Poslovni broj: Usž-2917/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ljiljana Planinić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljiljana Planinić i Igor Umićević iz Splita, Dr. P. Markovca 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine (trajnog oduzimanja vozila), odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3255/2023-11 od 5. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja KT iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3255/2023-11 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3255/2023-11 od 5. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/239, urbroj: 513-04-23-2 od 25. travnja 2023. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/20-18/1179, urbroj: 513-02-3005/14-21-20 od 21. travnja 2021. kao neosnovan (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da mu je ranijim poreznim rješenjem Carinske uprave Područnog ureda Zagreb od 26. veljače 2021. utvrđeno kao trošarinskom obvezniku plaćanje 3.600,000,00 kuna na ime trošarine uz zatezne kamate te se u rješenju navodi kako u slučaju neplaćanja navedene svote u roku da će se donijeti rješenje o oduzimanju i prodaju poluprikolice radi namirenja predmetnog duga. U vezi s navedenim rješenjem i rješenjem tuženika od 18. listopada 2023. kojim je odbijena žalba protiv navedenog prvostupanjskog rješenja vodi se upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: UsI-5707/2023. Dakle, u navedenom sporu odlučuje se o opstojnosti rješenja kojim je utvrđen kao trošarinski obveznik te kojim mu je određeno plaćanje navedenog iznosa na ime trošarine. Smatra da odluka u ovom upravnom sporu ovisi o odluci u predmetu koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu te ukoliko u navedenom predmetu UsI- 5707/2023 bude utvrđeno da on nije trošarinski obveznik tada je i u ovom upravnom sporu situacija sasvim jasna. Unatoč izričitom utvrđenju o važnosti prethodnog pitanja, takvo pitanje je ostalo potpuno neodgovoreno jer prvostupanjski sud niti jednom rečenicom ne ulazi u detaljne i argumentirane navode iz tužbe i tijekom postupka te u konačnici odbija apsolutno sve njegove dokazne prijedloge. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o pretjeranom formalizmu i arbitrarnom postupanju prvostupanjskog suda, koji ga posljedično dovode u procesno nemoguću situaciju gdje unatoč odredbama Zakona o upravnim sporovima i utvrđenju prvostupanjskog suda da je prethodno pitanje o postojanju trošarinske obveze odlučno taj isti prvostupanjski sud niti prekida spor, niti sam odlučuje o prethodnom pitanju, iako je to bio dužan učiniti. Osporavana presuda je u opreci s važećim pozitivnim propisima, Ustavom Republike Hrvatske, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dobro poznatoj te ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, vrati postupak na ponovno odlučivanje, s uputom prvostupanjskom sudu da ili prekine upravni spor do odluke o prethodnom pitanju u drugom upravnom sporu ili da sam odluči o prethodnom pitanju te provede sve predložene dokaze te na temelju rezultata istih donese odluku o tužbenom zahtjevu, te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 28. ožujka 2024., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da u ovom upravnom sporu nije sporno da je tužitelju utvrđena solidarna novčana obveza s osnove trošarine i to rješenjem Carinske uprave, Područnog ureda Zagreb od 26. veljače 2021. u iznosu od 3.600,000,00 kuna na trošarinsku osnovicu od 4.500,00 kg suhog duhana u listu te da je osporenim prvostupanjskim rješenjem od 21. travnja 2021. trajno oduzeta predmetna prikolica registarskih [registarska oznaka] od trošarinskih obveznika i to tužitelja i ST radi namirenja trošarine, a nije sporno niti da je oduzeta poluprikolica u vlasništvu tužitelja. Posebno treba istaknuti da je navedeno rješenje o naplati trošarine izvršno u trenutku trajnog oduzimanja predmetne poluprikolice i da trošarinski dug u tom trenutku nije plaćen, a tužitelj nije podnio instrument osiguranja u visini pripadajućeg trošarinskog duga.

8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 122. stavka 6. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 106/18. i 121/19.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

10. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine trošarina nije plaćena pa je tijelo prvog stupnja pravilno postupilo kada je tužitelju trajno oduzelo predmetnu poluprikolicu i odredilo da će se oduzimanjem i prodajom iste podmiriti neplaćeni dug za kojeg nije položeno osiguranje u propisanom roku, a koji je nastao na temelju rješenja Područnog carinskog ureda Zagreb od 26. veljače 2021., a pravilno je odlučeno navedenim rješenjem da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

13. Žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da su bili ispunjeni uvjeti za prekid ovog upravnog spora iz razloga jer bi pravomoćni ishod upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebom pod poslovnim brojem: UsI-5707/23 radi ocjene zakonitosti carinskih odluka kojima je tužitelju utvrđena trošarina mogla u konačnici utjecati na trajno oduzimanje konkretnog predmeta nisu osnovani, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud i za takvu svoju ocjenu dao jasne, dostatne i potpune razloge, koju ocjenu i obrazloženje prvostupanjskog suda u tom smislu u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio s žalbom, ovaj Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović