Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1887/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZR, kojeg brani Karlo Radošević, odvjetnik iz Jastrebarskog, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (»Narodne novine«, br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZR, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/748, URBROJ: 513-02-3002/7-21-10, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog ZR preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se za prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, na temelju istog pravnog propisa, okrivljenom ZR, izriče novčana kazna u iznosu od 210,00 (dvjestodeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

IIU ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZR te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

IIINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ZR dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 90 (devedeset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni ZR proglašen je krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, na temelju članka 29. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, radi prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaj.

2.Istim rješenjem okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3.Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da, kako je već u prigovoru protiv prekršajnog naloga isticao, on se ne koristi navedenim osobnim vozilom te je kritične zgode, uslijed izvanrednih okolnosti upravljao vozilom, i to zbog nužnog odlaska stomatologu – ortodontu. Kako od mjesta stanovanja, [adresa] pa do Jastrebarskog nema nikakve usluge prijevoza, dakle, lokalne autobusne ili bilo kakve druge linije, te i zbog činjenice da je majka putovala zajedno s njime kako bi podigla lijekove u Ljekarni Zagrebačke županije, koristio je osobno vozilo samo radi obavljanja navedenih radnji. Nastavno, osobnim vozilom se koristi isključivo njegov otac TR koji je na privremenom radu u Republici Njemačko, a koji je kako je i utvrđeno, vlasnik vozila te se istim koristi na način da putuje na relaciji od mjesta [adresa] do Ebersberga te isto koristi i u Republici Njemačkoj. Prije kritične zgode otac okrivljenika je otputovao na rad u Republiku Njemačku s kolegom i njegovim vozilom te svoje vozilo ostavio u [adresa]. Navodi obrazloženja prekršajnog naloga u pogledu činjenice da bi sve vrijeme vozilo bilo parkirano na parkirališnom prostoru ispred kuće u [adresa] nisu točni. Naime, takva činjenica je utvrđena temeljem navoda okrivljenika koji je vrlo mlada osoba, bez životnog iskustva te okružen policijskim službenicima, specijalnim policijskim službenicima mobilne jedinice te službenicima carinske uprave, pogrešno i netočno je iskazivao, a obzirom da je istog cijela situacija i okruženje, ne naviknut na takvu ili sličnu situaciju, zbunilo i izazvalo strah i nesigurnost. Pravilno je utvrđeno da je otac okrivljenika TR, navedeno vozilo, a odmah nakon kritične zgode, prijavio u Republici Hrvatskoj te platio sav poseban porez. Žalitelj smatra da je prilikom izricanja novčane kazne, iako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo olakotne okolnosti na strani okrivljenika, olakotne okolnosti je podcijenilo, obzirom na sve okolnosti slučaja, a naročito začuđuje činjenica da mu je određeno i plaćanje troškova prekršajnog postupka, iako se radi o osobi koja je u trenutku počinjenja prekršaja bila učenik, a sada nezaposlen. Prema mišljenu žalitelja, u konkretnom slučaju bilo je osnove okrivljenika osloboditi od kazne.

4.Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.Žalba je djelomično osnovana.

6.Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 14. prosinca 2021., provelo dokazni postupak tijekom kojeg je izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa, te je okrivljeniku pozivanjem na glavnu raspravu bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u svezi s odlučnim činjenicama sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, na kojoj glavnoj raspravi okrivljenik nije bio nazočan. S tim u vezi napominje se da je nazočan na glavnoj raspravi bio njegov branitelj, koji u korist okrivljenika može poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenik, osim što za okrivljenika ne može dati obranu, te nije imao primjedbe na izvedene dokaze, a upitan ima li prijedlog za izvođenje drugih dokaza predložio je izvesti dokaze uvidom u Porezno rješenje CU Zagreb od 30. ožujka 2021. i Rješenje o plaćanju naknade gospodarenja otpadnim vozilima od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 30. ožujka 2021., koji dokazni prijedlozi su usvojeni i izvedeni na istoj raspravi.

8.U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je utvrdilo sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom prekršajnom predmetu na temelju vjerodostojne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom nadzoru KLASA: 471-01/21-15/297, URBROJ: 513-02-1973/39-21-2 od 23. ožujka 2021., koji je sastavljen od strane ovlaštenog carinskog službenika koji je obavio nadzor, a koji predstavlja valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, te je tijelo koje je provodilo prethodni postupak, pravilno u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzor, postupilo sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona te ispitalo osumnjičenika sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika i pritom ga upozorilo da ima pravo na branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), a u vjerodostojnost navedenog materijalnog dokaza nije bilo razloga sumnjati.

9.Ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo obrazloženje za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza, kao i za utvrđenje o krivnji žalitelja te o tome zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi, dok navodi žalbe u kojim se ističu navodi koji su isticani u prigovoru na prekršajni nalog, ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelj doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

10.Treba napomenuti kako je odredbom članka 8. stavka 2. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području RH obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u RH nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. Dakle, u konkretnom je slučaju valjano obrazložena povreda opisane materijalne odredbe budući je neprijeporno utvrđenje korištenja odnosno uporabe predmetnog vozila, kao što je i pravilno obrazloženje glede prebivališta okrivljenika u [adresa].

11.Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom novčanom kaznom od one koju je izreklo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

12. Unatoč tome što inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja određeni stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, uvažavajući olakotne okolnosti koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak (životnu dob, dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, da je sam podnio poreznu prijavu i platio obračunati poseban porez na predmetno vozilo), nadalje, uzimajući u obzir protek vremena budući je od počinjenja prekršaja proteklo nešto manje od četiri godine, a posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je za inkriminirani prekršaj odmjerena pobijanim rješenjem o prekršaju, te da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za daljnje ublažavanje novčane kazne, pa je preinačio pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni na način opisan u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, dok nije prihvatio prijedlog žalitelja da ga se oslobodi kazne u smislu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona.

13. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak otegotnih okolnosti na strani okrivljenika pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i poseban svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

14.Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od devedeset dana od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, kao pod I izreke ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

15.Odlučujući o žalbi okrivljenika u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud smatra da je okrivljenik pravilno i na zakonu utemeljeno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, pri čemu treba naglasiti da okrivljenik navode iz žalbe u odnosu na trošak postupka nije dokumentirao pa je u tom dijelu trebalo potvrditi pobijano rješenje o prekršaju.

16.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

17.Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2025

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje u 5 (peti) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.