Poslovni broj: Usž-4463/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TS, [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri d.o.o., Zadar, Obala kneza Branimira 27/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br.1, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1671/21-21 od 1. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1671/21-21 od 1. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/78, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 19. veljače 2021. (točka I. izreke), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, KLASA: UP/I-502-03/19-02/582, URBROJ: 338- 13-02-19-20 od 24. prosinca 2020. (točka II. izreke) te se tužitelju, ozljeda pretrpljena 26. veljače 2019. dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 (rascjep medijalnog meniska lijevog koljena) priznaje ozljedom na radu i u vezi s navedenom dijagnozom priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka III. izreke). Prema točki IV. izreke, o troškovima upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

2. Rješenjem tuženika od 19. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 24. prosinca 2020. kojim se događaj od 26. veljače 2019., prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2, tužitelju ne priznaje ozljedom na radu te u vezi s tom dijagnozom tužitelju nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tuženik osporava presudu suda prvoga stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila sudskog postupka. Ističe da izreka presude ne sadrži jasna, dostatna i valjana obrazloženja. Navodi da je sudski vještak sačinio nalaz i mišljenje na temelju navodnih izjava tužitelja o aktivnostima neposredno prije ozljede, danih prilikom pregleda za potrebe izrade nalaza i mišljenja, a istovremeno je zanemario izjave tužitelja dane u upravnom postupku pred tuženikom. Smatra da tako izrađen nalaz i mišljenje vještaka ne može biti osnova za donošenje presude u ovoj stvari. Ističe da osporena presuda ne sadrži obrazloženje u odnosu na te okolnosti, odnosno prigovore tuženika. Mišljenja je da je sud svoje stajalište o stručnosti nalaza i mišljenja temeljio isključivo na tvrdnjama vještaka o njegovim radovima od prije četrdesetak godina. Istovremeno, zanemario je, ne samo nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva tuženika, nego i nalaz i mišljenje neovisnog tijela vještačenja, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Službe za medicinu rada od 2. rujna 2020., bez da je dao jasna i dostatna obrazloženja. Naglašava da je sudski vještak trebao dati odgovor na pitanje je li ozljeda dijagnoze za koju je traženo priznavanje ozljede na radu mogla nastati na način kako je to tužitelj izjavio u upravnom postupku, a što je izostalo. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjska presuda zakonita. Napominje da se sudski vještak na raspravi pred prvostupanjskim sudom, na koju nije pristupio tuženik, očitovao o navodima i prigovorima tuženika od 20. veljače 2023. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, čime je otklonio bilo kakvu mogućnost dovođenja u pitanje stručnosti i pravilnosti sudskog vještačenja. Predlaže odbijanje žalbe i traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljev poslodavac Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 26. srpnja 2021. podnio prijavu ozljede na radu za tužitelja zbog ozljede označene prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 koja je nastala 26. veljače 2019. pri vojnoj obuci na vojnom poligonu u Republici Poljskoj.

7. Liječnička povjerenstva javnopravnih tijela ocijenila su da se dijagnoza S83.2 Rascjep medijalnog meniska lijevog koljena ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem. U nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije od 11. veljače 2021. među ostalim je navedeno da u događaju od 26. veljače 2019. nije bilo jednokratne jake mehaničke sile. Hodanje, kao slobodna ili radna aktivnost, ne može uzrokovati rascjep meniska prethodno zdravog intaktnog koljena. Hodanje ne može uzrokovati niti rupturu medijalnog meniska, fisuru lateralnog meniska, distenziju prednjeg križnog ligamenta i hondrolomaciju patele te se stoga rascjep medijalnog meniska ne može smatrati svježom, akutnom ozljedom, a time ni ozljedom na radu. Oštećenja nađena dijagnostičkom obadom te artroskopskim zahvatom uzrokovana su višekratnim izlaganjima preopterećenju, a ne jednokratnoj sili, što je vidljivo iz opisanog načina nastanka (hodanje) u kojem nema pada, udarca, distorzije.

