatra da su iste, imajući na umu sve relevantne parametre, osnovano izrečene, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenice. U odnosu na žalbene navode okrivljenice kojima ističe kako zbog izrečenih zaštitnih mjera neće biti u mogućnosti viđati svoje maloljetno dijete isti također nisu osnovani. Naime, okrivljenici nisu izrečene zaštitne mjere u odnosu na dijete već u odnosu na bivšeg supruga, a način na koji će okrivljenica ostvarivati svoje pravo ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom u krajnjem slučaju ista može regulirati putem nadležnih službi Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je slabog imovnog stanja zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, ali i uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 otpravka: za spis, okrivljenicu, žrtvu, Hrvatski zavod za socijalni rad i tužitelja.
