Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1455/2024-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Jadrić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice ŠŽ. Č, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Batarelo, odvjetniku u Splitu, radi predaje u suposjed i isplate, te po protutužbi tuženice-protutužiteljice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Batarelo, odvjetniku u Splitu, protiv tužiteljice-protutuženice ČŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Jadrić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P- 3211/2023-7 od 29. veljače 2024. i rješenja toga suda poslovni broj P-3211/2023-9 od 11. ožujka 2024. o ispravku citirane presude, te žalbi tužiteljice-protutuženice protiv rješenja toga suda poslovni broj P-3211/2023-7 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3211/2023-7 od 29. veljače 2024. i rješenje toga suda poslovni broj P-3211/2023-9 od 11. ožujka 2024. kojim je ispravljena, a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. I. izreke;

b) potvrđuje u dijelu pod točkom I. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice pod točkom II. za isplatu iznosa od 25.532,20 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 268,76 EUR-a od 10. veljače 2016. pa svakog 10-og dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, kao i isplatu ubuduće, počev od 1. siječnja 2024. pa nadalje (do predaje u suposjed i sukorištenje predmetne nekretnine) iznosa od 268,76 EUR-a mjesečno sa dospijećem 10- og dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedine mjesečne tražbine pa do isplate, dok se u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu preko dosuđenog iznosa od 25.532,20 EUR-a do iznosa od 42.869,47 EUR-a i isplatu za ubuduće preko dosuđenog iznosa od 268,76 EUR-a do iznosa od 451,26 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, presuda preinačava na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija kao neosnovan;

c) potvrđuje u dijelu pod točkom II. izreke kojim su odbijeni protutužbeni zahtjevi tuženice-protutužiteljice;

d) preinačava u odluci o trošku postupka u točki III. izreke, na način da se rješava:

„Nalaže se tuženici-protutužiteljici naknaditi tužiteljici-protutuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.250,94 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena."

II. Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-3211/2023-7 od 29. veljače 2024. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice-protutuženice radi donošenja predložene privremene mjere.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) kojim je tražila da se naloži tuženici- protutužiteljici (dalje: tuženica) predati joj suposjed i sukorištenje nekretnine označene kao I. zk. tijelo-čest. zgr. [katastarska čestica] i II. zk. tijelo-čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [broj ZK uloška], koja u naravi predstavlja samostojeću obiteljsku kuću sa dvorom i garažom, a sastoji se od prizemlja, kata i potkrovlja, anagrafske oznake [adresa], na način kako je pobliže opisano u toj točki izreke. Ujedno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom II. kojim je tražila od tuženice isplatu iznosa od 42.869,47 EUR-a na ime korištenja njene polovice predmetne nekretnine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 451,26 EUR-a do isplate, kao i zahtjev za buduću isplatu počev od 1. siječnja 2024. pa nadalje (do dana zaključenja raspravljanja odnosno do dana predaje u suposjed i sukorištenje predmetne nekretnine) iznosa od 451,26 EUR-a mjesečno sa dospijećem 10-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedine mjesečne tražbine pa do isplate.

2. U točki II. izreke pobijane odluke, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice kojim je tražila od tužiteljice isplatu iznosa od 11.546,88 EUR-a na ime održavanje predmetne kuće za razdoblje od 6. siječnja 2016. do 30. svibnja 2018. sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća pojedinog iznosa od 398,17 EUR-a do isplate te ubuduće počev od 1. lipnja 2018. pa do dana početka plaćanja troškova održavanja kuće mjesečnog iznosa od 398,17 EUR-a sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je odbijen i protutužbeni zahtjev tuženice na isplatu iznosa od 47.780,21 EUR-a na ime uzdržavanja majke stranaka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. siječnja 2016. pa do konačne isplate, kao i zahtjev tuženice na naknadu troška parničnog postupka.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 18.634,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od objave prvostupanjske presude pa do isplate.

4. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-3211/2023-7 od 29. veljače 2024. odbijen je prijedlog tužiteljice radi donošenja predložene privremene mjere kao neosnovan.

5. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-3211/2023-9 od 11. ožujka 2024. ispravljena je i dopunjena presuda toga suda od 29. veljače 2024., u izreci točka I. II. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate te u dijelu odluke o kamatnoj stopi i u točki III. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka, na način da je dodan rok isplate od 15 dana.

6. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje kao i rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-3211/2023-9 od 11. ožujka 2024. o ispravku, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu odluku preinačiti na način da se tužba tužiteljice odbaci kao preuranjena, podredno da se odbije tužbeni zahtjev, a da se protutužbeni zahtjev tuženice prihvati u cijelosti te naloži tužiteljici naknaditi troškove ovoga postupka.

7. U odgovoru na žalbu tuženice, tužiteljica je osporila navode žalbe te predložila istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje. Zatražila je trošak odgovora na žalbu.

8. Žali se tužiteljica protiv rješenja suda prvog stupnja poslovni broj P- 3211/2023-7 od 29. veljače 2024. kojim je odbijen prijedlog radi donošenja predložene privremene mjere zbog svih zakonom predviđenih razloga, osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se osporavano rješenje preinači na način da se prijedlog prihvati. Zatražila je trošak žalbe.

9. Žalba tuženice je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

10. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1799/2022-2 od 3. svibnja 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda i rješenje poslovni broj P-1786/2018-49 od 8. srpnja 2022. kojom je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju u suposjed predmetne nekretnine, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu, odbijeni protutužbeni zahtjevi tuženice, a naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka. Ujedno je ukinuto rješenje istoga suda kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da sud prvog stupnja otkloni počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i po potrebi dopuni činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza.

11. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed i sukorištenje nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [broj ZK uloška], koja u naravi predstavlja samostojeću obiteljsku kuću sa dvorom i garažom, zatim zahtjev za isplatu iznosa od 42.869,47 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 451,26 EUR-a do isplate, te ubuduće od 1. siječnja 2024. pa nadalje (do dana zaključenja raspravljanja odnosno do dana predaje u suposjed i sukorištenje predmetne nekretnine) iznosa od 451,26 EUR-a mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedine mjesečne tražbine pa do isplate, na ime korištenja njezine ½ dijela predmetnih nekretnina od smrti majke stranaka ĆŽ **.**.2016.

12. Nadalje predmet postupka je protutužbeni zahtjev tuženice na isplatu iznosa od 11.546,88 EUR-a za razdoblje od 6. siječnja 2016. do 30. svibnja 2018. sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća pojedinog iznosa od 398,17 EUR-a do isplate te ubuduće počev od 1. lipnja 2018. pa do dana početka plaćanja troškova održavanja kuće mjesečnog iznosa od 398,17 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime troškova održavanja kuće, troškova struje, vode, komunalija i sl. Konačno predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženice na isplatu iznosa od 47.780,21 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. siječnja 2016. pa do konačne isplate na ime troška njege i brige o majci stranaka.

13. Tužiteljica je ujedno predložila određivanje privremene mjere kojom bi se do donošenja presude omogućio tužiteljici suposjed predmetne nekretnine i to stana u prizemlju kuće uz jednako pravo stranaka na suposjed i sukorištenje svih ostalih dijelova predmetne nekretnine, odnosno podredno donošenje privremene mjere radi uvođenja tužiteljice u suposjed i sukorištenje cijele nekretnine.

14. I u ovoj fazi postupka sporna je osnovanost tužbenih i protutužbenih zahtjeva stranaka kao i prijedloga tužiteljice za izdavanje privremene mjere.

15. Tuženica u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, ali neosnovano jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

16. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP proizlazi da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Prema odredbi članka 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno neosnovanosti protutužbenih zahtjeva tuženice opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, tako da se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu.

18. Činjenično stanje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilno prihvaća i žalbeni sud jer je ono rezultat valjane i logične ocjene u postupku izvedenih dokaza.

19. Sud prvog stupnja je na tako utvrđeno činjenično stanje uglavnom pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu odluke o zahtjevu tužiteljice za isplatu na ime korištenja polovice nekretnine od strane tuženice, kao i u odluci o trošku postupka.

20. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da su tužiteljica i tuženica sestre i jedine zakonske nasljednice iza smrti majke pok. ĆŽ, umrle **.**.2016., čiju ostavinu čini između ostaloga, predmetna nekretnina, odnosno obiteljska kuća sa dvorom u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koja se sastoji od stana u prizemlju površine 81 m2, stana na katu kuće površine 108 m2 te garaže površine 14 m2;

- da je ostavinski postupak iza smrti majke stranaka pok. ĆŽ pod poslovnim brojem O-386/16 prekinut, a tuženica upućena u parnicu radi utvrđenja da joj pripada pravo na izdvajanje 1/5 dijela iz ostavinske mase iza pok. ĆŽ, na ime doprinosa u povećanju vrijednosti ostavinske imovine kao i pravo upisa prava vlasništva na navedenom izdvojenom dijelu na njezino ime, koji postupak se po tužbi ŠŽ vodi pod brojem P-5062/19 pred Općinskim sudom u Splitu;

- da razvrgnuće suvlasništva stranaka nije ostvareno, pa je suvlasnički dio tužiteljice određen u idealnom dijelu od ½;

- da tuženica jedina, neosnovano i bez naknade koristi cijelu nekretninu pa tako i suvlasnički dio tužiteljice i to od smrti majke, kada je tužiteljica zatražila predaju u suposjed pa tuženica od tada nije pošteni posjednik dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, jer je tuženica smrću majke u siječnju 2016. mogla znati da nekretnina u tome dijelu nije njezina;

- da tuženica od siječnja 2016. do danas koristi predmetnu nekretninu na način da stanuje na katu kuće, a stan u prizemlju iznajmljuje te ostvaruje prihode u mjesečnom iznosu od 200 EUR-a plus režije;

- da su se prema podacima Porezne uprave Ispostava Solin od 23. travnja 2021. na lokaciji k. o. [katastarska općina] evidentirane prijave najma/zakupa stana s traženim podacima za navedeno razdoblje od 2016., kretale u rasponu od 1.800,00 kn do 2.250,00 kn mjesečno, a za garaže da nije bilo prijavljenih ugovora;

- da je tuženica živjela u zajedničkom domaćinstvu sa majkom do njezine smrti 6. siječnja 2016. i posljednjih pet godina majčinog života vodila brigu i skrb o njoj, brinula o lijekovima, odjeći, higijeni; da je majka bolovala od depresije, imala znakove demencije, bila slabo pokretna, a zadnju godinu dana nepokretna;

- da je tuženica zadnjih pet godina majčina života bila nezaposlena, nije imala primanja osim što su ona i majka primale naknadu od najma stana u prizemlju, da je majka stranaka imala mirovinu od 3.500,00 do 4.000,00 kn, da su ta sredstva od iznajmljivanja uštedjele i koristile za održavanje kuće, za bojanje ograde i sl., da su uredile stan u prizemlju od tih sredstava nakon što su izašle izbjeglice;

- da je tužiteljica svaki mjesec majci davala iznos od 1.500,00 do 2.000,00 kn;

- da tuženica nije dostavila dokaze na okolnost visine troškova koje potražuje na ime uzdržavanja majke niti je dokazala visinu postavljenog zahtjeva s osnova tuđe njege i pomoći za majku.

21. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su stranke suvlasnice za po ½ dijela navedene nekretnine jer su jedine nasljednice iza smrti majke, koje su to postale u času smrti ostaviteljice, a s obzirom da tuženica od siječnja 2016. do danas koristi cjelokupnu nekretninu, to da je tužiteljica kao suvlasnica ovlaštena zahtijevati od tuženice predaju u suposjed i sukorištenje cijele predmetne nekretnine primjenom odredbe članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) u svezi sa člankom 46. ZVDSP-a.

22. Nadalje, sud prvog stupnja smatra kako je od siječnja 2016. tuženica nepošteni posjednik predmetne nekretnine pa tužiteljici pripada naknada koristi koju je tuženica imala od uporabe i njena suvlasničkog dijela nekretnine u visini razmjerno dospjelog iznosa najamnine kojeg bi ostvarila tužiteljica iznajmljivanjem toga dijela nekretnine u iznosu od 451,26 EUR-a mjesečno.

23. Ujedno sud prvog stupnja smatra neosnovanim zahtjev tuženice za isplatu iznosa od 11.546,88 EUR-a na ime plaćanja režijskih troškova i održavanja kuće i daljnjeg mjesečnog iznosa od 398,17 EUR-a iz toga osnova, iz razloga što troškove režija, potrošnje vode, struje te odvoza otpada, snosi tuženica kao osoba koja je uzrokovala navedene troškove, a navedeni troškovi nisu troškovi za održavanje i poboljšanje nekretnine, već su to troškovi koji terete pojedinu cjelinu predmetnih nekretnina koje troškove u konkretnom slučaju treba određeno utvrditi s obzirom na namjenu i vrijeme uporabe tih prostora, a što u ovom slučaju tuženica nije dokazala.

