Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11068/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. RT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama od 25. studenog 2024., broj: Pp-1294/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se kao neosnovana žalba okr. RT i potvrđuje prvostupanjska presuda.
IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. RT obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama od 25. studenog 2024., broj: Pp-1294/2024-11, proglašen je krivim okr. RT da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna 1.100,00 eura, u koju je uračunato lišenje slobode okrivljenika 3. studenog 2024. kao 39,82 eura/300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.060,18 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.
1.Na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona u vezi čl. 13. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja, suprugom ET na udaljenosti ne manjoj od 100 metara u trajanju 3 mjeseca, u koju se uračunava trajanje mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom nasilja.
2.Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 15,00 eura.
2.Protiv te presude okr. RT po branitelju odvjetniku Mariju Pavičiću podnio je žalbu zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5.U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se navodi da je presuda proturječna sama sebi i nerazumljiva, bez konkretizacije u čemu bi se ta nerazumljivost i proturječnost očitovala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.
6.Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj smatra kako nije na siguran i nedvojben način utvrđeno da bi počinio inkriminaciju koja mu se optužnim aktom stavlja na teret. Žalbom se ponavlja obrana okrivljenika pred sudom, opisuju poremećeni odnosi između žalitelja i oštećenice, ističe kako je žalitelj pokrenuo postupak razvoda braka u kojoj tužbi je zatražio da se zajednička djeca dodjele njemu na čuvanje, odgoj i neposrednu skrb. Zbog toga žalitelj smatra kako je jedini i isključivi motiv za podnošenje prijave policiji protiv njega što je on podnio tužbu i tražio povjeravanje zajedničke djece.
3.Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio izvedene dokaze i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedokinje ošt. ET i materijalnih dokaza izvedenih u postupku, uz otklon obrane okrivljenika.
4.Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ET i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno, uvjerljivo, emotivno i u strahu. Svjedokinja je upozorena na posljedice lažnog svjedočenja, pred sudom je detaljno opisala događaj, ponašanje okrivljenika tom prilikom, kao i ponašanje okrivljenika prema njoj od kada se vratio iz Njemačke. Prvostupanjski sud nije našao da bi ošt. ET iskazivala neobjektivno s isključivom svrhom da lažno tereti i našteti okrivljeniku te istinitost njezina iskaza u postupku nije dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi bezrazložno neistinito teretila okrivljenika. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaz ET u svojstvu svjedoka u PP Našice od 3. studenog 2024., koji je zakonit dokaz u smislu čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona i može se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Radi se o iskazu svjedokinje danom u 9:32 sati kritičnog dana, neposredno nakon događaja oko 7:15 sati, kada su sjećanja na događaj svjedokinje još bila svježa i neopterećena obiteljskim odnosima i protekom vremena, a u kojem je iskazu oštećenica teretila okrivljenika za psihičko i fizičko nasilje. Osim navedenog, iz obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime okrivljenika proizlazi da su policijski službenici neposrednim opažanjem utvrdili da je ošt. ET zatečena ispred kuće, uplakana, vidno uznemirena i tresla se, za razliku od okrivljenika, koji je bio smiren i staložen.
5.Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, optužujući oštećenicu za neosnovano prijavljivanje i to zbog zahtjeva da se njemu dodjele djeca u brakorazvodnoj parnici, ističući pritom i zdravstvene probleme oštećenice psihičke prirode, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja i ne mogu ga ekskulpirati odgovornosti za počinjeni prekršaj, a suprotni su dokazima provedenim u postupku.
7.Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika zbog počinjenog psihičkog i tjelesnog nasilja u obitelji na štetu supruge, a u prisutnosti maloljetne djece. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
6.Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.Žalitelj ne obrazlaže žalbenu osnovu povrede materijalnog prekršajnog prava, ali očito smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, jer je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Stoga, po ocjeni ovog suda, žalitelj ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.
9.Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama okrivljenik navodi da sud nije ocijenio sve bitne okolnosti kod odmjeravanja sankcije.
7.Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnpravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.
10.Osim toga, okrivljeniku je pravilno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja, suprugom ET na udaljenosti ne manjoj od 100 metara u trajanju 3 mjeseca, prvostupanjski sud je za izricanje iste dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalitelj žalbi ističe da izrečenu zaštitnu mjeru poštuje, a poštivat će je i dalje.
11.Žalbu u odnosu na troškove prekršajnog postupka ovaj sud nije razmatrao, budući da ta žalbena osnova nije ničim obrazložena niti konkretizirana.
12.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (izraženo u eurima prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
13.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.