8. U upravnom je sporu provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju prim. mr. sc. Ivici Bandaloviću. U nalazu i mišljenju od 6. veljače 2023. vještak zaključuje da je rascjep unutarnjeg meniska lijevog koljena tužitelja šifre dijagnoze MKB-10 S83.2 u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s događajima od 25. i 26. veljače 2019. U obrazloženju je navedeno da je tužitelj zadobio rascjep unutarnjeg meniska i napuknuće vanjskog meniska lijevog koljena, radi čega je i operiran. Prema izjavi tužitelja i svjedoka, 25. veljače 2019. za vrijeme marša u duljini cca 30 km po neravnom i zaleđenom terenu te noseći opremu tešku oko 30 kg, tužitelj je često proklizavao i posrtao, pa je marš završio s bolovima u lijevom koljenu. Sijedeći dan, 26. veljače 2019. na maršu pod istim uvjetima (zaleđen i neravan teren te opterećen opremom), također je povremeno proklizavao i posrtao, pojačali su se bolovi u lijevom koljenu, a u jednom trenutku mu je koljeno zablokiralo tako da ga više nije mogao ni ispružiti ni saviti, zbog čega je morao prekinuti marš. Iz opisa nastalih smetnji u dvije faze, sudski vještak je zaključio da je prvi dan marša, zbog proklizavanja na neravnom terenu i pod opterećenjem te time izazvanim naglim promjenama položaja tijela i smjera kretanja, došlo do ozljede - napuknuća meniska bez pomaka, što se je manifestiralo bolovima u koljenu. U drugoj fazi, sljedeći dan, u istim uvjetima došlo je do rascijepa meniska i ubacivanja njegovih otrgnutih dijelova među zglobna tijela, što je izazvalo blokadu koljena. Vještak navodi da je taj način ozljede meniska u dvije faze tipičan. Sažeto, prvi dan, 25. veljače 2019. došlo je do ozljede meniska bez pomaka, a drugi dan 26. veljače 2019., radi istih uvjeta, došlo je do rascijepa meniska, čiji su dijelovi blokirali pokrete u lijevom koljenom zglobu.

9. U dopunskom nalazu i mišljenju, na ročištu održanom 24. siječnja 2024., na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, sudski je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, dodatno se očitovavši o prigovorima tuženika iz podneska od 20. veljače 2023.

10. Prvostupanjski je sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom na to da je osoba kojoj je povjereno vještačenje vještak uže specijalnosti. Prvostupanjski sud smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu i ostalom dokumentacijom te da sadrži podrobno i detaljno obrazloženje. Dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka na ročištu, prema mišljenju prvostupanjskog suda, u potpunosti su otklonjeni tuženikovi prigovori na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

11. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, zbog čega je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i tužitelju priznao predmetnu ozljedu ozljedom na radu kao i prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

12. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje, prema ocjeni Suda, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Prije svega valja istaknuti da podaci iz spisa predmeta dokazuju uvjete na terenu na kojemu se odvijala vojna vježba tijekom koje je tužitelj doživio ozljedu. Naime, iz prijave o ozljedi na radu, koju popunjava poslodavac, proizlazi da se predmetni događaj desio na vojnom vježbalištu u Republici Poljskoj koji je pokriven gustom šumom premreženom putovima koji su na dijelovima bili smrznuti te da je tužitelj hodao preko 30 km s osobnom borbenom opremom težine oko 20 kg. Navedene okolnosti dokazuje i izjava svjedoka MS, dana u upravnom postupku. U takvoj situaciji, prema ocjeni Suda, tužitelju se ne može staviti na teret činjenica što u izjavi danoj u upravnom postupku nije detaljno opisao teren na kojemu se odvijala predmetna vježba te precizirao kako se kretao po terenu. Taj je propust ispravio u prvostupanjskom upravnom sporu, iskoristivši svoje pravo i detaljnije opisavši situaciju na terenu tijekom vojne vježbe. Valja dodati da je jedno od temeljnih prava stranaka u upravnom sporu osporiti činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku te podastrijeti sudu sve dokaze koji mogu dokazati pravno relevantne činjenice, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

13. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća valjano i dostatno obrazložen nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji sadrži očitovanje o svim relevantnim okolnostima. Sudski vještak je podrobno analizirao raspoloživu medicinsku i ostalu dokumentaciju te jasno obrazložio ocjenu o uzročno - posljedičnoj vezi između dijagnoze S83.2 (rascjep medijalnog meniska lijevog koljena) i događaja od 26. veljače 2019. Stoga Sud smatra da je u prvostupanjskom sporu pravilno utvrđena uzročno-posljedična veza između predmetne dijagnoze i događaja od 26. veljače 2019. Ovakav zaključak ne mogu dovesti u sumnju žalbeni navodi kojima tuženik iznosi svoje viđenje okolnosti u kojima je nastala ozljeda tužitelja kao i svoje viđenje pravilnog rješavanja predmetne upravne stvari.

14. U odnosu na žalbeni navod tuženika da izreka osporene presude ne sadrži jasna, dostatna i valjana obrazloženja, pri čemu tuženik očito misli na obrazloženje presude, a ne na izreku, koja, po prirodi stvari, ne sadrži obrazloženje, valja reći da osporena presuda sadrži valjano obrazloženje s razumnim i dostatnim razlozima koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

15. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

16. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, trošak sastava tog podneska Sud ne smatra opravdanim troškom, slijedom čega je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković