Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11720/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LĐ, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika LĐ, kojeg brane odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 25. listopada 2022., Klasa: 413-01/22-26/2360, Ur.broj: 513-02-7002/15-22-4, na sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LĐ i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

-

II Okrivljenik LĐ je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik LĐ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 43.500,00 kn (četrdesettritisućepetsto kuna) / 5.773,44 eura (pettisućasedamstosedamdesettri eura i četrdesetčetiri centa), zbog prekršaja iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa).

3. Protiv tog rješenja okrivljenik LĐ je pravodobno, putem braniteljica, podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnome da se nigdje u izreci pobijanog rješenja ne navodi kojom to radnjom ili propuštanjem je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Poziva se na odluke VPSRH-a broj: FPž-2039/2019 i FP-834/2020 od 21.1.2021.g. radi ujednačavanja sudske prakse. Smatra da se trebalo utvrditi tko i kada je oštetio plombu i na koji način, kao i gdje je u to vrijeme on bio i da li je znao ili mogao svojom radnjom spriječiti oštećenje carinske plombe. Uz to, smatra i da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka pogrešno obrazložilo njegovu krivnju jer da kod nehaja se mora u svakom konkretnom slučaju utvrđivati je li došlo do povrede dužne pažnje, koja je subjektivne i objektivne prirode Poziva se i na odredbu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447 koja je predvidjela incidentne situacije, pa se radi o situaciji koja ne može biti u potpunosti pod kontrolom prijevoznika obzirom na sve obveze koje je dužan poštivati (redoviti odmor, spavanje, fizikalne potrebe i dr.), a u svezi s domišljatošću osoba koje neopaženo žele ući u carinsko područje EU, pa se stoga ne predviđa kažnjavanje već postupanje prijevoznika kada uoči nepravilnost. Ističe da pobijana odluka ne sadrži jasne razloge o krivnji, već ju paušalno obrazlaže. Navodi da nije oštetio carinske oznake i poduzeo je sve što je mogao da se isto ne dogodi, pa je trebalo utvrditi sve činjenice koje mu idu na teret kao i one koje mu idu u prilog, u smislu članka 88. Prekršajnog zakona. Prigovara i visini izrečene novčane kazne jer da nisu uzete u obzir osobne i imovinske prilike.

1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

2. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. stavka Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz predmetnog članka, nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj neosnovano ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer izreka odluke nije proturječna razlozima odluke i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu predmeta.

8. Neosnovano okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret izrekom pobijanog rješenja, jer je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, našao da je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno na glavnoj raspravi, na kojoj je ispitan okrivljenik, saslušan svjedok FĐ – carinski službenik i provedeni drugi dokazi, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, opravdano moglo zaključiti da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da okrivljenik nije dana 24. listopada 2022. godine u 16,00 sati na teretnom ulazu GP Bajakovo, kao vozač teretnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka]/AB659NS u vlasništvu EURO TRANSPORT KLJAJIĆ, Srbija, kojim se prevozila roba toplo valjana čelična žica po MRN br. 22RS042072C8NSQUG5 u količini 12 koleta, bruto težine 24.620 kg spriječio od oštećenja sredstva za prepoznavanje robe. Utvrđeno je da je srpsko carinsko obilježje – plomba br. J 681 284 oštećena u mehanizmu za blokiranje, na način da se može izvući iz mehanizma za blokiranje i ponovno vratiti, odnosno istu nije primjereno zaštito od oštećenja, odnosno uništenja, pa je time omogućen pristup tovarnom prostoru, pri čemu su u poluprikolici pronađene tri muške osobe iz Afganistana koje su na ilegalan način pokušale ući u RH, pa je time postupio suprotno odredbi članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, kažnjivo po članku 61. stavak 1. točka 11. navedenog Zakona.

10. Naime, okrivljenik se tereti za prekršaj iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, da nije spriječio uništenje ili uklanjanje carinskih obilježja. Okrivljenik je u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe (plomba), a to je propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.

Uz to imajući u vidu i slijedeće odredbe :

Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447, članak 299. Postavljanje plombe kao mjera prepoznavanja robe (članak 192., članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1. Ako se roba stavlja u postupak provoza Unije, otpremni carinski ured stavlja plombu na sljedeće:

(a)  prostor u kojem se roba nalazi, ako je otpremni carinski ured potvrdio da su prijevozno sredstvo ili kontejner prikladni za plombiranje;

Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447, članak 300. Prikladnost za plombiranje

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1. Otpremni carinski ured smatra da je prijevozno sredstvo ili kontejner prikladan za plombiranje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  plombe se mogu jednostavno i učinkovito postaviti na prijevozno sredstvo ili kontejner;

(b) prijevozno sredstvo ili kontejner konstruirani su tako da pri unošenju ili iznošenju robe ostaju vidljivi tragovi unošenja ili iznošenja, plomba puca ili pokazuju znakove neovlaštenog mijenjanja ili elektronički sustav praćenja registrira unošenje ili iznošenje;

(c)  u prijevoznom sredstvu ili kontejneru nema skrivenih prostora u koje se može sakriti roba;

(d)  prostori namijenjeni za robu lako su dostupni za pregled carinskog tijela.

2. Prikladnima za plombiranje smatraju se i cestovna vozila, prikolice, poluprikolice i kontejneri odobreni za prijevoz robe pod carinskom plombom u skladu s međunarodnim sporazumom u kojem je Unija jedna od ugovornih stranaka.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju carinsko obilježje – plomba, koje se kao sredstvo za prepoznavanje robe, stavlja na prijevozno sredstvo prikladno za plombiranje. Prikladnima za plombiranje smatraju se i cestovna vozila, prikolice, poluprikolice odobreni za prijevoz robe. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o teretnom vozilu na kojem je bilo oštećeno carinsko obilježje – plomba, oštećena u mehanizmu za blokiranje, na način da se može izvući iz mehanizma za blokiranje i ponovno vratiti, te na taj način je bio omogućen neovlašteni pristup tovarnom prostoru teretnog vozila, to se u konkretnom slučaju može smatrati oštećenjem carinskog obilježja. Naime, po logici stvari od trenutka preuzimanja vozila okrivljenik je odgovoran za robu, odnosno za svoj tovarni prostor, te je stoga kao profesionalni vozač dužan znati u kakvom je stanju prostor i carinsko obilježje kojim se štiti roba i tovarni prostor i biti svjestan da može počiniti prekršaj ako ne zaštiti od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe, konkretno carinsku plombu.

12. Slijedom navedenog, sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje izvođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

13. Nadalje, žalitelj se neosnovano poziva na primjenu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447 jer se ta Uredba odnosi na situacije koje nisu u kontroli prijevoznika, a to ovdje nije bio slučaj.

14. Također, žalitelj neosnovano u žalbi ističe da nije obrazložena krivnja. Naime, člankom 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenika ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač teretnog vozila bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe, što je propustio učiniti, a mogao je biti svjestan mogućnosti da se osobe koje ilegalno prelaze granicu, ako ne uloži dužnu pozornost, mogu uvući u tovarni prostor kamiona, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

15. Također, vezano uz pozivanje na odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (FPž-2039/2019 i FPž-834/2020) kojima su okrivljenici oslobođeni od optužbe za ovakav prekršaj, za istaknuti je da su u konkretnim predmetima okrivljenici bili oslobođeni od optužbe jer iz činjeničnih opisa tih djela sadržanih u podnijetom optužnom prijedlogu (broj: FPž-2039/19) odnosno u izreci prvostupanjske odluke (broj. FPž-634/20) nisu proizlazila njegova zakonom propisana obilježja (nije bilo navedeno da okrivljenici nisu spriječili oštećenje ili uništenje sredstva za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013.), pa je bilo povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, što u ovom predmetu nije slučaj.

16. Slijedom navedenog, ovaj je sud zaključio da okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenika proglasilo krivim i kaznilo, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dao za to valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Nadalje, za počinjeno djelo prekršaja u vrijeme počinjenja bila je propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 50.000,00 kuna, odnosno preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,534,50 – sada je ta kazna propisana u iznosu od 265,45 do 6.636,14 eura. Prilikom odlučivanja o visini novčane kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je cijenilo otegotne i olakotne okolnosti, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na vrstu i visinu kazne, te je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, da ima svega godinu dana i četiri mjeseca radnog iskustva kao profesionalni vozač u međunarodnom prometu, imovinske prilike, da ne posjeduje vrjednije imovine i da od svoje plaće od 1.000,00 eura uzdržava tročlanu obitelj, a otegotnim da su u tovarnom prostoru teretnog vozila pronađene tri osobe, državljani Afganistana, koje su na ilegalan način pokušale ući u carinsko područje Europske unije, pa je ovaj sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, po mišljenju ovog suda, primjerenu počinjenom prekršaju i stupnju njegove odgovornosti.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

19. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, temeljem odredbe članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

20. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljice i tužitelja.