Broj: Ppž-4300/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HR, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okr. HR podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-9224/2022-6 od 27. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. HR i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. HR se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okr. HR proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji mu je izrečena novčana kazna od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku 90 dana od dana primitka pravomoćne presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka od 50,00 eura.

1.1. Istom presudom su na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76. a st. 1. PZ-a od okrivljenika oduzeti predmeti – jedna pvc prozirna vrećica sa zip zatvaračem unutar koje se nalazi droga „marihuana“ težine cca 2,6 grama i dvije stabljike cannabis biljke visine cca 15 cm i 20 cm.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude je okr. HR pravodobno po branitelju Davoru Spreitzeru, odvjetniku u Zadru podnio žalbu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije i troška postupka, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i okrivljeniku izreći blažu novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da je izrečena novčana kazna previsoka s obzirom na njegovo imovno stanje te ju nije u mogućnosti platiti, ističući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to da je prekršaj počinio kao mlada osoba od 20 g. koja još nije sazrijela i nema svijest o štetnosti korištenja „marihuane“, već se kod takvih osoba radi o znatiželji ili rekreaciji, da dvije stabljike konoplje u potkrovlju kuće nisu dale ploda pa je ukupno pronađena količina droge premala za tržište te ju je okrivljenik imao za vlastitu uporabu, što je i priznao. Smatra da se trebao kazniti novčanom kaznom ispod posebno propisanog minimuma jer je kazneno i prekršajno neosuđivan za istovrsni prekršaj, priznanjem prekršaja je doprinio bržem i efikasnijem okončanju postupka, pokajao se u pisanoj obrani te se ne vodi nikakav prekršajni ili kazneni postupak protiv njega, nezaposlen je i nema primanja te teškog imovnog stanja. Izricanjem ublažene novčane kazne bi se postigla i generalna i specijalna svrha kažnjavanja.

6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura predstavlja prije svega blažu vrstu kazne s obzirom da je za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do 90 dana, a potom i novčanu kaznu u srednjem iznosu visine novčane kazne propisane za taj prekršaj (za koji je propisana novčana kazna od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna u protuvrijednosti službene valute prema fiksnom tečaju konverzije).

6.1. Uvažavajući navode žalbe da se radi o osobi koja je u vrijeme počinjenja prekršaja bila mlada, odnosno imala 20 g. te neiskusna i nesvjesna štetnosti „marihuane“, potrebno je istaknuti da je upravo zbog te okolnosti ovakvom kaznom na vrijeme potrebno utjecati na počinitelja da ne uđe u sferu činjenja težih, kaznenih djela čije posljedice mogu biti pogubnije od posljedica ovog prekršajnog, preventivnog postupka. Nadalje, imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra – života i zdravlja pojedinca i društva u cjelini, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ne može se cijeniti olakotnom okolnošću „znatiželja“ i „rekreacija“ kao prihvatljivi motiv posjedovanja takve količine droge (2,6 grama konoplje („marihuane“) i dvije stabljike konoplje biljke visine cca 15 cm i 20 cm). Budući da je općepoznato da je svaka droga, neovisno o vrsti i količini, jednako opasna droga bilo zbog stvaranja ovisnosti bilo zbog neizvjesnosti prvotne reakcije organizma na drogu, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju nužno ovakvim društvenim prijekorom ukazati na neprihvatljivost opisanog ponašanja te u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti izricanja manje novčane kazne od izrečene, a kako se to predlaže u žalbi.

6.2. U odnosu na navod žalbe kojim se ističe nekažnjavanost za istovrstan prekršaj, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, a osobito onoga koji je niske životne dobi, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni unutar raspona novčane kazne propisane za predmetni prekršaj.

6.3. Iako je u trenutku rješavanja predmeta u ovom žalbenom postupku nastupila rehabilitacija na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 77. PZ-a) te se okolnost ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenika (zbog počinjenog prometnog prekršaja), a koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost (uz navedenu količinu droge), ne može cijeniti kao pravna posljedica na štetu okrivljenika, i po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna u srednjem iznosu visine novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, upravo je primjerena svim okolnostima prekršaja i svrsi kažnjavanja te u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne kako se to predlaže u žalbi te su žalbeni navodi okrivljenika u dovoljnoj mjeri cijenjeni u prvostupanjskom postupku u njegovu korist i nisu takve težine da bi predstavljali naročito olakotne okolnosti koje bi opravdali izricanje blaže kazne od izrečene.

6.4. Stoga je po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Uz navedeno, pravilno je prvostupanjski sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne. Slijedom iznesenog je trebalo žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naveo da se žali na prvostupanjsku presudu i zbog određene mu obveze naknade troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije konkretizirao niti obrazložio, odnosno, naveo zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troška postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti službene valute prema fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa 30,00 eura predstavlja iznos vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja