Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-688/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ML, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matulić Bilić & Vrsalović d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1665/2018-26 od 12. travnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P- 1665/2018-26 od 12. travnja 2023. potvrđuje u točki I. izreke, dok se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1665/2018-26 od 12. travnja 2023. u cijelosti, a rješenje u točkama II. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Nepobijana točka III. izreke rješenja nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1.Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 70.802,90 kn/9.397,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose precizno navedenim u izreci presude.
1.1.Pobijanim rješenjem u točki I. izreke sud je odbio prigovor zastare tuženika kao neosnovan, u točki II. izreke naložio je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu do 2.245,60 eura u roku od 15 dana, u točki III. izreke odbio je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, dok je u točki IV. izreke rješenja odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Protiv presude i točaka I., II. i IV. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonskih razloga te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, a preinači prvostupanjsku presudu tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak ili podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja radi raspravljanja o prigovorima o kojima nije raspravljeno.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da su žalbene tvrdnje tuženika neosnovane te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika, a presudu suda prvog stupnja potvrdi.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) tvrdeći da su izreka i obrazloženje presude proturječni i nejasni jer je sud pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu koji se odnosi na razliku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na ugovoreni tečaj te preplatu na ime promjenjive kamate, a u obrazloženju presude sud navodi da sudi kamatu po članku 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) koja propisuje situaciju kada su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, dok je s druge strane sud utvrdio da su stranke ugovorile kamatnu stopu u visini od 5,10 % pa je takvo obrazloženje presude nejasno. Također tuženik kao bitnu povredu ističe postupak suda koji je dopustio preinaku tužbe iako se tuženik preinaci protivio.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane. Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio isplatu preplaćene kamate te preplaćenog iznosa zbog ugovaranja vraćanja kreditne obveze vezanjem uz valutu švicarski franak, koji tužbeni zahtjev je sud prvog stupnja usvojio, međutim, u obrazloženju presude sud nije naveo razloge zbog kojih bi tužitelj imao pravo na preplatu s osnova ugovaranja vraćanja obveze po kreditu vezanjem uz valutu švicarski franak, već je u obrazloženju sud samo naveo detaljne razloge u odnosu na ništetnost ugovaranja načina promjene kamatne stope zbog čega u tom dijelu presudu nije bilo moguće ispitati. Također tuženik osnovano tvrdi da je obrazloženje suda prvog stupnja proturječno u dijelu u kojem utvrđuje visinu zahtjeva s osnova preplaćene promjenjive kamate jer u točki 28. obrazloženja sud navodi da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu kamatna stopa bila određena i to u visini od 5,10 % da bi u točki 29. obrazloženja naveo da je visinu tužbenog zahtjeva na ime redovne kamate obračunavao prema stopi iz članka 26. stavak 3. ZOO-a, koji propisuje situaciju kada stranke ugovore plaćanje ugovornih kamata, ali kada nije određena njihova stopa pa takvo obrazloženje suda prvog stupnja nije jasno.
7. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika protiv presude trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je uvažiti žalbu tuženika protiv točaka II. i IV. izreke rješenja kojom je sud odlučivao o zahtjevu za naknadu parničnog troška tužitelja i tuženika jer pravo na naknadu parničnih troškova ovisi o uspjehu u postupku u smislu odredbe članka 154. ZPP-a pa će sud o tim zahtjevima odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
8. Iako je sud prvog stupnja pogrešno o materijalnopravnom prigovoru zastare odlučivao zasebnom odlukom, rješenjem u točki I. izreke, iako se o tom prigovoru ne odlučuje zasebnom odlukom, već je osnovanost tog prigovora od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, te je za svoju odluku dao jasne razloge, ovaj sud je odlučivao o osnovanosti žalbe protiv točke I. izreke rješenja unatoč činjenici što je odluka o glavnoj stvari ukinuta.
8.1. Po ocjeni suda tužbeni zahtjev tužitelja koji predstavlja restitucijski zahtjev na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, te ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, nije u zastari te je takav prigovor tuženika neosnovan. Pravno je shvaćanje suda da restitucijski zahtjev prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena. Ocjena je suda prvog stupnja da je ništetnost odredbi o načinu promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu u CHF utvrđena danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., zbog čega u odnosu na taj zahtjev zastara teče od 13. lipnja 2014., dok za isplatu s osnova preplate zbog valutne klauzule prema utvrđenju suda teče od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., zbog čega do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. rujna 2018. nije istekao rok od pet godina.
8.2. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja pravilno je zbog čega je žalbu tuženika u odnosu na točku I. izreke rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu, a rješenje u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
9. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u ovoj odluci tako što će o svim odlučnim činjenicama prilikom ponovnog presuđenja u presudi navesti jasne i neproturječne razloge kako bi se presuda po eventualnim žalbama mogla ispitati. Skreće se pažnja sudu prvog stupnja na pogrešno pravno shvaćanje da visinu stečenog bez osnove u odnosu na preplaćenu kamatu treba utvrđivati na temelju odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a obzirom da su stranke na dan zaključenja Ugovora o kreditu ugovorile visinu stope ugovorne kamate zbog čega ne dolazi do primjene odredba članka 26. stavak 3. ZOO-a, već je u postupku potrebno utvrditi je li se kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu mijenjala u smislu da se povećavala jer bi tužitelj imao pravo tražiti isplatu samo iznosa kojeg je uplatio po povišenoj kamatnoj stopi, obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da je ništetan način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.
Koprivnica, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
