Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10752/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. KD i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. i čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbama okr. KD i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične Policije Imotski, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 13. studenog 2024., broj: Pp-1591/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
IPrihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične Policije Imotski, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
IIUslijed gornje odluke žalba okr. KD je bespredmetna.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 13. studenog 2024., broj: Pp-1591/2023-6, na temelju čl. 182. t 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22) okr. KDP oslobođena je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a okr. KD i okr. VD, da bi počinili prekršaj iz čl. 6. istog Zakona te je na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2.Protiv te presude okr. KD putem braniteljice odvjetnice Mie Šarić podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
1.Tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične Policije Imotski pravodobno je podnio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3.Žalba tužitelja je osnovana.
4.Žalba okr. KD je bespredmetna.
5.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio, da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, na što osnovano žalbom ukazuje tužitelj.
6.Žalbom se, u bitnom, ističe da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za ispitivanjem policijskih službenika koji imaju određena saznanja o predmetnom prekršaju. Prema mišljenju žalbe okrivljenici su počinili prekršaje stavljene im na teret jer su svojim opisanim ponašanjem remetili javni red i mir, a što se reflektiralo na javnom mjestu ulici, tj. radnje koje su poduzimali bile su vidljive i čujne na ulici, a što je odlučujuća činjenica na osnovu koje su policijski službenici koji su postupali po predmetnom događaju, utvrdili prekršaj, a koje je prvostupanjski sud odbio saslušati.
7.U pravu je tužitelj da prvostupanjski sud u postupku nije utvrdio element javnosti, kao konstitutivni element bića prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret i shodno tome, nije dao odgovarajuće razloge za oslobođenje okrivljenika optužbe iz tog razloga.
2.Prvenstveno, treba navesti da sud u obrazloženju presude navodi da okrivljenici nisu ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, jer nedostaje element javnosti, iz čega proizlazi da, po stavu suda, djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, slijedom čega bi temelj za oslobođenje optužbe bio čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona. Međutim, sud okrivljenike oslobađa optužbe na temelju čl. 182. t. 3. istog Zakona, odnosno da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se optužuju. Ovakvi razlozi obrazloženja pobijane presude u znatnoj mjeri su proturječni.
8.Optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da su prekršaje počinili u mjestu seg, seg, a sud je na temelju personalnih dokaza izvedenih u postupku utvrdio da se događaj odvijao u dvorištu kuće okr. KD, koje nije bilo dostupno i izloženo pogledu javnosti kao i da posljedica nije nastupila na javnom mjestu jer ulicom u to vrijeme nije nitko prolazio, a okrivljenici i svjedoci su za to vrijeme bili u dvorištu obiteljske kuće.
9.Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na javnost mjesta počinjenog prekršaja. Prema kategorizaciji javnih mjesta u smislu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dvorište obiteljske kuće spada u tzv. fiktivna javna mjesta koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali pod određenim uvjetima to mogu biti. Javnost takvog mjesta prosuđuje se po nastupljenoj posljedici na javnom mjestu. Stoga i djelo izvršeno na takvom mjestu može imati obilježja prekršaja, pod uvjetom da se radnja izvršenja reflektira na javnom mjestu. Dakle, iako dvorište privatne kuće nije javno mjesto, okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja prekršaja, a koje su činile dostupnim radnju javnosti, bilo da su izložene pogledu javnosti, bilo da je posljedica nastupila na javnom mjestu, mogle su dvorište privatne kuće u takvim okolnostima učiniti javnim mjestom.
3.Dakle, ukoliko je sud u postupku utvrdio da se događaj zbio u dvorištu obiteljske kuće, trebao je provesti dokaze u cilju utvrđenja da li su u vrijeme počinjenja prekršaja postojale okolnosti koje su to dvorište učinile javnim mjestom, odnosno da li se radnja okrivljenika vidno ili čujno reflektirala na neograničenom javnom mjestu (ulici, često korištenom putu ili sl.), kod kojeg element javnosti ne treba utvrđivati budući da je u svako vrijeme dostupno neograničenom broju osoba. Stoga, prvostupanjski sud pogrešno smatra odlučujuću okolnost za prosudbu javnog mjesta da posljedica nije nastupila na javnom mjestu „jer ulicom u to vrijeme nije nitko prolazio“.
10.Slijedom navedenog činjenično stanje u postupku je nepotpuno i pogrešno utvrđeno, kako to osnovano žalbom ističe tužitelj te je trebalo prvostupanjsku pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a žalba okr. KD uslijed takve odluke je postala bespredmetna.
4.U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, uvažavajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe tužitelja i okr. KD, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, po potrebi na okolnost mjesta počinjenja prekršaja ispitati službenike policije koji su utvrdili prekršaj, kao i druge dokaze i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11.Prilikom donošenja nove odluke (možebitno osuđujuće) prvostupanjski će sud voditi računa da je u vezi počinjenja djela na fiktivnom javnom mjestu, na sjednici Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske sigurnosti održane 12. listopada 2022., a zbog ujednačavanja sudske prakse, zaključeno da, ukoliko je prekršaj počinjen na tzv. fiktivnom javnom mjestu, u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, a bez te okolnosti u činjeničnom opisu, djelo nije prekršaj. Ovo stoga što je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja te iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
12.Stoga će, prvostupanjski sud, ukoliko utvrdi da se događaj zbio u dvorištu obiteljske kuće, a posljedica nastupila na javnom mjestu, to navesti u izreci osuđujuće presude, čime neće, prilagođavajući izreku utvrđenom činjeničnom stanju u dokaznom postupku, prekoračiti optužbu.
13.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.
