REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-463/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ŽG, odvjetničkog vježbenika, 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju CG iznos od 1.321,99 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 2.590,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2023. do isplate, dio zahtjeva tužitelja za isplatom zateznih kamata koje na iznos od 1.321,99 EUR teku od 30. travnja 2023. do 31. svibnja 2024. kao i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje na iznos od 2.787,17 EUR teku od 30. travnja 2023. do 26. veljače 2024.

III. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju CG troškove parničnog postupka u iznosu od 722,25 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 18. travnja 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca PODRAVKA prehrambena industrija d.d. Koprivnica, prilikom obavljanja poslova održavanja transportnih sredstava u skladištu G030 odnosno zamjene baterije za visokoregalni viličar komisionar. Nakon iznenadnog pokreta baterije na valjcima, tužitelj se trznuo i izgubio ravnotežu i pao na valjak, pri čemu je udario koljenom desne noge u postolje na kojem se nalaze valjci. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 30. travnja 2023., a tuženik mu je u predmetu broj CO0/230000388 isplatio dana 26. veljače 2024. iznos od 2.787,17 EUR, a koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete i to po kriteriju fizičkih boli, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, zbog naruženosti te za tuđu pomoć i njegu iznos ukupan iznos od 3.912,83 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 30. travnja 2023. pa do isplate, zatim potražuje zatezne kamate koje na iznos od 2.787,17 EUR teku od 30. travnja 2023. do 26. veljače 2024., te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj u podnesku od 28. listopada 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.520,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.216,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životnih aktivnosti iznos od 2.000,00 EUR, za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos od 209,16 EUR (63 sata x 3,32 EUR), dakle ukupan iznos od 4.945,16 EUR što umanjeno za nesporno plaćenih 2.787,17 EUR iznosi 2.157,99 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 30. travnja 2023. pa do isplate. Nadalje potražuje zatezne kamate koje na iznos od 2.787,17 EUR teku od 30. travnja 2023. do 26. veljače 2024., te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ponajprije ističe kako je tužitelj u tužbi kao tuženika naznačio nepostojeću pravnu osobu. Kako takva tužba nije podobna za raspravljanje to tuženik predlaže Naslovnom sudu postupiti sukladno odredbi čl. 83. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) i pozvati tužitelja na ispravak iste pod prijetnjom odbačaja. Nadalje, tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja 18. travnja 2023. kao i odgovornost svog osiguranika, društva PODRAVKA d.d., kao poslodavca tužitelja. Također, tuženik čini nespornim i da je izvršio isplatu tužitelju ukupnog iznosa od 2.787,17 EUR s osnova predmetnog štetnog događaja. Međutim, tuženik u cijelosti osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ističe kako je spomenutom isplatom nespornog dijela naknade štete u iznosu od 2.787,17 EUR u cijelosti naknadio štetu nastalu tužitelju iz predmetnog štetnog događaja, radi čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti. Pritom, tuženik predlaže da tužitelj prije provođenja predloženog medicinskog vještačenja dostavi svoj cjelokupni zdravstveni karton kako bi vještak nakon uvida u njegovo zdravstveno stanje prije štetnog događaja mogao utvrditi pravi opseg štete nastale isključivo u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata i to kako na neimovinsku štetu tako i na tuđu pomoć i njegu. Naime, iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu razvidno je kako u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja nikako nije bilo završeno. Imajući u vidu zakonsko određenje dospijeća obveze pravične novčane naknade iz čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) to tužitelj nikako nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, nego tek od dana podnošenja tužbe pod pretpostavkom da je liječenje tužitelja do navedenog dana bilo završeno. U odnosu na tijek kamata na tuđu pomoć i njegu, tuženik ističe kako iste u odnosu na navedeni vid štete počinju teći tek od dana presuđenja obzirom imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja nije reparirana te kao novčana obveza tuženika dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete sukladno odredbi čl. 21. u svezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Osporava i pravo tužitelja potraživati zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.787,17 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kako to navodi tužitelj. Slijedom svega navedenoga, predlaže se Naslovnom sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 19. studenog 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 28. listopada 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 3.912,83 EUR na 2.157,99 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Na ročištu održanom 4. listopada 2024. punomoćnik tužitelja naveo je da je utužena postojeća osoba, a da je u tužbi samo omaška u nazivu. Navedeno je ispravljeno naknadnim podneskom. Nadalje stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani te da cijena sata iste iznosi 3,32 EUR.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev (str. 4-5 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 7-10 spisa), rješenje HZZO-a od 19. srpnja 2023. (str. 11-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 14-23, 40-42 spisa), dopis tuženika od 26. veljače 2024. (str. 24 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću (str. 54-55 spisa), a vještak se i dopunski pisano očitovao (str. 69 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Prije svega valja reći da su neosnovani navodi tužitelja da je tužba nepodobna za raspravljanje jer je ime tuženika tijekom postupka ispravno naznačeno dok sam identitet nije bio sporan obzirom je naveden pravilan OIB.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika ni cijena tuđe pomoći i njege.

11. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću. U svom nalazu i mišljenju od 16. listopada 2024., danog nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, vještak je naveo da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je primarno konzervativno, potom operacijski. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Postupni razvitak artroze koljena je moguć kao posljedica natučenja koljena i nastanka hondromalacije ivera. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: nije poznato, ne postoji podatak o operaciji koljena prije predmetne ozljede - u otpusnom pismu se ne opisuje moguće ranije zahvate na d. koljenu. Liječenje je završeno negdje u svibnju 2024. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi ozljede je zaostalo 8% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog redukcije pokretljivosti koljena nakon ozljede s ozljedom meniska i početnom gonartrozom, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja za ishod oko 30 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg inteziteta oko 8 dana, te manjeg inteziteta još oko 60 dana. Tuđu pomoć je trebao sveukupno po 2 sata dnevno kroz 21 dan, te po 1 sat dnevno kroz još 21 dan. Naruženja nema.

12.1. Obzirom je tuženik u podnesku od 19. studenog 2024. prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, vještak se u podnesku od 22. studenog 2024. očitovao na prigovore i naveo da je na temelju kliničkog pregleda koji je opisao u svom nalazu od 16. studenog 2024., ustanovio da se kod tužitelja radi o manjoj nestabilnosti koljena i početnim artrotskim promjenama. Polagani razvitak artroze koljena (koja najčešće počinje u femoropatelarnom zglobu) je moguć nakon natučenja koljena udruženog s nastankom hondromalacije ivera. Navodi da se ovdje se ne radi samo o ozljedi meniskusa, nego i o početnoj artrozi koljena koja je sada u manjem stupnju, uz minimalnu nestabilnost koljena. Drži kako je njegova ocjena trajnog smanjenja u iznosu 8% primjerena nađenom stanju.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a nakon očitovanja vještaka na nalaz i mišljenje nije bilo daljnjih primjedbi.

14. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah, na temelju članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

15. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.400,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.100,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 8 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1961. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.400,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.900,00 EUR.

16. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 63 sati, s tim da je cijena jednog sata učinjena nespornom u iznosu od 3,32 EUR. Stoga je sud tužitelju s ove osnove dosudio ukupan iznos 209,16 EUR.

17. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 4.109,16 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 2.787,17 EUR iznosi 1.321,99 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, za iznos od 2.590,84 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio. 18. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Zvonimira Lovrića utvrđeno je da je liječenje tužitelja završilo negdje u svibnju 2024., a slijedom čega su tužitelju dosuđene zatezne kamate od slijedećeg mjeseca nakon završetka liječenja dakle u konkretnom slučaju od 1. lipnja 2024. Tužitelju je završetkom liječenja nastupila šteta i tada je saznao za istu (navedeno je u skladu i sa stajalištem Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci posl.br. Gž-1094/2019-2 od 27. travnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-416/2023-2 od 19. rujna 2023.). Sukladno navedenom valjalo je odbiti potraživanje tužitelja koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni iznos od 30. travnja 2023. do 31. svibnja 2024. kao i potraživanje tužitelja zateznih kamata koje na isplaćeni iznos od 2.787,17 EUR potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate 26. veljače 2024.

19. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO- a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 33,78 % (od zatraženih 3.912,83 EUR uspio sa iznosom 1.321,99 EUR) odnosno uspio je u omjeru od 66,89 % (100%+33,78%=133,78%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 33,11%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika (66,89%-33,11%), proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 33,78%.

20.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 4. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 28. listopada 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 9. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.000,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 33,78 % odnosno u iznosu od 422,25 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 722,25 EUR.

20.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. rujna 2024. obzirom istim dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju koji je bio dužan dostaviti uz tužbu, trošak sastava podneska od 8. listopada 2024. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, dok trošak sastava podneska od 17. prosinca 2024. nije priznat obzirom isti nije bio potreban.

21. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.