Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-717/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Miloševiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d., [adresa], OIB 52508873833, zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1398/2021-34 od 9. veljače 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1398/2021-34 od 9. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 10. stavka d) točke 1. Ugovora o kreditu broj 57273/06 sklopljenog dana 29. studenog 2006. godine između NE, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, društva SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB:69326397242, kao kreditora, i gospodina IE, s prebivalištem u [adresa], kao jamca-platca, u dijelu kojim je određeno da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora (CHF) prema prodajnoj tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:52508873833, da tužiteljici NE, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.573,92 EUR (odnosno 26.927,35 HRK) dodatno uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku pa sve do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., zatim po stopi sukladno čl. 29. st .2. ZOO počevši od 01.01.2008. do 01.08.2015. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a koje teku kako slijedi:

- na iznose od, i to redom: počevši od datuma, i to redom:

15,64 HRK odnosno 2,08 EUR 10.03.2008.

6,02 HRK odnosno 0,80 EUR 10 .10.2008.

47,60 HRK odnosno 6,32 EUR 10.11.2008.

32,13 HRK odnosno 4,26 EUR 10.12.2008.

118,90 HRK odnosno 15,78 EUR 12.01.2009.

154,12 HRK odnosno 20,46 EUR 10.02.2009.

195,40 HRK odnosno 25,93 EUR 10.03.2009.

122,93 HRK odnosno 16,32 EUR 10.04.2009.

107,09 HRK odnosno 14,21 EUR 11.05.2009.

102,76 HRK odnosno 13,64 EUR 10.06.2009.

117,36 HRK odnosno 15,58 EUR 10.0 7.2009.

88,20 HRK odnosno 11,71 EUR 10.08.2009.

101,44 HRK odnosno 13,46 EUR 10.09.2009.

85,68 HRK odnosno 11,37 EUR 12.10.2009.

98,92 HRK odnosno 13,13 EUR 10.11.2009.

87,33 HRK odnosno 11,59 EUR 10.12.2009.

131,41 HRK odnosno 17,44 EUR 11.01.2010.

168, 51 HRK odnosno 22,37 EUR 10.0 2.2010.

161,83 HRK odnosno 21,48 EUR 10.03.2010.

193,48 HRK odnosno 25,68 EUR 12.04.2010.

227,13 HRK odnosno 30,15 EUR 10.05.2010.

261,47 HRK odnosno 34,70 EUR 10.06.2010.

316,56 HRK odnosno 42,01 EUR 12.07.2010.

262, 93 HRK odnosno 34,90 EUR 10.08.2010.

426,48 HRK odnosno 56,60 EUR 10.09.2010.

354,74 HRK odnosno 47,08 EUR 11.10.2010.

357,27 HRK odnosno 47,42 EUR 10.11.2010.

428,44 HRK odnosno 56,86 EUR 10.12.2010.

522 ,51 HRK odnosno 69,35 EUR 10.01.2011.

416,74 HRK odnosno 55,31 EUR 10.0 2.2011.

449,58 HRK odnosno 59,67 EUR 10.03.2011.

403,12 HRK odnosno 53,50 EUR 11.04.2011.

508,24 HRK odnosno 67,46 EUR 10 05.2011.

580,29 HRK odnosno 77,02 EUR 10.06.2011.

612,98 HRK odnosno 81,36 EUR 11.07.2011.

976, 30 HRK odnosno 129,58 EUR 10.08.2011.

631,70 HRK odnosno 83,84 EUR 12.09.2011.

580,29 HRK odnosno 77,02 EUR 10.10.2011.

592,95 HRK odnosno 78,70 EUR 10.11.2011.

588,27 HRK odnosno 78,08 EUR 12.12.2011.

633,12 HRK odnosno 84,03 EUR 10.01.2012.

664,46 HRK odnosno 88,19 EUR 10.0 2.2012.

674,13 HRK odnosno 89,47 EUR 12.03.2012.

651,34 HRK odnosno 86,45 EUR 10.04.2012.

663, 51 HRK odnosno 88,06 EUR 10.05.2012.

676,05 HRK odnosno 89,73 EUR 11.06.2012.

657,25 HRK odnosno 87,23 EUR 10.07.2012.

655,49 HRK odnosno 87,00 EUR 10.08.2012.

620,07 HRK odnosno 82,30 EUR 10.09.2012.

