Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2179/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, upisang u Trgovačkom sudu u Zagrebu na MBS [matični broj subjekta] (kao pravnog slijednika ranijeg tuženika Nove hrvatske banka d.d. [adresa], OIB: 78427478595, koji je pravni slijednik Sberbank d.d., [adresa], OIB: 78427478595), OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-264/2021-18 od 13. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-264/2021-18 od 13. rujna 2022 u pobijanim točkama I., II., III., IV, VI. i VII. izreke.
II. Preinačuje se pobijana presuda u točki V. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Novoj hrvatskoj banci d.d., [adresa], OIB: 78427478598, da tužitelju ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 7.623,66 kuna / 1.011,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 131,59 kuna / 17,46 eura od 12.12.2008. do isplate
- na iznos od 127,19 kuna / 16,88 eura od 13.01.2009. do isplate
- na iznos od 126,67 kuna / 16,81 eura od 13.02.2009. do isplate
- na iznos od 119,83 kuna / 15,90 eura od 13.03.2009. do isplate
- na iznos od 126,34 kuna / 16,77 eura od 13.05.2009. do isplate
- na iznos od 115,36 kuna / 15,31 eura od 10.06.2009. do isplate
- na iznos od 115,91 kuna / 15,38 eura od 13.07.2009. do isplate
- na iznos od 115,31 kuna / 15,30 eura od 10.08.2009. do isplate
- na iznos od 114,96 kuna / 15,26 eura od 14.09.2009. do isplate
- na iznos od 163,97 kuna / 21,76 eura od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 167,03 kuna / 22,17 eura od 13.11.2009. do isplate
- na iznos od 156,89 kuna / 20,82 eura od 31.12.2009. do isplate
- na iznos od 167,82 kuna / 22,27 eura od 12.02.2010. do isplate
- na iznos od 156,68 kuna / 20,80 eura od 12.03.2010. do isplate
- na iznos od 159,41 kuna / 21,16 eura od 13.04.2010. do isplate
- na iznos od 161,32 kuna / 21,41 eura od 13.05.2010. do isplate
- na iznos od 168,37 kuna / 22,35 eura od 14.06.2010. do isplate
- na iznos od 147,24 kuna / 19,54 eura od 13.07.2010. do isplate
- na iznos od 164,99 kuna / 21,90 eura od 13.08.2010. do isplate
- na iznos od 165,52 kuna / 21,97 eura od 13.09.2010. do isplate
- na iznos od 160,22 kuna / 21,26 eura od 13.10.2010. do isplate
- na iznos od 159,09 kuna / 21,11 eura od 12.11.2010. do isplate
- na iznos od 158,02 kuna / 20,97 eura od 12.11.2010. do isplate
- na iznos od 155,07 kuna / 20,58 eura od 13.12.2010. do isplate
- na iznos od 173,69 kuna / 23,05 eura od 14.02.2011. do isplate
- na iznos od 144,93 kuna / 19,24 eura od 14.03.2011. do isplate
- na iznos od 152,93 kuna / 20,30 eura od 13.04.2011. do isplate
- na iznos od 148,04 kuna / 19,65 eura od 13.05.2011. do isplate
- na iznos od 152,29 kuna / 20,21 eura od 17.05.2011. do isplate
- na iznos od 146,47 kuna / 19,44 eura od 13.07.2011. do isplate
- na iznos od 150,08 kuna / 19,92 eura od 12.08.2011. do isplate
- na iznos od 157,97 kuna / 20,97 eura od 13.09.2011. do isplate
- na iznos od 151,06 kuna / 20,05 eura od 13.10.2011. do isplate
- na iznos od 141,00 kuna / 18,71 eura od 14.11.2011. do isplate
- na iznos od 142,46 kuna / 18,91 eura od 13.12.2011. do isplate
- na iznos od 129,52 kuna / 17,19 eura od 13.01.2012. do isplate
- na iznos od 137,70 kuna / 18,28 eura od 13.02.2012. do isplate
