Poslovni broj: Usž-1862/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Ramile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, u upravnom sporu tužiteljice AČ iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 862/2023-14 od 29. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-862/2023-14 od 29. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-862/2023-14 od 29. prosinca 2023. poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23-01/133, Urbroj: 338-01-06-05-23-03 od 01. ožujka 2023. (točka I. izreke), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Šibenik, Klasa: UP/I-502-03/22-02/227, Urbroj: 338-15- 02-22-5 od 25. listopada 2022. (točka II. izreke) te je tužiteljici ozljeda pretrpljena dana 07. rujna 2022., dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S22.0 (Prijelom torakalnog kralješka) priznata ozljedom na radu, i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu povezna s tom dijagnozom (točka III. izreke presude). Rješenjem istog poslovnog broja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana po primitku pravomoćne odluke naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 4.015,46 eur/30.254,48 kuna dok je za više traženo u iznosu od 1.249,99 eur/9.418,05 kuna zahtjev tužiteljice odbijen.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Šibenik, KLASA: UP/I-502-03/22-02/227, URBROJ: 338-15-02-22-5 od 25. listopada 2022.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici dijagnoza ozljede od 7. rujna 2022., prijelom torakalnog kralješka šifra prema MKB-u S22.0 nije priznata kao ozljeda na radu te joj nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Tuženik u žalbi, kojom pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, ističe da je neposredno po padu radiološkom obradom prijelom utvrđen kao osteoporotski kompresivni prijelom trupa TH10 kralješka odnosno da je u trenutku pada kod tužiteljice verificiran prijelom kralješka uslijed gubitka koštane mase, a takav nalaz govori u prilog činjenici da je kod tužiteljice postojala predispozicija zdravstvenog stanja za ozljeđivanje. Prilaže očitovanje Višeg liječničkog povjerenstva Direkcije na utvrđenja i mišljenje stalne sudske vještakinje te predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Ujedno pobija i odluku o trošku.

5. Tužiteljica nije odgovorila na navode žalbe.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbama, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se u sporu primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24) ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da se ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB-u S22.0 zbog stečene predispozicije ne može priznati kao ozljeda na radu zadobivena dana 7. rujna 20022.

9. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je tako postupio, odgovorivši pritom na sve navode tuženika.

10. U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

11. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice te je radi utvrđenja činjenice je li do predmetne dijagnoze došlo zbog stečene predispozicije (osteoporoza) izveo dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po vještakinji Danči Tripalo, dr. med., specijalist ortoped. Na temelju toga dokaza utvrdio je da je ozljeda zadobivena dana 7. rujna 2022. prijelom torakalnog kralješka, okvalificiran po MKB-u pod šifrom S22.0 isključivo vezan s traumom odnosno padom i ne radi se o prijelomu koji u pozadini ima osteoporozu odnosno stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede.

12. U odnosu na prigovor tuženika kako je neposredno po ozljedi radiološkom obradom utvrđen osteoporotski kompresivni prijelom trupa TH10 kralješka, odnosno da je u trenutku pada kod tužiteljice verificiran prijelom uslijed gubitka koštane mase iz kojeg se razloga predmetna ozljeda ne može priznati ozljedom na radu, sudska vještakinja je na jasan i nedvosmislen način taj prigovor otklonila navevši kako MCST nalaz sačinjen na dan nezgode nije objektivan nalaz u svrhu dokaza osteoporoze već je to isključivo dezintometrija skeleta koju pretragu tužiteljica nije načinila niti je prethodno imala spontane prijelome koji bi bili uzrokovani patološkom osteoporozom, a gubitak koštane mase koji tužiteljica ima primjeren je njezinim godinama. Vještakinja je mišljenja da je prijelom kralješka okvalificiran po MKB-u S22.0 isključivo vezan s traumom tj. padom na leđa te se ne radi o prijelomu koji u pozadini ima osteoporozu.

13. Uzimajući u obzir da je pri izradi nalaza i mišljenja sudska vještakinja imala u vidu i nalaz radiologa sačinjen neposredno po ozljeđivanju tužiteljice, i ovaj Sud smatra da je odgovorila i na prigovore koje tuženik ističe kako tijekom prvostupanjskog spora tako i u žalbi. Stoga, kako opunomoćenik tuženika na raspravi nije imao nikakvih pitanja niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje, već je naveo da se protivi nalazu i mišljenju vještakinje zbog razloga navedenih u odgovoru na tužbu, prvostupanjski sud je na temelju toga nalaza i mišljenja mogao utvrditi relevantnu činjenicu koja mu je poslužila za donošenje pravilne presude.

14. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

15. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje, te riješio stvar na način da je tužiteljici predmetnu ozljedu priznao ozljedom na radu, te joj priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po toj dijagnozi.

16. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tuženik isticao i u odgovoru na tužbu, kao i tijekom prvostupanjskog spora, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

17. Sud u upravnom sporu uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a). Stoga, u situaciji kad je sud na temelju dokaza koje je izveo u upravnom sporu sam utvrdio spornu činjenicu, tuženik ne može tu činjenicu pobijati utvrđenjima iz upravnog postupka. Njegova procesna ovlaštenja u tom slučaju svode se na predlaganje izvođenja dokaza u sudskom sporu po drugom vještaku (članak 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a), a što tuženik nije učinio. 18. Trošak tužiteljice odmjeren je pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) i to za sastav tužbe i dva raspravna ročišta, uz priznanje 25% PDV-a, kao i materijalni trošak, iznos uplaćen na ime predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

19. Slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba tuženika je odbijena.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić