Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-202/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženika ... [adresa], OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnica zastupa Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6680/2022- 15 od 27. studenoga 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točkama I.,II.,III. i V. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6680/2022-15 od 27. studenoga 2023.;

a) preinačuje u točki III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka tako da točka III. izreke glasi:

„Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u svoti od 1.155,06 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. studenoga 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

b) potvrđuje u točki I.,II. i V.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o [broj kredita], zaključenog dana 24.5.2006. godine između tužitelja EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditora, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarski franak (CHF). II. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 2.399,79 EUR1 / 18.081,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 7,62 eur / 57,40 kn od 31.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,55 eur / 79,48 kn od 31.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 12,66 eur / 95,39 kn od 31.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,61 eur / 102,58 kn od 28.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,21 eur / 84,48 kn od 31.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,73 eur /88,34 kn od 30.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,62 eur / 57,42 kn od 31.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,60 eur / 34,65 kn od 30.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 5,40 eur / 40,71 kn od 31.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,00 eur / 52,71 kn od 31.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,86 eur / 51,66 kn od 30.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 5,25 eur / 39,53 kn od 31.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,27 eur / 62,30 kn od 30.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,69 eur / 80,55 kn od 31.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,14 eur / 106,52 kn od 31.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,35 eur / 100,56 kn od 28.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 18,02 eur / 135,80 kn od 31.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,14 eur / 129,12 kn od 30.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 18,87 eur / 142,14 kn od 31.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,83 eur / 254,91 kn od 30.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 30,75 eur / 231,70 kn od 31.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 40,16 eur / 302,62 kn od 31.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,91 eur / 278,12 kn od 30.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,68 eur / 238,70 kn od 31.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,72 eur / 321,86 kn od 30.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 56,76 eur / 427,66 kn od 31.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 46,82 eur / 352,75 kn od 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 50,30 eur / 379,02 kn od 28.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,87 eur / 345,61 kn od 31.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,67 eur / 351,61 kn od 30.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 65,49 eur / 493,43 kn od 31.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 67,32 eur / 507,25 kn od 30.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 82,85 eur / 624,23 kn od 31.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 74,79 eur / 563,51 kn od 31.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 65,97 eur / 497,04 kn od 30.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 64,61 eur / 486,78 kn od 31.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,93 eur / 481,69 kn od 30.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 68,11 eur / 513,19 kn od 31.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 71,76 eur / 540,65 kn od 31.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 72,25 eur / 544,33 kn od 29.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 69,72 eur / 525,34 kn od 31.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 71,43 eur / 538,16 kn od 30.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 72,59 eur / 546,94 kn od 31.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 70,63 eur / 532,17 kn od 30.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 71,15 eur / 536,06 kn od 31.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 69,68 eur / 524,99 kn od 31.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 66,50 eur / 501,07 kn od 30.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 69,89 eur / 526,57 kn od 31.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 71,51 eur / 538,80 kn od 30.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 70,37 eur / 530,22 kn od 31.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,99 eur / 482,12 kn od 31.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 69,41 eur / 522,99 kn od 28.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 69,89 eur / 526,56 kn od 31.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 67,76 eur / 510,54 kn od 30.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 61,15 eur / 460,72 kn od 31.05.2013. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.225,40 eur / 9.232,78 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. studenog 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja GK za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija zahtjev tuženika ..., [adresa], za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iako tuženik navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija točku IV. Tuženik nema pravni interes pobijati onaj dio izreke u kojemu je uspio u sporu.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove postupka.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] od 24. svibnja 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopili tužitelj i tuženik a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.399,79 eura s osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su parnične stranke zaključile Ugovor i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 22.500,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 22.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;

- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 2.399,79 eura;

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

9.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14, a koja odgovara članku 126. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj: 19/2022, dalje ZZP/22) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao iscrpne razloge zbog kojih smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

10. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara počela teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. prosinca 2022., sud je utvrdio da nije nastupila zastara.

11. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

12. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj. 13. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao te na osnovi dugih provedenih dokaza.

13.1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana odlučila sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao. Naime, tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženikova djelatnika JK.

14. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti ugovoriti kredit, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine valja kazati da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 6632/17 donesena 14. lipnja 2018. , a tužba u ovom predmetu je podnesena 11. prosinca 2022. pa nije protekao rok zastare od pet godina.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

17. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.

17.1. Tužitelju ne pripadaju troškovi sudske pristojbe na presudu budući je odredbom članka 11. stavka 1. točka 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama, koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., dakle prije donošenja prvostupanjske presude a nakon podnošenja tužbe, propisano da su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi. Zbog toga je za iznos sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u svoti od 70,34 eura valjalo preinačit točku III. izreke i za navedeni iznos umanjiti tužiteljeve troškove prvostupanjskog postupka.

18. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe jer je sa žalbom uspio samo u odnosu na sporednu tražbinu, troškove postupka.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to pod točkom I. b. na temelju članka 368. stavak 1. i pod točkom I. a. na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma