Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-200/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u ... [adresa], radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9295/2019-30 od 3. svibnja 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točkama I., II. i IV. izreke) presudaOpćinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9295/2019-30 od 3. svibnja 2023.;
a) preinačuje u točki IV. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, tako da točka IV. izreke glasi:
" Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana platiti tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u svoti od 3.473,62 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. svibnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
b) potvrđuje u točki I. i II. izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 17.944,47 EUR/ 135.202,61 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos 15,35 EUR / 115,64 kn od 31. listopada 2008.;
- iznos 21,74 EUR / 163,80 kn od 31. prosinca 2008.;
- iznos 26,03 EUR / 196,11 kn od 31. siječnja 2009.;
- iznos 27,96 EUR / 210,70 kn od 28. veljače 2009.;
- iznos 22,62 EUR / 170,46 kn od 31. ožujka 2009.;
- iznos 23,65 EUR / 178,16 kn od 30. travnja 2009.;
- iznos 15,48 EUR / 116,66 kn od 01. lipnja 2009.;
- iznos 9,47 EUR / 71,36 kn od 30. lipnja 2009.;
- iznos 11,07 EUR / 83,39 kn od 31. srpnja 2009.;
- iznos 14,24 EUR / 107,27 kn od 31. kolovoza 2009.;
- iznos 13,96 EUR / 105,20 kn od 30. rujna 2009.;
- iznos 10,76 EUR / 81,06 kn od 02. studenog 2009.;
- iznos 16,77EUR / 126,34 kn od 30. studenog 2009.;
- iznos 21,59 EUR / 162,67 kn od 31. prosinca 2009.;
- iznos 28,45 EUR / 214,32 kn od 01. veljače 2010.;
- iznos 26,87 EUR / 202,47 kn od 01. ožujka 2010.;
- iznos 36,18 EUR / 272,59 kn od 31. ožujka 2010.;
- iznos 34,41 EUR / 259,28 kn od 30. travnja 2010.;
- iznos 37,85 EUR / 285,18 kn od 31. svibnja 2010.;
- iznos 67,63 EUR / 509,54 kn od 30. lipnja 2010.;
- iznos 61,50 EUR / 463,35 kn od 02. kolovoza 2010.;
- iznos 80,22 EUR / 604,45 kn od 31. kolovoza 2010.;
- iznos 73,75 EUR / 555,70 kn od 30. rujna 2010.;
- iznos 63,35 EUR / 477,29 kn od 02. studenog 2010.;
- iznos 85,30 EUR / 642,73 kn od 30. studenog 2010.;
- iznos 111,41 EUR /839,45 kn od 31. prosinca 2010.;
- iznos 91,95 EUR / 692,82 kn od 31. siječnja 2011.;
- iznos 99,44 EUR / 749,24 kn od 28. veljače 2011.;
- iznos 90,75 EUR / 683,76 kn od 31. ožujka 2011.;
- iznos 92,33 EUR / 695,68 kn od 30. travnja 2011.;
- iznos 129,11 EUR / 972,80 kn od 31. svibnja 2011.;
- iznos 132,70 EUR / 999,80 kn od 30. lipnja 2011.;
- iznos 163,43 EUR / 1.231,33 kn od 01. kolovoza 2011.;
- iznos 147,64 EUR / 1.112,40 kn od 31. kolovoza 2011.;
- iznos 130,36 EUR / 982,20 kn od 30. rujna 2011.;
- iznos 124,54 EUR / 938,38 kn od 31. listopada 2011.;
- iznos 123,25 EUR / 928,66 kn od 30. studenog 2011.;
- iznos 131,24 EUR / 988,85 kn od 31. prosinca 2011.;
- iznos 138,21 EUR / 1.041,32 kn od 31. siječnja 2012.;
- iznos 139,14 EUR / 1.048,35 kn od 29. veljače 2012.;
- iznos 134,32 EUR / 1.012,05 kn od 31. ožujka 2012.;
- iznos 137,58 EUR / 1.036,56 kn od 30. travnja 2012.;
- iznos 139,80 EUR / 1.053,32 kn od 31. svibnja 2012.;
- iznos 136,06 EUR / 1.025,12 kn od 30. lipnja 2012.;
- iznos 137,04 EUR / 1.032,53 kn od 31. srpnja 2012.;
- iznos 134,23 EUR / 1.011,39 kn od 31. kolovoza 2012.;
- iznos 128,25 EUR / 966,33 kn od 01. listopada 2012.;
- iznos 134,72 EUR / 1.015,04 kn od 31. listopada 2012.;
- iznos 137,82 EUR / 1.038,43 kn od 30. studenog 2012.;
- iznos 135,56 EUR / 1.021,39 kn od 31. prosinca 2012.;
- iznos 123,36 EUR / 929,49 kn od 31. siječnja 2013.,
- iznos 133,73 EUR / 1.007,57 kn od 28. veljače 2013.,
- iznos 134,63 EUR / 1.014,39 kn od 02. travnja 2013.,
- iznos 130,57 EUR / 983,79 kn od 30. travnja 2013.,
- iznos 13.375,07 EUR / 100.774,45 kn od 22. svibnja 2013.,
sve do isplate, time da zatezna kamata do 31.07.2015. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ... ([osobni identifikacijski broj]) da plati tužiteljici SK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 3.344,39 EUR / 25.198,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na: - iznos 12,04 EUR / 90,69 kn od 01. li listopada 2007.;
- iznos 12,04 EUR / 90,69 kn od 02. studenoga 2007.;
- iznos 12,04 EUR / 90,69 kn od 03. prosinca 2007.;
- iznos 12,04 EUR / 90,69 kn od 02. siječnja 2008.;
- iznos 12,04 EUR / 90,69 kn od 01. veljače 2008.;
- iznos 12,04 EUR / 90,69 kn od 29. veljače 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 31. ožujka 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 30. travnja 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 02. lipnja 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 30. lipnja 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 31. srpnja 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 01. rujna 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 01. listopada 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 31. listopada 2008.;
- iznos 33,11 EUR / 249,47 kn od 02. prosinca 2008.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. prosinca 2008.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. siječnja 2009.;
- iznos 45,01, EUR /339,13 kn od 28. veljače 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. ožujka 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. travnja 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 01. lipnja 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. lipnja 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. srpnja 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. kolovoza 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. rujna 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 02. studenog 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. studenog 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. prosinca 2009.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 01. veljače 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 01. ožujka 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. ožujka 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. travnja 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. svibnja 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. lipnja 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 02. kolovoza 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 31. kolovoza 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. rujna 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 02. studenog 2010.;
- iznos 45,01 EUR / 339,13 kn od 30. studenog 2010.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 31. prosinca 2010.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 31. siječnja 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 28. veljače 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 31. ožujka 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 30. travnja 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 31. svibnja 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 30. lipnja 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 01. kolovoza 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 31. kolovoza 2011.;
- iznos 38,25 EUR / 288,20 kn od 30. rujna 2011.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. listopada 2011.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 30. studenog 2011.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. prosinca 2011.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. siječnja 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 29. veljače 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. ožujka 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 30. travnja 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. svibnja 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 30. lipnja 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. srpnja 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. kolovoza 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 01. listopada 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. listopada 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 30. studenog 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. prosinca 2012.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 31. siječnja 2013.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 28. veljače 2013.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 02. travnja 2013.;
- iznos 25,53 EUR /192,37 kn od 30. travnja 2013.;
- iznos 1.026,31 EUR / 7.732,76 kn od 22. svibnja 2013.
sve do isplate, time da zatezna kamata do 31.12.2007.godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 3.264,86 EUR / 24.599,11 kn (od početno zatraženih 24.553,72 EUR / 185.000,00 kn do dosuđenih 21.288,86 EUR / 160.400,89 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2006.godine do isplate te se odbija tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na iznose dosuđene u točki I i II izreke za razdoblje od 15.02.2006. godine do datuma presuđenih u točki I i II izreke.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.902,05 EUR / 29.400,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.5.2023. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu. Iako tuženik navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija točku IV. izreke prvostupanjske presude. Tuženik naime nema pravni interes pobijati onaj dio izreke u kojemu je uspio u sporu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove postupka.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o [broj kredita], kojeg su sklopili tužiteljičin pravni prednik KK i tuženikov prednik ... 13. veljače 2006., a kojim je tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 94.500,00 CHF. Tužiteljica zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužiteljica temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
7. Među strankama nije sporno da su tužiteljičin pravni prednik KK i tuženikov pravni prednik zaključili ugovor o kreditu radi kupnje stana 13. veljače 2006 broj: 016-321/2006 (dalje: Ugovor), te da je kreditor odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.500,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.
8. Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljev prednik kao korisnik kredita platio uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan korištenja kredita i promjene kamatne stope.
9. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica i jednostranoj promjeni kamatne stope) utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. (u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu) i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 . ( u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnu valutnu klauzulu).
10. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženikov pravni prednik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ dalje: e novine broj: 96/03, dalje: ZZP/03).
10.1. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna.
11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenih postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
12. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe 04. travnja 2012., te da je ista počela ponovno teći za promjenjivu kamatnu stopu nakon pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž6632/17 dana 14. lipnja 2018. Te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara.
13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica i njezin pravni prednik plaćali tuženiku više nego što bi bili platili da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, odnosno da nije bilo povećanja tečaja u odnosu na važeći u vrijeme korištenja kredita, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.
14. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).
15. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,11.,13. i 14. na koje ovaj sud, s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.
16. Žalbenim navodima koji se tiču promjenjive kamatne stope ( da prvostupanjski sud nije utvrđivao nerazumljivost odredbe od strane samog tužitelja već je o nerazumljivosti te odredbe zaključio pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora, a da je nesporno kako je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja dostavljajući mu novi otplatni plan, ta ako tužitelju nešto nije bilo razumljivo da nije trebao ući u ugovorni odnos dok mu se to ne razjasni, ističe kako nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud izvodi zaključak o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, te ukazuje kako kamata nije samo rasla u odnosu na početno ugovorenu već je i padala, što je sud propustio uzeti u obzir prilikom testa nepoštenosti) valja kazati da je pravomoćnom presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača utvrđeno da je nepoštena odredba ugovora o kreditu kakva je predmetna, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, bez da su banke potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno, člancima 81., 82. i 90. ZZP/03.
17. Tuženik je tijekom postupka odustao od ranije predloženih dokaza ( saslušanja tuženikovih zaposlenika) na okolnost, da je tužiteljičinom predniku, u ugovornoj fazi dao informaciju o svim parametrima koji će utjecati na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, jer bi tek to značilo potpunu informiranost tužiteljičinog prednika kao potrošača za donošenje valjane odluke. Naknadna obavijest o tome koliko iznosi kamata i kako se reflektira na ugovornu obvezu otplate kredita tužiteljeva prednika, kada je već zaključio ugovor s takvom ugovornom odredbom, ne može predmetnu ugovornu obvezu učiti poštenom, niti se odgovornost za nepoštenost ugovorne odredbe može prebaciti na tužiteljicu ili njezinog pravnog prednika a što tuženik pokušava tvrdeći kako tužiteljica i njezin prednik nisu trebali ući u ugovorni odnos ako im predmetna odredba nije bila razumljiva.
18. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču valutne klauzule valja kazati da sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF, jer je prvostupanjski sud pravilno svoje zaključke utemeljio na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao i u kojem su bile iznesene tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule te jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule vezane za CHF.
19. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., a za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara.
20. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
21. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka i to kod utvrđivanja postotka u kojemu su stranke uspjele u sporu, dok je visinu troškova koji pripadaju tužitelju pravilno utvrdio.
21. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).
21.2. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 94%, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud, a tuženik 6 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužiteljice, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 88%.Tako je uspjeh tužiteljice odmjeren u postotku od 88% pa joj pripadaju troškovi postupka u svoti od 29,400,00 kn/ 3.902,50 eura.
21.3. Trošak se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 250 bodova, zastupanja na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 250 bodova (3x250=750 bodova), sastav dva obrazložena podneska iznos od po 250 bodova (2x250=500 bodova), iznosi 1500 bodova pomnoženo s vrijednosti jednog boda od 15,00 kn iznosi 22.500,00 kn, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.200,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.200,00 kn što daje ukupno 26.900,00 kn.
21.4. Kako je tužiteljičin uspjeh odmjeren u postotku od 88% pripadaju joj troškovi postupka u svoti od 23.672,00 kn (88% od 26.900,00 kn) sve uvećano za troškove vještačenja u svoti od 2.500,00 kn iznosi 26.172,00 kn/3.473,62 eura.
22. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe jer je sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbine, troškova postupka.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom a) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. ZPP-a, pod točkom b) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
