REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10757/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. KZ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. KZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 74. Pp-15841/2023 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. KZ kao neosnovana te potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. KZ se oslobađa obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. KZ proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici na temelju istog propisa, izrečena kazna zatvora od 32 dana te joj je primijenjena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora od 30 dana (koliko je okrivljenici ostalo za izdržati nakon uračunavanja vremena za koje joj je bila oduzeta sloboda kao dva dana zatvora), neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je odlučeno da je okrivljenica oslobođena obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
2. Protiv te presude okr. KZ je pravodobno osobno podnijela žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali se sadržajno žaleći zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da nije počinjena povreda koja se ističe u žalbi niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. KZ u žalbi u bitnome ističe da se ne osjeća krivom zbog prekršaja psihičkog nasilja u obitelji prema suprugu i sinu koji joj se stavlja na teret, da je njen suprug BZ lagao, te prigovara postupanju policije prilikom njenog privođenja, stavljanja sredstava za vezivanje (lisica) i smještaja u prostoriju radi otrežnjenja.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima okrivljenica pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
5.2. Po ocjeni ovog suda, opravdano je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze ispitanih svjedoka NZ, okrivljeničinog sina i AZ, njenog supruga koji su jasno i dosljedno teretili okrivljenicu da ih je verbalno napala vulgarnim izrazima izazivajući kod njih osjećaj uznemirenosti, a iste iskaze su dali i na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji (koji su zakoniti dokazi), odmah nakon počinjenja prekršaja zbog čega niti ovaj sud nije imao razloga posumnjati u istinitost tih iskaza, osobito nakon što je utvrdio intenzitet narušenih međusobnih odnosa, pravilno ih dovodeći u vezu s obranom okrivljenice koja poriče prekršaj. Svaki iskaz je prvostupanjski sud pažljivom ocjenom analizirao te jasno i bez proturječja iznio da je odlučne činjenice utvrdio upravo na temelju prihvaćenih iskaza ispitanih svjedoka, žrtava nasilja na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.
5.3. Stoga je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica postupala na način opisan u izreci pobijane presude, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, psihičko nasilje prema suprugu i sinu koje je kod istih izazvalo uznemirenost i strah. Paušalni navodi žalbe o lažnom iskazivanju svjedoka AZ, ničim nisu potkrepljeni i samim time nisu osnovani, a okrivljenica u žalbenim navodima ne iznosi nikakve relevantne nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, zbog čega žalbeni navodi nisu osnovani i ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
5.4. Što se tiče žalbenih navoda u kojima okrivljenica opisuje način privođenja i iznosi nezadovoljstvo u postupanju policije, ukazuje se da ti navodi ni na koji način ne mogu utjecati na odluku o krivnji u ovom prekršajnom postupku koji se vodi protiv okrivljenice zbog prethodno počinjenog nasilja u obitelji pa ih ovaj sud nije niti razmatrao, s time da prigovor na rad policijskih službenika okrivljenica može uputiti nadležnoj policijskoj postaji.
6. Iako okrivljenica u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj kazni zatvora i primijenjenoj uvjetnoj osudi. Stoga, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora te primijenjenoj uvjetnoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te okolnosti, po mišljenju ovog suda, i više su nego dovoljno ocijenjene u korist okrivljenice.
6.1. Naime, težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okrivljenice za koji je proglašena krivom (psihičko nasilje prema dva člana obitelji) ukazuje na opravdanost izricanja kazne zatvora, a okolnost duboko poremećenih odnosa i očito nužnog bliskog suživota između okrivljenika i žrtava, ukazuje na potrebu primjene uvjetne osude uslijed koje se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od jedne godine od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice, konkretno, da je nezaposlena i lošeg imovnog stanja te neosuđivana. Stoga, po ocijeni ovog suda izrečena kazna zatvora i primijenjena uvjetna osuda, primjerena i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice te je iz navedenih razloga, otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, kao i ublažavanja duljine trajanja kazne zatvora, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići eventualno blažim kažnjavanjem.
7. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenost ovog žalbenog postupka, smatrajući da bi plaćanjem troškova ovog žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtve i tužitelja.