24. Pored toga, sud prvog stupnja odbija protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu iznosa od 47.780,21 EUR-a na ime troškova uzdržavanja majke kao neosnovan, jer je majka stranaka imala vlastita sredstava za život i mjesečno uzdržavanje, a stranke svojevoljno kao njene kćeri, pridonijele tome prema svojim mogućnostima i potrebama majke.

25. Sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da tuženica svojim žalbenim navodima ista nije dovela u sumnju, osim u dijelu koji se odnosi na dosuđenu visinu naknade za korištenje nekretnine od strane tuženice.

26. Naime, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 42. stavak 1. ZVDSP, prema kojoj svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje; kao i odredbu članka 46. stavak 1. ZVDSP-a prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

27. I prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, tuženica nije suvlasnik kojoj pripada cijeli posebni dio nekretnine, nego je sa tužiteljicom suvlasnik cijele nekretnine pa su njihova stvarna prava jednaka, što uključuje pravo posjedovanja i korištenja dijela nekretnine, a na kojem pravu tužiteljica osnovano temelji pravo na predaju u suposjed i sukorištenje kao i isplatu s osnova korištenja njene polovice dijela predmetne nekretnine.

28. Pri tome je sud prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed uzeo u obzir da se naknada koristi prosuđuje prema odredbi članka 164. i članka 165. ZVDSP, pri čemu je utvrdio pravni položaj tuženice kao posjednika.

29. Prema odredbi članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana (stavak 2.). Prema stavku 3. istoga članka Zakona, nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, a prema stavku 4. nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari (stavak 5.). Prema stavku 6., od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

30. Neosnovano tuženica u žalbi ističe kako je savjesni posjednik sve dok se pravomoćno ne odluči u drugome parničnom postupku u kojem je tražila izdvajanje 1/5 dijela cjelokupne ostavinske imovine na ime svojih ulaganja i doprinosa i zajednice života sa ostaviteljicom odnosno da se utvrdi vlasnicom ove nekretnine za cijelo pa da stoga nije dužna predati u suposjed tužiteljici predmetnu nekretninu. Naime, nasljednik stječe ostavinu već u trenutku smrti ostavitelja, a ne tek po donošenju rješenja o nasljeđivanju kojim mu se ostavina uručuje, kako smatra tuženica, dok ista u ovome postupku nije dokazala da joj pripada pravo na isključivi posjed ili pak isključivo pravo vlasništva predmetne nekretnine.

31. Stoga tvrdnje tuženice da nema dokaza da joj je tužiteljica tražila predaju u posjed cijele kuće prije utuženja te da su stranke čitavo vrijeme pregovarale o tome kome što pripada, nisu relevantne jer je u postupku utvrđeno da između stranaka nije došlo do dogovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nastale smrću ostaviteljice pa se smatra da su suvlasnice u jednakim omjerima od smrti njihove majke, od kojeg trenutka je tuženica nepošteni posjednik, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

32. Međutim, osnovano tuženica u žalbi ističe kako kod utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela predmetne nekretnine, sud prvog stupnja pogrešno dosuđuje naknadu tužiteljici u zatraženom iznosu na ime korištenja cijele nekretnine od strane tuženice.

33. Kako je u postupku utvrđeno da tuženica od siječnja 2016. stanuje u stanu na katu predmetne kuće površine 108 m2, dok stan u prizemlju površine 81 m2 iznajmljuje za mjesečni iznos od 200 EUR-a plus režije, dok se prema podacima Porezne uprave visina najma/zakupa ovakvih stanova u utuženom razdoblju kretala u rasponu od 1.800,00 kn do 2.250,00 kn mjesečno, dakle prosječno 2.025,00 kn/268,76 EUR-a mjesečno, to je prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, osnovano tužiteljici dosuditi iznos od 268,76 EUR-a mjesečno za korištenje njene polovice cijele nekretnine, odnosno ukupno 25.532,20 EUR-a i ubuduće iznos od 268,76 EUR-a mjesečno do predaje nekretnine u suposjed, sa zakonskim zateznim kamatama kako je zatražila od dospijeća svakog 10-og u mjesecu do isplate, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev valjalo odbiti jer tužiteljica ničim nije dokazala da bi joj naknada pripadala u daljnjem iznosu kako je zatražila.

34. Pravilno je sud prvog stupnja odbio protutužbene zahtjeve tuženice kao neosnovane. U odnosu na zahtjev koji se odnosi na naknadu zbog troškova uzdržavanja majke stranaka, sud prvog stupnja je uzeo u obzir kako se uzdržavanje roditelja od strane djece zasniva na ustavnoj obvezi djece da se brinu za stare i nemoćne roditelje, da se obveze punoljetnog djeteta za uzdržavanje roditelja prema članku 292. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) odnose na roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, što ovdje nije slučaj, jer je majka stranaka, osim naknade od najma stana imala mirovinu od 3.500,00 do 4.000,00 kn, a stranke su svojevoljno doprinosile uzdržavanju majke pri čemu tuženica nije dokazala ni osnovu ni visinu svoga potraživanja.

35. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja kojom odbija protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu na ime održavanja kuće i plaćanja troškova, jer troškove režija (potrošnje vode, struje te odvoza otpada) snosi onaj tko ih je uzrokovao, a ne predstavljaju troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine u smislu ZVDSP- a, već su troškovi koji terete pojedinu cjelinu predmetnih nekretnina, dok druge troškove tuženica nije dokazala.

36. Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju rješenje suda prvog stupnja kojom je odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere jer je utvrđeno kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za određivanje iste sukladno odredbama Ovršnog zakona, a u prijedlogu je sadržan tužbeni zahtjev tužiteljice. Prema odredbi članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, dok je odredbom članka 2. točka 1. OZ propisano da izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje.

37. Tvrdnje tužiteljice da je dokazala postojanje drugih važnih razloga radi kojih je potrebno osigurati pravni red između stranaka i to zbog dugogodišnje nemogućnosti pristupa vlastitoj imovini i nezakonite koristi koju tuženica ostvaruje, što predstavlja enormnu štetu za tužiteljicu, nisu okolnosti koje bi ukazivale na postojanje opasnosti da tuženica bez privremene mjere može otežati ostvarenje tražbine niti da bi tužiteljici nastala nenadoknadiva šteta. Stoga u konkretnom slučaju, i prema stavu ovoga suda nisu ostvarene pretpostavke za određivanje privremene mjere, a sve temeljem citiranih odredbi OZ-a.

38. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ovaj žalbeni sud nije našao niti povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu članka 380. stavak 2. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

39. Budući da je djelomično preinačena pobijana odluka, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbi članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a. Tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a te članka 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška od tuženice. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, to je ovaj sud primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, utvrdio omjer uspjeha u postupku tužiteljice (uzimajući u obzir uspjeh u odnosu na osnovu te visinu tužbenog zahtjeva i uspjeh u odnosu na protutužbeni zahtjev) u iznosu od 80%, od kojeg postotka se oduzima postotak uspjeha u sporu tuženice (20%) pa uspjeh tužiteljice iznosi 60%.

40. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14., 118/14 i 107/15, 37/22 i 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici pripada nagrada za sastav tužbe 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 9. rujna 2020., 20. listopada 2020., 24. veljače 2021., 16. travnja 2021., 16. lipnja 2021., 3. prosinca 2021., 7. veljače 2022., 18. ožujka 2022., 23. svibnja 2022., 16. siječnja 2024. po 500 bodova ili ukupno za 10 ročišta 5000 bodova, dok tužiteljici za trošak zastupanja na ročištu od 10. rujna 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja pripada 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife). Nadalje, tužiteljici pripada trošak sastava četiri obrazložena podneska od 31. srpnja 2018., 28. kolovoza 2020., 4. veljače 2022., 30. ožujka 2022. po 500 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), a za sastav podneska od 28. prosinca 2023. 100 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), dok joj za sastav podnesaka od 23. listopada 2018., 1. ožujka 2019., 28. ožujka 2019. pripada za svaki po 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife). Za trošak sastava žalbe od 22. srpnja 2022. tužiteljici pripada 625 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife). Dakle, tužiteljici je priznato ukupno 8350 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a iznosi 16.700,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu 384,90 EUR-a, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 17.084,90 EUR-a. Stoga prema utvrđenom uspjehu tužiteljice u postupku, istoj pripada ukupan iznos od 10.250,94 EUR-a na ime troška postupka.

41. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, članka 373. točke 3. ZPP-a te članka 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

42. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe nije osnovan jer nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a), dok joj nije obistinjen trošak odgovora na žalbu tuženice u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić