Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1467/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. NI i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. NI, okr. CI, okr. MI i okr. ŽI, podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 29. Pp-1445/2021-23 od 27. studenog 2023., u sjednici Vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Prihvaća se kao osnovana žalba okr. NI, okr. CI, okr. MI i okr. ŽI te se preinačuje pobijana presuda na način da se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. NI, okr. CI, okr. MI i okr. ŽI, (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi se dana 13. ožujka 2021. u 18,30 sati u Karlovcu, u Domobranskoj ulici kbr. 26 B, okr. NI, okr. CI i okr. MI na javnom mjestu (stubište stambene zgrade) ponašali na naročito drzak i nepristojan način narušavajući mir građana na način da su vikali i galamili na ĆI riječima: „Zašto otvaraš, smeće jedno, jebem ti mater, istjerat ćemo te, glupačo, što hoćeš?“ da bi uz viku i galamu fizički napali ĆI udarajući ju šakama po glavi i vratu, nakon čega su okr. NI i okr. CI napali VI jer je thio zaštiti ĆI, udarajući ga šakama u glavu pritom vičući: „Šta ti se miješaš, šta ti hoćeš!“, uslijed čega su ĆI i VI zadobili lake tjelesne ozljede,
- pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
a okr. ŽI istog dana na istom mjestu narušavala javni red i mir na način da je s balkona stambene zgrade vikala i galamila na VI riječima: „Ti si kriv, vidiš šta si napravio, šta se petljaš gdje ti nije mjesto?“,
- pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. NI, okr. CI i okr. MI su proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. 1. izreke pobijane presude, za koji je na temelju istog propisa tim okrivljenicima izrečena novčana kazna (očito ista novčana kazna u iznosu 150,00 eura – t. 30. obrazloženja), dok je okr. ŽI proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. 2. izreke pobijane presude, za koji je na temelju istog propisa toj okrivljenici izrečena novčana kazna (očito novčana kazna u iznosu 102,26 eura – t. 30. obrazloženja), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 15 dana te je odlučeno da su svi okrivljenici dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura.
2. Protiv te presude okr. NI, okr. CI, okr. MI i okr. ŽI su pravodobno putem branitelja Nenada Mamule, odvjetnika u Karlovcu, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
5. Okr. NI, okr. CI i okr. MI su proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog time što su se „u stubištu stambene zgrade“ ponašali na naročito drzak i nepristojan način (vičući i fizičkim napadom opisanim u izreci), dok je okr. ŽI „s balkona stambene zgrade“ vikala i galamila (riječima iz izreke). Međutim, prije svega ovako opisana mjesta počinjenja prekršaja – stubište stambene zgrade i balkon, koja čine zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavljaju u pravnoj teoriji i praksi tzv. fiktivna javna mjesta koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali pod određenim uvjetima to mogu postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takva mjesta javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti (ili vidiku) s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje takve posljedice u javnosti, predstavljaju odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (koji sankcionira počinitelja koji se na javnom mjestu ponaša naročito drsko i nepristojno) te biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (koji sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom ili na sličan način na javnom mjestu remeti javni red i mir).
1. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Navedeni zaključak Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.
2. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 6. ili 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u konkretnom slučaju u stubištu stambene zgrade i na balkonu), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude. Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se vikanje i ponašanje okrivljenika moglo čuti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (javne ulice, ceste ili puta i sl.), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje element javnosti kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju stubište stambene zgrade ili balkon mogli smatrati javnim mjestom (fiktivnim), nužno je da je ponašanje okrivljenika bilo dostupno čujnosti (ili vidiku) s neograničeno otvorenog javnog mjesta, što u konkretnom slučaju nije opisano niti naznačeno u izreci (niti u optužbi). Stoga, s obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. Iz tog razloga se ne može prihvatiti pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da stubište stambene zgrade, zbog toga što se radi o prostoru koji koriste svi stanari, ima obilježje javnog mjesta, već je nužno utvrditi (što prethodno u činjeničnom opisu mora biti naznačeno) je li se određeno ponašanje odrazilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu.
3. Iz tog razloga okrivljenici u žalbi ističu da se njihova ponašanja nisu dogodila na javnom mjestu pa nisu počinjeni prekršaji za koji se terete jer nedostaje bitno obilježje prekršaja, zbog čega je povrijeđeno materijalno prekršajno pravo (čl. 196. t. 1. PZ-a). Slijedom toga, djela za koje se okr. NI, okr. CI, okr. MI i okr. ŽI optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nisu prekršaji pa je ovaj sud prihvaćajući žalbu svih okrivljenika, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenike za predmetna djela oslobodio optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
1. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, trebalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod t. II. izreke.
2. Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
