Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-13513/2022
Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HZ, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika HZ, koje brani odvjetnik Ivan Mišetić iz Mišetić i partneri odvjetničkog društva j.t.d., Zagreb, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 28. studenog 2022., Klasa: 413-01/22-26/2218, Ur.broj: 513-02-7002/15-22-9, na sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HZ i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
-
II Okrivljenik HZ je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centi), u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik HZ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kn (četrdesetpettisuća kuna) / 5.972,53 eura (pettisućadevetstosdamdesetdva eura i pedesettri centa), zbog prekršaja iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn (sto kuna) /13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centi).
3. Protiv tog rješenja okrivljenik HZ je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da se ne bi mogao smatrati krivim za počinjenje predmetnog prekršaja niti logički niti pravno, te da je isticao tijekom postupka kako je apsolutno nemoguće cijelo vrijeme imati u vidokrugu carinsko uže svezano oko svojega teretnog vozila, osobito uvažavajući činjenicu da ilegalni imigranti zasigurno nisu do kamiona došli slobodno hodajući, već vjerojatno puzanjem po podu i ulaskom u teretni prostor šuljajući se s poda, istrčavanjem iz obližnjeg raslinja, skrivajući se iza drugih kamiona ili čak ispod njegovog kamiona, pa je stoga nemoguće u isto vrijeme na sve paziti. Navodi da su sredstvo za prepoznavanje robe oštetile treće osobe, pa nije stoga on kriv za predmetni prekršaj. Poziva se na odluku VPSRH-a broj: FPž-405/2020 od 2. veljače 2021.g. kojom je okrivljenik bio oslobođen od optužbe za ovakav prekršaj. Nadalje, ističe da su sredstva za prepoznavanje robe prilikom prolaska državne granice Republike Srbije bila neoštećena, a isto prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije cijenilo. Smatra da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti, te da i ako je postojala krivnja da prekršaj nije počinjen s namjerom, niti sa svjesnim nehajem, već da se radilo eventualno o nesvjesnom nehaju kao najblažim stupnjem krivnje. Navodi da je izrečena novčana kazna vrlo visoka zbog pronađenih ilegalnih imigranata, a ne zato što je sredstvo za prepoznavanje robe bilo oštećeno. Smatra da postoji osnova za ublažavanje, odnosno oslobađanje od kazne.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz predmetnog članka, nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, neosnovano okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret izrekom pobijanog rješenja, jer je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, našao da je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno na glavnoj raspravi, na kojoj je čitana pisana obrana okrivljenika i provedeni drugi dokazi, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, opravdano moglo zaključiti da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da okrivljenik nije dana 13. rujna 2022. godine u 10,45 sati na teretnom ulazu GP Bajakovo, kao vozač kamiona srpskih reg. oznaka [registarska oznaka]/BM249BG u vlasništvu prijevoznika Dugal Trans d.o.o., Srbija, Beograd, Bačka 15, kojim je prevožena roba iz Srbije u Italiju i to 32 koleta karton umka color, bruto mase 24191,00 kg, po deklaraciji T1 MRN 22RS011568CGW62UM9 spriječio od oštećenja sredstvo prepoznavanja robe, carinsko uže, s obilježjem Republike Srbije L179570, koje je bilo prekinuto te naknadno spojeno bakrenom zakovicom, a pregledom tovarnog prostora u robi su zatečene dvije muške osobe afganistanskog porijekla koje su na ilegalan način pokušale ući na prostor EU, pa je time postupio suprotno odredbi članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, kažnjivo po članku 61. stavak 1. točka 11. navedenog Zakona.
9. Naime, okrivljenik se tereti za prekršaj iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, da nije spriječio uništenje ili uklanjanje carinskih obilježja. Okrivljenik je u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe (carinsko uže), a to je propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.
Uz to imajući u vidu i slijedeće odredbe :
Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447, članak 299. Postavljanje plombe kao mjera prepoznavanja robe (članak 192., članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)
1. Ako se roba stavlja u postupak provoza Unije, otpremni carinski ured stavlja plombu na sljedeće:
(a)
prostor u kojem se roba nalazi, ako je otpremni carinski ured potvrdio da su prijevozno sredstvo ili kontejner prikladni za plombiranje;
Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447, članak 300. Prikladnost za plombiranje
(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)
1. Otpremni carinski ured smatra da je prijevozno sredstvo ili kontejner prikladan za plombiranje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a)
plombe se mogu jednostavno i učinkovito postaviti na prijevozno sredstvo ili kontejner;
(b)
prijevozno sredstvo ili kontejner konstruirani su tako da pri unošenju ili iznošenju robe ostaju vidljivi tragovi unošenja ili iznošenja, plomba puca ili pokazuju znakove neovlaštenog mijenjanja ili elektronički sustav praćenja registrira unošenje ili iznošenje;
(c)
u prijevoznom sredstvu ili kontejneru nema skrivenih prostora u koje se može sakriti roba;
(d)
prostori namijenjeni za robu lako su dostupni za pregled carinskog tijela.
2. Prikladnima za plombiranje smatraju se i cestovna vozila, prikolice, poluprikolice i kontejneri odobreni za prijevoz robe pod carinskom plombom u skladu s međunarodnim sporazumom u kojem je Unija jedna od ugovornih stranaka.
10. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju carinsko uže carinsko obilježje koje se kao sredstvo prepoznavanja robe, stavlja na prijevozno sredstvo prikladno za plombiranje. Prikladnima za plombiranje smatraju se i cestovna vozila, prikolice, poluprikolice odobreni za prijevoz robe. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o kamionu na kojem je bilo prekinuto carinsko uže te naknadno spojeno bakrenom zakovicom, i na taj je način bio omogućen neovlašteni pristup tovarnom prostoru kamiona, to se u konkretnom slučaju može smatrati oštećenjem carinskog obilježja. Naime, po logici stvari od trenutka preuzimanja vozila okrivljenik je odgovoran za robu, odnosno za svoj tovarni prostor, te i stoga dužan znati u kakvom je stanju prostor i carinsko uže kojim se štiti roba i tovarni prostor.
11. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da se radilo o nesvjesnom nehaju valja navesti da je neosnovan jer je odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenika ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač teretnog vozila bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe, a to je propustio učiniti, a mogao je biti svjestan mogućnosti da se osobe koje ilegalno prelaze granicu, ako ne uloži dužnu pozornost, mogu uvući u tovarni prostor kamiona, što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Također, vezano uz navod iz žalbe gdje se poziva na odluku VPSRH broj: FPž-405/2020 od 2. veljače 2021.g. kojom je okrivljenik bio oslobođen od optužbe za ovakav prekršaj, za istaknuti je da je u konkretnom predmetu okrivljenik bio oslobođen od optužbe jer u činjeničnom opisu djela nije bila navedena radnja izvršenja inkriminiranog prekršaja pa je bilo povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, što u ovom predmetu nije slučaj.
12. Slijedom navedenog, ovaj je sud zaključio da okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenika proglasio krivim i kaznio, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dao za to valjane razloge.
13. Nadalje, za počinjeno djelo prekršaja u vrijeme počinjenja bila je propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 50.000,00 kuna, odnosno preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,534,50 – sada je ta kazna propisana u iznosu od 265,45 do 6.636,14 eura. Prilikom odlučivanja o visini novčane kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je cijenilo otegotne i olakotne okolnosti, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na vrstu i visinu kazne, te je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, a otegotnim da su u tovarnom prostoru kamiona pronađene dvije osobe koje su na ilegalan način pokušale ući u carinsko područje Europske unije, pa je ovaj sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, po mišljenju ovog suda, primjerenu počinjenom prekršaju i stupnju njegove odgovornosti.
14. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.
15. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, temeljem odredbe članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centi) u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
16. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