- na iznos od 126,09 kuna / 16,74 eura od 13.03.2012. do isplate
- na iznos od 126,85 kuna / 16,84 eura od 04.04.2012. do isplate
- na iznos od 127,46 kuna / 16,92 eura od 13.04.2012. do isplate
- na iznos od 120,20 kuna / 15,95 eura od 13.06.2012. do isplate
- na iznos od 113,20 kuna / 15,02 eura od 13.07.2012. do isplate
- na iznos od 116,41 kuna / 15,45 eura od 24.07.2012. do isplate
- na iznos od 105,33 kuna / 13,98 eura od 13.08.2012. do isplate
- na iznos od 104,57 kuna / 13,88 eura od 06.10.2012. do isplate
- na iznos od 99,66 kuna / 13,23 eura od 12.10.2012. do isplate
- na iznos od 100,24 kuna / 13,30 eura od 13.12.2012. do isplate
- na iznos od 90,36 kuna / 11,99 eura od 11.01.2013. do isplate
- na iznos od 92,33 kuna / 12,25 eura od 17.01.2013. do isplate
- na iznos od 81,02 kuna / 10,75 eura od 13.03.2013. do isplate
- na iznos od 80,75 kuna / 10,72 eura od 05.04.2013. do isplate
- na iznos od 79,43 kuna / 10,54 eura od 12.04.2013. do isplate
- na iznos od 72,35 kuna / 9,60 eura od 13.06.2013. do isplate
- na iznos od 64,83 kuna / 8,60 eura od 12.07.2013. do isplate
- na iznos od 62,23 kuna / 8,26 eura od 13.08.2013. do isplate
- na iznos od 58,66 kuna / 7,79 eura od 16.09.2013. do isplate
- na iznos od 56,57 kuna / 7,51 eura od 14.10.2013. do isplate
- na iznos od 49,53 kuna / 6,57 eura od 13.11.2013. do isplate
- na iznos od 47,95 kuna / 6,36 eura od 13.12.2013. do isplate
- na iznos od 42,14 kuna / 5,59 eura od 13.01.2014. do isplate
- na iznos od 37,79 kuna / 5,02 eura od 13.02.2014. do isplate
- na iznos od 32,41 kuna / 4,30 eura od 13.03.2014. do isplate
- na iznos od 29,04 kuna / 3,85 eura od 14.04.2014. do isplate
- na iznos od 24,22 kuna / 3,21 eura od 16.04.2014. do isplate
- na iznos od 20,08 kuna / 2,67 eura od 13.05.2014. do isplate
- na iznos od 14,58 kuna / 1,94 eura od 13.06.2014. do isplate
- na iznos od 9,45 kuna / 1,25 eura od 14.07.2014. do isplate
- na iznos od 4,99 kuna / 0,66 eura od 21.08.2014. do isplate
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za period do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana"
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.356,55 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržana u čl.11.4. Ugovora o kreditu broj 210136, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 26. srpnja 2007., a koja glasi:
"Za sve sporove iz ovog ugovora svi potpisnici ovog ugovora ugovaraju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu ..."
II Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 210136, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 26. srpnja 2007., sadržane u:
- odredbi čl. 2.1., u dijelu koji glasi:
"… u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.",
- odredbi čl. 2.4. u, dijelu koji glasi:
"…po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora." pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 210136, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 26. srpnja 2007., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:
-u odredbi čl.1., u dijelu koji glasi:
"… važećem na dan isplate.",
te u odredbi čl. 8., u dijelu koji glasi:
"… po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju za devize važećem na dan dospijeća."
pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
IV Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 210136, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26. srpnja 2007., a koja glasi:
«Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,80% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.», pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
V Nalaže se tuženiku Novoj hrvatskoj banci d.d., [adresa], OIB: 78427478598, da tužitelju ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 7.623,66 kuna / 1.011,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 131,59 kuna / 17,46 eura od 12.12.2008. do isplate
- na iznos od 127,19 kuna / 16,88 eura od 13.01.2009. do isplate
- na iznos od 126,67 kuna / 16,81 eura od 13.02.2009. do isplate
- na iznos od 119,83 kuna / 15,90 eura od 13.03.2009. do isplate
- na iznos od 126,34 kuna / 16,77 eura od 13.05.2009. do isplate
- na iznos od 115,36 kuna / 15,31 eura od 10.06.2009. do isplate
- na iznos od 115,91 kuna / 15,38 eura od 13.07.2009. do isplate
- na iznos od 115,31 kuna / 15,30 eura od 10.08.2009. do isplate
- na iznos od 114,96 kuna / 15,26 eura od 14.09.2009. do isplate
- na iznos od 163,97 kuna / 21,76 eura od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 167,03 kuna / 22,17 eura od 13.11.2009. do isplate
- na iznos od 156,89 kuna / 20,82 eura od 31.12.2009. do isplate
- na iznos od 167,82 kuna / 22,27 eura od 12.02.2010. do isplate
- na iznos od 156,68 kuna / 20,80 eura od 12.03.2010. do isplate
- na iznos od 159,41 kuna / 21,16 eura od 13.04.2010. do isplate
- na iznos od 161,32 kuna / 21,41 eura od 13.05.2010. do isplate
- na iznos od 168,37 kuna / 22,35 eura od 14.06.2010. do isplate
- na iznos od 147,24 kuna / 19,54 eura od 13.07.2010. do isplate
- na iznos od 164,99 kuna / 21,90 eura od 13.08.2010. do isplate
- na iznos od 165,52 kuna / 21,97 eura od 13.09.2010. do isplate
- na iznos od 160,22 kuna / 21,26 eura od 13.10.2010. do isplate
- na iznos od 159,09 kuna / 21,11 eura od 12.11.2010. do isplate
- na iznos od 158,02 kuna / 20,97 eura od 12.11.2010. do isplate
- na iznos od 155,07 kuna / 20,58 eura od 13.12.2010. do isplate
- na iznos od 173,69 kuna / 23,05 eura od 14.02.2011. do isplate
- na iznos od 144,93 kuna / 19,24 eura od 14.03.2011. do isplate
- na iznos od 152,93 kuna / 20,30 eura od 13.04.2011. do isplate
- na iznos od 148,04 kuna / 19,65 eura od 13.05.2011. do isplate
- na iznos od 152,29 kuna / 20,21 eura od 17.05.2011. do isplate - na iznos od 146,47 kuna / 19,44 eura od 13.07.2011. do isplate
- na iznos od 150,08 kuna / 19,92 eura od 12.08.2011. do isplate
- na iznos od 157,97 kuna / 20,97 eura od 13.09.2011. do isplate
- na iznos od 151,06 kuna / 20,05 eura od 13.10.2011. do isplate
- na iznos od 141,00 kuna / 18,71 eura od 14.11.2011. do isplate
- na iznos od 142,46 kuna / 18,91 eura od 13.12.2011. do isplate
- na iznos od 129,52 kuna / 17,19 eura od 13.01.2012. do isplate
- na iznos od 137,70 kuna / 18,28 eura od 13.02.2012. do isplate
- na iznos od 126,09 kuna / 16,74 eura od 13.03.2012. do isplate
- na iznos od 126,85 kuna / 16,84 eura od 04.04.2012. do isplate
- na iznos od 127,46 kuna / 16,92 eura od 13.04.2012. do isplate
- na iznos od 120,20 kuna / 15,95 eura od 13.06.2012. do isplate
- na iznos od 113,20 kuna / 15,02 eura od 13.07.2012. do isplate
- na iznos od 116,41 kuna / 15,45 eura od 24.07.2012. do isplate
- na iznos od 105,33 kuna / 13,98 eura od 13.08.2012. do isplate
- na iznos od 104,57 kuna / 13,88 eura od 06.10.2012. do isplate
- na iznos od 99,66 kuna / 13,23 eura od 12.10.2012. do isplate
- na iznos od 100,24 kuna / 13,30 eura od 13.12.2012. do isplate
- na iznos od 90,36 kuna / 11,99 eura od 11.01.2013. do isplate
- na iznos od 92,33 kuna / 12,25 eura od 17.01.2013. do isplate
- na iznos od 81,02 kuna / 10,75 eura od 13.03.2013. do isplate
- na iznos od 80,75 kuna / 10,72 eura od 05.04.2013. do isplate
- na iznos od 79,43 kuna / 10,54 eura od 12.04.2013. do isplate
- na iznos od 72,35 kuna / 9,60 eura od 13.06.2013. do isplate
- na iznos od 64,83 kuna / 8,60 eura od 12.07.2013. do isplate
- na iznos od 62,23 kuna / 8,26 eura od 13.08.2013. do isplate
- na iznos od 58,66 kuna / 7,79 eura od 16.09.2013. do isplate
- na iznos od 56,57 kuna / 7,51 eura od 14.10.2013. do isplate
- na iznos od 49,53 kuna / 6,57 eura od 13.11.2013. do isplate
- na iznos od 47,95 kuna / 6,36 eura od 13.12.2013. do isplate
- na iznos od 42,14 kuna / 5,59 eura od 13.01.2014. do isplate
- na iznos od 37,79 kuna / 5,02 eura od 13.02.2014. do isplate
- na iznos od 32,41 kuna / 4,30 eura od 13.03.2014. do isplate
- na iznos od 29,04 kuna / 3,85 eura od 14.04.2014. do isplate
- na iznos od 24,22 kuna / 3,21 eura od 16.04.2014. do isplate
- na iznos od 20,08 kuna / 2,67 eura od 13.05.2014. do isplate
- na iznos od 14,58 kuna / 1,94 eura od 13.06.2014. do isplate
- na iznos od 9,45 kuna / 1,25 eura od 14.07.2014. do isplate
- na iznos od 4,99 kuna / 0,66 eura od 21.08.2014. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za period do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI Nalaže se tuženiku Novoj hrvatskoj banci d.d., [adresa], OIB: 78427478598, da tužitelju ĆŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćenog tečaja isplati iznos od 35.360,68 kuna / 4.693,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 7,27 kuna / 0,96 eura od 13.08.2007 do isplate
- na iznos od 1,47 kuna / 0,20 eura od 13.11.2007 do isplate
- na iznos od 27,71 kuna / 3,68 eura od 13.12.2007 do isplate
- na iznos od 52,03 kuna / 6,91 eura od 14.01.2008 do isplate
- na iznos od 73,86 kuna / 9,80 eura od 13.03.2008 do isplate
- na iznos od 26,31 kuna / 3,49 eura od 14.04.2008 do isplate
- na iznos od 10,41 kuna / 1,38 eura od 13.05.2008 do isplate
- na iznos od 31,90 kuna / 4,23 eura od 13.06.2008 do isplate
- na iznos od 2,73 kuna / 0,36 eura od 13.08.2007 do isplate
- na iznos od 30,54 kuna / 4,05 eura od 12.09.2008 do isplate
- na iznos od 162,33 kuna / 21,54 eura od 13.10.2008 do isplate
- na iznos od 63,73 kuna / 8,46 eura od 13.11.2008 do isplate
- na iznos od 180,73 kuna / 23,99 eura od 12.12.2008 do isplate
- na iznos od 196,04 kuna / 26,02 eura od 13.01.2009 do isplate
- na iznos od 207,00 kuna / 27,47 eura od 13.02.2009 do isplate
- na iznos od 188,25 kuna / 24,99 eura od 13.03.2009 do isplate
- na iznos od 183,27 kuna / 24,32 eura od 13.05.2009 do isplate
- na iznos od 161,41 kuna / 21,42 eura od 10.06.2009 do isplate
- na iznos od 131,79 kuna / 17,49 eura od 13.07.2009 do isplate
- na iznos od 142,06 kuna / 18,85 eura od 10.08.2009 do isplate
- na iznos od 157,06 kuna / 20,85 eura od 14.09.2009 do isplate
- na iznos od 138,38 kuna / 18,37 eura od 13.10.2009 do isplate
- na iznos od 134,64 kuna / 17,87 eura od 13.11.2009 do isplate
- na iznos od 161,95 kuna / 21,49 eura od 31.12.2009 do isplate
- na iznos od 184,45 kuna / 24,48 eura od 12.02.2010 do isplate
- na iznos od 203,81 kuna / 27,05 eura od 12.03.2010 do isplate
- na iznos od 199,11 kuna / 26,43 eura od 13.04.2010 do isplate
- na iznos od 243,22 kuna / 32,28 eura od 13.05.2010 do isplate
- na iznos od 228,72 kuna / 30,36 eura od 14.06.2010 do isplate
- na iznos od 254,88 kuna / 33,83 eura od 13.07.2010 do isplate
- na iznos od 364,03 kuna / 48,32 eura od 13.08.2010 do isplate
- na iznos od 336,57 kuna / 44,67 eura od 13.09.2010 do isplate
- na iznos od 433,57 kuna / 57,54 eura od 13.10.2010 do isplate
- na iznos od 384,97 kuna / 51,09 eura od 12.11.2010 do isplate
- na iznos od 341,50 kuna / 45,32 eura od 12.11.2010 do isplate
- na iznos od 467,95 kuna / 62,11 eura od 13.12.2010 do isplate
- na iznos od 531,47 kuna / 70,54 eura od 14.02.2011 do isplate
- na iznos od 476,14 kuna / 63,19 eura od 14.03.2011 do isplate
- na iznos od 481,92 kuna / 63,96 eura od 13.04.2011 do isplate
- na iznos od 455,51 kuna / 60,46 eura od 13.05.2011 do isplate
- na iznos od 486,10 kuna / 64,52 eura od 17.05.2011 do isplate
- na iznos od 587,58 kuna / 77,99 eura od 13.07.2011 do isplate
- na iznos od 613,26 kuna / 81,39 eura od 12.08.2011 do isplate
- na iznos od 776,91 kuna / 103,11 eura od 13.09.2011 do isplate
- na iznos od 726,62 kuna / 96,44 eura od 13.10.2011 do isplate
- na iznos od 626,06 kuna / 83,09 eura od 14.11.2011 do isplate
- na iznos od 627,87 kuna / 83,33 eura od 13.12.2011 do isplate
- na iznos od 622,69 kuna / 82,65 eura od 13.01.2012 do isplate
- na iznos od 667,46 kuna / 88,59 eura od 13.02.2012 do isplate
- na iznos od 681,48 kuna / 90,45 eura od 13.03.2012 do isplate
- na iznos od 682,21 kuna / 90,54 eura od 04.04.2012 do isplate
- na iznos od 683,74 kuna / 90,75 eura od 13.04.2012 do isplate
- na iznos od 694,37 kuna / 92,16 eura od 13.06.2012 do isplate
- na iznos od 708,89 kuna / 94,09 eura od 13.07.2012 do isplate
- na iznos od 694,57 kuna / 92,19 eura od 24.07.2012 do isplate
- na iznos od 699,11 kuna / 92,79 eura od 13.08.2012 do isplate
- na iznos od 686,98 kuna / 91,18 eura od 06.10.2012 do isplate
- na iznos od 665,57 kuna / 88,34 eura od 12.10.2012 do isplate
- na iznos od 693,31 kuna / 92,02 eura od 13.12.2012 do isplate
- na iznos od 706,48 kuna / 93,77 eura od 11.01.2013 do isplate
- na iznos od 701,81 kuna / 93,15 eura od 17.01.2013 do isplate
- na iznos od 664,31 kuna / 88,17 eura od 13.03.2013 do isplate
- na iznos od 692,79 kuna / 91,95 eura od 05.04.2013 do isplate
- na iznos od 699,69 kuna / 92,86 eura od 12.04.2013 do isplate
- na iznos od 689,04 kuna / 91,45 eura od 13.06.2013 do isplate
- na iznos od 653,37 kuna / 86,72 eura od 12.07.2013 do isplate
- na iznos od 630,55 kuna / 83,69 eura od 13.08.2013 do isplate
- na iznos od 652,47 kuna / 86,60 eura od 16.09.2013 do isplate
- na iznos od 667,50 kuna / 88,59 eura od 14.10.2013 do isplate
- na iznos od 706,51 kuna / 93,77 eura od 13.11.2013 do isplate
- na iznos od 686,65 kuna / 91,13 eura od 13.12.2013 do isplate
- na iznos od 697,47 kuna / 92,57 eura od 13.01.2014 do isplate
- na iznos od 706,28 kuna / 93,74 eura od 13.02.2014 do isplate
- na iznos od 726,74 kuna / 96,45 eura od 13.03.2014 do isplate
- na iznos od 742,81 kuna / 98,59 eura od 14.04.2014 do isplate
- na iznos od 736,61 kuna / 97,76 eura od 16.04.2014 do isplate
- na iznos od 722,86 kuna / 95,94 eura od 13.05.2014 do isplate
- na iznos od 719,35 kuna / 95,47 eura od 13.06.2014 do isplate
- na iznos od 723,46 kuna / 96,02 eura od 14.07.2014 do isplate
- na iznos od 748,46 kuna / 99,34 eura od 21.08.2014 do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VII Nalaže se tuženiku Novoj hrvatskoj banci d.d., [adresa], OIB: 78427478598, da tužitelju ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 1.936,31 kuna / 256,99 eura, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. kolovoza 2007. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., za period od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je odlučeno:
"I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 2.064,86 kuna.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.396,43 kuna / 1.512,57 eura sa zateznom kamatom od 14. rujna 2022. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu, u iznosu od 625,00 kuna, odbija se prijedlog tužitelja za priznanjem parničnog troška.
IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."
3. Protiv te odluke žali se tuženik, izrijekom pobijajući prvostupanjsku presudu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako pobija i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbije tužbeni zahtjev i tuženiku dosudi parnični trošak, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana zbog razloga koji slijede.
6. Prije svega valja navesti kako je prema obavijesti tužitelja i dostupnim podatcima iz Sudskog registra, u tijeku predmetnoga parničnog postupka došlo do statusne promjene na strani tuženika jer je raniji tuženik Sberbank d.d. Zagreb brisan iz Sudskog registra, a potom je Trgovački sud u Zagrebu objavio i upis brisanje društva u Sudski registar, koji upis je proveden kod toga suda po rješenju pod poslovnim brojem Tt-23/36488-1 od 22. rujna 2023. godine, redni broj upisa 135, za subjekt upisa s matičnim brojem (MBS): 080126398, osobnim identifikacijskim brojem (OIB): 78427478595, europskim jedinstvenim identifikatorom (EUID):
HRSR.080126398, pod tvrtkom/nazivom: Nova hrvatska banka dioničko društvo, sa sjedištem u: Zagreb (Grad Zagreb), [adresa], pravnog slijednika tuženika. Nadalje, Trgovački sud u Zagrebu je, u registarskom postupku brisanja subjekta upisa Nova hrvatska banka dioničko društvo MBS 080126398, OIB 78427478595 po službenoj dužnosti, na temelju članka 68. st. 1. Zakona o sudskom registru (Narodne novine broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19 i 34/22;), 21. rujna 2023. u sudski registar toga suda upisao brisanje subjekta upisa Nova hrvatska banka dioničko društvo sa sjedištem u [adresa] MBS 080126398, OIB 78427478595, prema podacima naznačenim u prilogu rješenja ("Podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra") koji je njegov sastavni dio, jer je sud utvrdio da je subjekt upisa Nova hrvatska banka dioničko društvo MBS 080126398, OIB 78427478595, prestao postojati nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, upisano u Trgovačkom sudu u Zagrebu na MBS [matični broj subjekta], na temelju članka 68. st. 1. Zakona o sudskom registru i članka 76. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar (Narodne novine broj 22/12, 127/14 i 121/19;).
7. U smislu članka 82. ZPP, sud u tijeku cijeloga parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna pa je, uslijed navedenih utvrđenja, u ovom stadiju postupka kao tuženika valjalo pravilno označiti pravnog slijednika ranijeg tuženika Hrvatsku poštansku banku d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, (kao pravnog slijednika ranijeg tuženika Nove hrvatske banka d.d. [adresa], OIB: 78427478595, koji je pravni slijednik Sberbank d.d., [adresa], OIB: 78427478595), OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se tuženik izrijekom poziva, jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 26. srpnja 2007., a kojima je ugovorena prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta tuženika, valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika, kao i odredba o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te isplatu uslijed toga preplaćenih iznosa.
10. U odnosu na dio odluke kojom je utvrđena ništetnost odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu, prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke u provedenom postupku utvrdio kako je riječ o ugovornoj odredbi koja je sadržana na unaprijed formuliranom obrascu ugovora i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom se pogoduje tuženiku obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena (približno 270 kilometara), što bi tužitelju izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time predstavlja i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana, a ta utvrđena i zaključak prvostupanjskog suda tuženik žalbom nije posebno osporio, pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
11. Ovdje je za navesti kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 29. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta kreditora, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Stav sjednice odjela od 29. siječnja 2020. je dopunjen na sjednici odjela održanoj 13. listopada 2020. na način da je istaknuto pravno shvaćanje po kojem: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) uvijek uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ukoliko putovanje od mjesta prebivališta tužitelja (potrošača) do suda mjesta sjedišta tuženika (banke) i natrag traje duže od tri sata."
12. Dalje valja upozoriti na Direktivu 93/13 EEZ Vijeća (dalje Direktiva 93/13) od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.
13. Tako je odredbom članka 81. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
14. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 87. stavka 1. istog zakona i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
15. Vezano za praksu Suda Europske unije, valja upozoriti na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
16. Navedenom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
17. U konkretnom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja primijenio naprijed izneseno materijalno pravo kada je pobijanom presudom utvrdio da je prorogacijska klauzula sadržana u predmetnom ugovora o kreditu nepoštena, a samim tim i ništetna, a obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana i koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, te bi radi spora nastalog među strankama glede ugovora o kreditu, korisnik kredita (tužitelj) bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi možebitno uzrokovalo financijsku neravnotežu, imajući u vidu trošak putovanja u Zagreb i natrag, kao i za to potrebno vrijeme, te ostale kriterije zauzete u već spomenutim pravnim shvaćanjima ovog suda od 29. siječnja 2020. i 13. listopada 2020, a potvrđeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020.
18. Nadalje, nije sporno:
- da su stranke (tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. Zagreb) 26. srpnja 2007. sklopile predmetni ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 24.314,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatnu stopu od 5,50% godišnje koja će se mijenjati temeljem odluke tuženika,
- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se o tome nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu švicarski franak za koju je vezana glavnica (valutna klauzula),
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
19. Također nije sporno da je tužitelj nastupao kao potrošač, a tuženik kao trgovac u navedenom pravnom poslu, pa se, prema tome, radi o potrošačkom ugovoru. Suprotno tvrdnjama tuženika, radi se upravo o onom sporu koji je u pogledu ništetnosti spornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama tuženika obuhvaćen kolektivnom zaštitom u gore spomenutim postupcima, a na žalbene navode tuženika valja odgovoriti kako je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelji ima takva znanja zbog kojih se ne može smatrati "prosječnim potrošačem", što tuženik tijekom postupka nije dokazao.
. Tuženik je na okolnost pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem predložio kao dokaz samo saslušanje tužitelja, čiji iskaz je sud prvog stupnja pravilno ocijenio i pravilno na temelju tog iskaza utvrdio kako stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama, niti su tužitelju pojašnjene moguće posljedice sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, kao što mu nisu pojašnjeni ni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara po kojima će se mijenjati kamatna stopa.
21. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
22. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
23. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.
24. Što se tiče valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., u kojoj presudi je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita (potrošačima), a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak, povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, utvrđujući da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama, pa su time tužene banke postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.
25. Sud je u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502.a ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502. ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.
26. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
27. U odnosu na odredbu o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, te kod pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda kako tužitelju kod sklapanja predmetnog ugovora (temeljenog na pravilnoj ocjeni iskaza tužitelja) nije pojašnjeno zašto uopće mora platiti tu naknadu i to baš u visini 1,80% od iznosa kredita (konkretno 1.936,31 kunu, koliko je nesporno tužitelj platio na ime te naknade), kao i da tužitelj nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj, to je opravdano prvostupanjski sud zaključio da se o spornoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i da se odredba smatra nepoštenom jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
28. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, čiju pravilnost tuženik žalbom nije doveo u sumnju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj u utuženom razdoblju zbog primjene navedenih ništetnih odredbi, povezano sa promjenom tečaja CHF i kamatne stope preplatio iznose kako ukupno, tako i po mjesecima kako je precizirano u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji je sud prvog stupnja prihvatio pod točkama V. i VI. izreke pobijane presude.
29. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja iz članaka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u nastavku ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija točke I., II., III i IV. izreke prvostupanjske presude.
30. Međutim, na utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pogrešno odbio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.
31. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao, i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.
32. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (7. travnja 2021.), tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je u zastari, jer je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do podnošenja tužbe u ovom predmetu 7. travnja 2021. protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.
33. S druge strane, prvostupanjski je sud pravilno odbio prigovor zastare za tražbinu tužitelja u odnosu na preplaćeni tečaj CHF, jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe za odredbe o valutnoj klauzuli, koja je nastupila 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe 7. travnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa su žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare u tom dijelu neosnovani.
34. Nadalje, prema već citiranom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor zastare u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jer je ništetnost te odredbe utvrđena tek u ovom postupku, pa zastara nije ni počela teći.
35. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom članka 225. ZOO, trebalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama tuženika.
36. S druge strane, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. ZOO u svezi s odredbom članka 323. ZOO kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utužene iznose po osnovi preplate uslijed razlike u tečaju CHF u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita.
37. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinih anuiteta.
38. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju kako je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
39. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II., III., IV, VI. i VII. izreke, pa je presuđeno kao u izreci pod I.
40. S druge strane, kako je u tom dijelu zahtjev tužitelja pao u zastaru, po odredbi članka 373. ZPP, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u točki V. izreke i presuditi kao u izreci pod II.
41. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, po odredbi članka 166. stavka 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.
42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP.
43. Tužitelj je u cijelosti uspio sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti prorogacijske klauzule, te je u cijelosti uspio i sa osnovom, odnosno zahtjevima za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita, dok je u pogledu visine potraživanja po tim osnovama uspjeh tužitelja 83%, pa, slijedom tih okolnosti, ovaj sud zaključuje kako ukupni uspjeh tužitelja iznosi 93%, dok je ukupni uspjeh tuženika 7%.
44. Za naglasiti je kako tuženik nije osporio obračun troška koji je priznat tužitelju, pa je primjenom članka 154. stavka 2. ZPP odlučeno da tuženik naknadi tužitelju trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi u iznosu koji je kao potreban za vođenje parnice utvrdio sud prvog stupnja preračunat u eure prema fiksnom tečaju konverzije (1.114,40 eura) u postotku koji je preostao kada se od postotka u kojem je uspio tužitelj oduzme postotak sa kojim je uspio tuženik (86%), pa je na taj način tužitelju priznat trošak u iznosu od 958,38 eura.
45. Osim toga tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu preračunatom u eure prema fiksnom tečaju konverzije (398,17 eura) u cijelosti, jer je taj trošak bio potreban bez obzira na uspjeh u postupku, pa je tako tužitelju ukupno priznat trošak u iznosu od 1.356,55 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.
46. Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci pod III.
Split, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić
