Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10131/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆZ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 2. listopada 2024., broj Pp-1477/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
IPrihvaća se žalba okr. ĆZ, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. ĆZ, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 64. st. 6. u vezi čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, umjesto zaštitne mjere odvikavanja od ovisnosti, izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali ne kraće od 1 (jednog) mjeseca ni dulje od 2 (dvije) godine.
IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ĆZ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 2. listopada 2024., broj Pp-1477/2024-5, proglašen je krivim okr. ĆZ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je na temelju te zakonske odredbe uz primjenu čl. 64. st. 5. istog Zakona izrečena zaštitna mjera odvikavanja od ovisnosti koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali ne karaće od šest mjeseci ni duže od godinu dana.
1.Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju droga, od okrivljenika je oduzeta jedna PVC prozirna vrećica ispunjena sumnjivom biljnom materijom zelene boje, izgleda i mirisa karakterističnog za konoplju tipa droga marihuana, ukupne težine 2,80 grama.
2.U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 40,00 eura.
2.Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, zbog svih zakonskih razloga, posebno zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3.Žalba je osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio, da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog izrečene zaštitne mjere.
5. Osnovano okrivljenik, pozivajući se na odredbu čl. 2. st. 1. t. 14. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga navodi da je povremeni uzimatelj droge, kako je njega okarakterizirao prvostupanjski sud, osoba koja jednokratno, prigodno ili povremeno uzima droge, kod koje se još nije razvilo stanje ovisnosti. Ističe da njegova izjava kako je sigurno 20 puta u životu konzumirao drogu ne može biti odlučna činjenica za izricanje zaštitne mjere odvikavanja od ovisnosti, a prvostupanjski sud je propustio u postupku utvrditi da se kod njega još nije razvilo stanje ovisnosti. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se primijeni opomena kao mjera upozorenja.
6.Prvostupanjski sud u t. 5. obrazloženja pobijane presude navodi da okr. ĆZ smatra povremenim uzimateljem droge, te mu na temelju čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izriče zaštitnu mjeru odvikavanja od ovisnosti.
7. Međutim, čl. 64. st. 4., 5. i 6. Zakon o suzbijanju zlouporabe droga propisuje:
“(4) Ako je počinitelj prekršaja ovisnik o drogi, za prekršaje iz članaka 54. do 62. ovoga Zakona može se uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 90 dana izreći zaštitna mjera obveznog liječenja u zdravstvenoj ustanovi koja za provedbu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za zdravstvo ili zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u ustanovi socijalne skrbi, udruzi, odnosno drugoj pravnoj osobi koja za provedbu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za socijalnu skrb, u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.
(5) Ako je počinitelj prekršaja povremeni uzimatelj droge, za prekršaje iz članaka 54. do 62. ovoga Zakona može se uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 90 dana izreći zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u ustanovama i drugim pravnim osobama iz stavka 4. ovoga članka, u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.
(6) Iznimno od odredbi stavaka 3. i 4. ovoga članka, za prekršaj iz članaka 54. do 62. ovoga Zakona počinjen prvi put, ovisniku o drogi ili povremenom uzimatelju droge zaštitna mjera može se izreći samostalno bez izricanja novčane kazne ili kazne zatvora do 90 dana.”
3.Dakle, prvostupanjski sud, uzimajući da je okrivljenik povremeni uzimatelj droge, protivno odredbi čl. 64. st. 5. primijenjenog Zakona, na koju se poziva u izreci presude, okrivljeniku izriče zaštitnu mjeru odvikavanja od ovisnosti, iako navedeni članak izričito propisuje za povremenog uzimatelja droge izricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.
8.U odnosu na zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, ističe se da Zakon o suzbijanju zlouporabe droga, u čl. 64., propisuje mogućnost izricanja zaštitne mjere liječenja od ovisnosti, ali obzirom da je ista zaštitna mjera propisana i Prekršajnim zakonom (čl. 50. i čl. 53.), uvjeti za njezino izricanje, trajanje i provođenje trebaju biti u skladu sa odredbama Prekršajnog zakona. Naime, čl. 257. st. 1. Prekršajnog zakona propisano da će se u svim situacijama kada drugi propis o prekršaju propisuje materijalnopravne i postupovne odredbe koje su protivne Prekršajnom zakonu, primjenjivati odredbe Prekršajnog zakona.
4.Čl. 53. st. 1. Prekršajnog zakona propisuje: „(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti prema počinitelju prekršaja koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neki prekršaj.“ Dakle, prilikom izricanja navedene zaštitne mjere u postupku je potrebno utvrditi (medicinskim vještačenjem) da li je okrivljenik predmetni prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogi, odnosno, da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti prekršaj, a što su odlučne činjenice za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o drogi.
9.Iz navedenih razloga, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da, uvažavajući činjenicu da je okr. ĆZ pobijanom presudom prvi puta proglašen krivim zbog posjedovanja droge (kako to proizlazi iz priležeće potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 3. rujna 2024.), da se nesporno radi o povremenom uzimatelju droge, ima mjesta za primjenu čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge. Stoga je, cijeneći navedene olakotne okolnosti, okr. ĆZ, umjesto samostalno izrečene zaštitne mjere odvikavanja od ovisnosti, izrečena samostalno zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će, prema pravilima struke, trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, unutar zakonom propisanog okvira trajanja od jednog mjeseca do dvije godine.
10.U odnosu na prijedlog žalbe da se okrivljeniku za počinjeni prekršaj primijeni opomena, ističe se da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 43. Prekršajnog zakona za primjenu opomene, koja se sukladno navedenom članku, može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, a za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna od 5.000,00 do 20.000 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute) ili kazna zatvora do 90 dana.
11.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje podnositelja žalbe. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
12.Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