632,16 HRK odnosno 83,90 EUR 10.10.2012.

658,48 HRK odnosno 87,40 EUR 12.11.2012.

650,12 HRK odnosno 86,29 EUR 10.12.2012.

662,20 HRK odnosno 87,89 EUR 10.01.2013.

627,86 HRK odnosno 83,33 EUR 11.02.2013.

614,59 HRK odnosno 81,57 EUR 11.03.2013.

652,46 HRK odnosno 86,60 EUR 10.04.2013.

615,39 HRK odnosno 81,68 EUR 10.05.2013.

595,87 HRK odnosno 79,09 EUR 10.06.2013.

573,84 HRK odnosno 76,16 EUR 10.07.2013.

600,82 HRK odnosno 79,74 EUR 12.08.2013.

615,59 HRK odnosno 81,70 EUR 10.09.2013.

629,63 HRK odnosno 83,57 EUR 10.10.2013.

632,74 HRK odnosno 83,98 EUR 11.11.2013.

635,44 HRK odnosno 84,34 EUR 10.12.2013.

pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

1.1. Sud prvog stupnja donio je i rješenje čija izreka glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužiteljici NE, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.131,62 EUR (što odgovara iznosu od 16.060,69 kn), dodatno uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke (9. veljače 2023.), pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je propustio dati bilo kakvo obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja. Ove žalbene tvrdnje tuženika neosnovane su jer je sud na nekoliko mjesta u obrazloženju naveo, pozivajući se na iskaz tužiteljice i presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača, da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli u eurima (točke 8. do 13., točke 15. i 15.1. obrazloženja) tako da je u tom smislu presudu bilo moguće ispitati, zbog čega sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu na koju u žalbi ukazuje tuženik, kao niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nesporne činjenice među strankama utvrđuje:

- da su tužiteljica i prednik tuženika, Societe Generale-Splitska banka dioničko društvo, dana 29. studenog 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 57273/06 (dalje: Ugovor), kojim Ugovorom je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.700,00 CHF obračunato po kupovnom tečaju banke na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren s rokom otplate 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima od 368,79 CHF,

- da je u čl. 4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 7,80%.

6.1. Pozivom na presudu donesenu kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja obvezuje sve sudove u smislu odredbe članka 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14.; dalje: ZZP), kao i iskaz tužiteljice, sud utvrđuje da tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti i na transparentan način informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti kada je ugovorena valuta vraćanja obveze po Ugovoru, a koja je vezana uz CHF, jer nije upozorio tužiteljicu na rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koji je neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli u eurima, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Sud također utvrđuje da je Ugovor unaprijed formuliran od strane prednika tuženika.

6.2. Također, sud je u postupku utvrdio da je tužiteljica dokazala da je imala status potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je kredit podignut u svrhu promjene krova i stolarije na kući u kojoj živi sa svojom obitelji.

6.3. Na temelju provedenog financijskog vještačenja sud utvrđuje da je prednik tuženika tužiteljici na temelju predmetnog Ugovora o kreditu uplatio iznos od 108.588,52 kn, a da iznos potraživanja tužiteljice prema tuženiku na osnovi razlike preplaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF iznosi ukupno 3.573,92 eura (26.927,35 kn), koji se odnosi samo na pozitivne razlike, dok iznos potraživanja tužiteljice prema tuženiku na osnovi svih razlika anuiteta (pozitivnih i negativnih) iznosi ukupno 3.457,50 eura (26.050,16 kn).

6.4. Na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a sud usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice i nalaže isplatu tuženiku u iznosu od 3.573,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate svakog anuiteta u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a zaključujući da je tuženik nesavjesni stjecatelj obzirom da je upravo on sastavio ništetne ugovorne odredbe.

6.5. Sud je također utvrdio da je neosnovan prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik zaključujući da sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a što je u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018., kada je postala pravomoćna odluka Trgovačkog sud u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti zbog nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, pa do dana podnošenja tužbe 21. srpnja 2021. nije protekao zastarni rok od pet godina.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava status potrošača tužiteljici jer je sud pravilno na temelju sadržaja Ugovora i iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica kredit podigla u svrhu promjene krova i stolarije na kući u kojoj živi sa svojom obitelji. U konkretnom slučaju teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, jer je po ocjeni ovoga suda tužiteljica dokazala da ima status potrošača definiran člankom 3. ZZP-a jer Ugovor o kreditu kao fizička osoba nije zaključila u svrhu obavljanja svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

9. Tuženik se u žalbi poziva na odluke Suda EU u predmetima C-81/19 i C-243/20 ističući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu sve iz razloga jer je ta odredba bila isključena od ispitivanja poštenosti, obzirom je čl. 22. ZOO dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. Protivno žalbi tuženika, navedene odluke nisu primjenjive u konkretnom slučaju iz razloga što prvostupanjski sud nije primjenjivao Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., nego se pravilno pozvao na utvrđenja iz presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

10. Tuženik u žalbi tvrdi da se presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se pozvao sud prvog stupnja ne mogu primjenjivati na pojedinačne postupke pa dakle niti u ovom postupku. Takvo pravno shvaćanje tuženika nepravilno je, jer se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno pozvao na odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07) koji propisuje, kao i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14), da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 obvezuje u smislu postojanja povrede propisa potrošača ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dok čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Iz navedenog slijedi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ga u konkretnom slučaju obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni pravni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao što se pozvao tužitelj u ovom postupku na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule kojom je glavnica iz Ugovora o kreditu vezana uz CHF, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP. Obzirom da u ovom postupku tuženik ni na koji način nije dokazao da su okolnosti zaključenja Ugovora bile drugačije u odnosu na činjenice utvrđene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, žalbene tvrdnje tuženika neosnovane su.

11. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost načina postupanja tuženice prilikom ugovaranja valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF od 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17), to u trenutku podnošenja tužbe 22. srpnja 2021. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

12. Tuženik žalbom osporava primjenu materijalnog prava u odnosu na dosuđenje zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja svakog anuiteta tvrdeći da je mogao biti obvezan na plaćanje zateznih kamata slijedeći dan od pravomoćnosti presuda kojima je pružena kolektivna pravna zaštita, dakle, od 15. lipnja 2018.

12.1. Protivno žalbi tuženika, tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu primjenom čl. 1115. ZOO i to od dana kada je tuženiku plaćala mjesečne anuitete jer se tuženik, na čijoj strani su utvrđeni razlozi ništetnosti, obzirom je takve odredbe uvrstio u Ugovor, mora smatrati nepoštenim stjecateljem iznosa koji su mu plaćeni temeljem takve odredbe.

13. Tuženik u žalbi tvrdi da se prvostupanjski sud očitovao o istaknutom prigovoru radi prijeboja isključivo u obrazloženju presude, a nije o njemu odlučio izrekom. Ova žalbena tvrdnja tuženika točna je, međutim, s obzirom da sud prvog stupnja nije odlučio o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, tuženik je u smislu odredbe članka 339. stavak 1. ZPP-a mogao tražiti donošenje dopunske presude. Obzirom da tuženik prijedlog za donošenje dopunske presude nije podnio, prema odredbi članka 339. stavak 2. ZPP-a smatra se da je prigovor radi prebijanja povučen zbog čega ovaj sud nije razmatrao osnovanost žalbenih navoda vezanih uz osnovanost prigovora radi prebijanja.

14. Tuženik u žalbi također tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano u obrazloženju naveo da tuženik do završetka pripremnog ročišta nije isticao okolnost da postoje negativne razlike jer je on prije završetka prethodnog postupka u podnesku od 21. veljače 2022. istaknuo okolnosti o negativnim razlikama za koje je smatrao da ih je potrebno utvrditi ukoliko sud odluči provesti financijsko vještačenje.

14.1. Prethodne žalbene tvrdnje tuženika neosnovane su iz razloga što prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci broj Rev- 549/23 od 18. prosinca 2023., koje prihvaća i ovaj sud, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita. Kako se iz razloga navedenih u točki 13. ovog obrazloženja smatra da je tuženik povukao prigovor radi prebijanja, to niti ovaj sud neće obrazlagati žalbene razloge kojima tuženik ističe pravo na tzv. negativnu tečajnu razliku.

15. Suprotno žalbenim tvrdnjama, kojima tuženik pobija odluku o naknadi parničnog troška isključivo smatrajući da tužiteljici nije trebalo dosuditi parnični trošak zbog toga što je neosnovan njezin tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja pravilno je odlučio o troškovima parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu.

16. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković