Poslovni broj: Usž-3146/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-1873/23-3 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-1873/23-3 od 9. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/22-01/73, URBROJ: 513-04-23-2 od 27. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-410-15/2022-01/06265, URBROJ: 513-07- 08-004-2022-01 od 7. lipnja 2022. Tuženikovim rješenjem odbijen je tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-410-15/2022-01/06265, URBROJ: 513-07-08-004-2022-01 od 7. lipnja 2022., kojim je tužitelju za 2022. utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 82,00 m[2] , u iznosu od 1.230,00 kn/163,25 EUR.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj navodi da ne postoji povezanost potrošnje vode na nekretnini koja je predmet oporezivanja kuće za odmor s dostavom računa za vodu na adresu u [adresa]. Tvrdi da je predmetna nekretnina objekt kojim su etažni elaboratom utvrđene dvije samostalne uporabne cjeline što je regulirano međuvlasničkim ugovorom vlasnika posebnih dijelova nekretnine.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem poreznih tijela utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 82,00 m[2] , u iznosu od 1.230,00 kn/163,25 EUR.
7. Ocjenjujući navode žalbe, ovaj Sud ih smatra neutemeljenima. Naime, sud u točkama 14. do 17. obrazloženja nakon iscrpnog navođenja teksta zakonskih odredbi obrazlaže iz kojih razloga je predmetna nekretnina označena kao kuća za odmor. Vezano za navode tužitelja u kojem ne razumije povezanost potrošnje vode s dostavom računa na drugu adresu, Sud zaključuje da je životno lakše primiti račune na adresi na kojoj se redovno boravi umjesto na nekoj drugoj adresi. Sama prijava prebivališta na određenoj adresi nije dovoljan dokaz da se na istoj nekretnini stvarno i živi, a iz zaključka da je potrošnja vode zabilježena samo u jednom mjesecu jasno je da nekretnina nije u stalnoj uporabi. Navod tužitelja da je predmetna nekretnina podijeljena na dvije samostalne uporabne cjeline je neutemeljena, jer nijednim pisanim dokazom tužitelj ne potvrđuje svoje navode niti prilaže etažni elaborat koji spominje u žalbi.
8. Stoga, s obzirom na to da tužitelj svojim navodima niti tijekom upravnog postupka niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a niti tijekom žalbenog postupka nije doveo u sumnju zakonitost niti pobijanog rješenja niti pobijane presude, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
9. Kako žalitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
