REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-195/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, te Gordani Katarini Ronyi, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ŠCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ... Grada Zagreba, Gradonačelnika, [adresa], ..., radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave, u kojoj navodi kako se 18. prosinca 2023. obratila tuženiku s ''prigovorom čelniku radi šutnje uprave'', koji je podnijela iz razloga što joj od strane drugostupanjskog tijela nije riješen prigovor koji je uložila 30. studenoga 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2265, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03. Obrazlaže kako je prigovor radi šutnje od 18. prosinca 2023. izjavila temeljem čl. 122., čl. 12. st. 3. i čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje ZUP), a tuženik o istome nije odlučio u roku od 8 dana propisanom člankom 122. stavkom 3. ZUP-a. Predlaže sudu da usvoji tužbu i naloži tuženiku da po svome čelniku u roku od 8 dana odluči o prigovoru čelniku radi šutnje koji je tužiteljica izjavila 18. prosinca 2023., uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužiteljica je 30. studenoga 2023. podnijela prigovor protiv pojedinačnog upravnog akta Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2265, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023., sukladno uputi o pravnom lijeku iz predmetnog rješenja.

2.1. Tužiteljica je 18. prosinca 2023. podnijela prigovor gradonačelniku Grada Zagreba radi šutnje uprave, pozivajući se na odredbe članaka 12., 122. i 156. ZUP-a te navodeći da gradonačelnik grada Zagreba nije odlučio u zakonskom roku o prigovoru izjavljenom protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja.

2.2. Tuženik smatra da je tužiteljica podnoseći prigovor gradonačelniku zbog nepostupanja po prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja, a potom i tužbu radi šutnje uprave, izjavila nedopuštene pravne lijekove. Naime, u slučaju neodlučivanja ili nepravovremenog odlučivanja o redovnom pravnom lijeku (konkretno prigovoru) protiv prvostupanjskog rješenja, stranka ima pravo pokrenuti upravni spor radi šutnje uprave, a ne izjavljivati prigovor zbog nepostupanja javnopravnog tijela pozivom na odredbe čl. 122. i 156. ZUP-a, jer se prigovor iz čl. 12. odnosno čl. 122. ZUP-a odnosi na druga postupanja/propuštanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava o kojima se ne donosi rješenje. Obrazlaže kako se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku u kojem se donosi rješenje, protiv kojeg je moguće izjaviti redovni pravni lijek - prigovor (o kojem odlučuje gradonačelnik Grada Zagreba) i potom pokrenuti upravni spor. Dakle, ne radi se o zaštiti prava stranaka radi drugog postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog tijela o kojem se ne donosi rješenje. Propuštanje pravovremenog donošenja prvostupanjskog ili drugostupanjskog pojedinačnog upravnog akta – rješenja može rezultirati podnošenjem žalbe ili tužbe radi šutnje uprave sukladno odredbama čl. 101. st. 3. i čl. 105. st. 2. ZUP-a, a ne podnošenjem prigovora iz čl. 122. ZUP-a, koji je u vezi s čl. 156. istog zakona. Stoga tuženik zaključuje da je u konkretnoj upravnoj stvari o kojoj se odlučuje donošenjem pojedinačnog upravnog akta, „prigovor čelniku radi šutnje uprave“ kako ga opunomoćenik tužiteljice naziva nepostojeći pravni lijek, budući da se ne može podvesti pod odredbe ZUP-a te je kao takav nedopušten, jer je nastao izvrtanjem značenja zakonskih odredbi.

2.3. Tuženik nadalje navodi kako je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/3031, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 27. prosinca 2023. u zakonom propisanom roku već odlučio o prigovoru tužiteljice izjavljenom 30. studenoga 2023. protiv prvostupanjskog rješenja. Dakle, uopće nema šutnje uprave. Ujedno, gradonačelnik je, postupajući po prigovoru radi šutnje uprave izjavljenom 18. prosinca 2023., dana 21. prosinca 2023. godine donio rješenje KLASA: UP/II-551-06/23-014/2840, URBROJ: 251-02-01/001- 23-2 kojim je odbacio prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite od drugog oblika postupanja Grada Zagreba, kao nedopušten.

2.4. Stoga, kako je u konkretnoj upravnoj stvari prigovor zbog neodlučivanja o prigovoru protiv prvostupanjskog tijela nedopušten, tuženik smatra da je nedopuštena i tužba radi šutnje uprave zbog „neodlučivanja o prigovoru protiv prigovora“, kojom je pokrenut ovaj upravni spor. Tuženik skreće pozornost kako opunomoćenik tužiteljice manipulativno i tendenciozno, zloupotrebljavajući procesne ovlasti podnosi nedopuštene pravne lijekove te inicira neosnovane upravne sporove „radi šutnje uprave“ nepotrebno mobilizirajući upravnosudski aparat. Smatra kako takvo postupanje nema uporište u pravu te nije usmjereno na zaštitu prava stranaka, već je isključivo usmjereno na pokušaj ostvarivanja nepripadajućeg troška odnosno nametanja neopravdanog troška tuženiku, posebno u okolnostima kada je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22) u cijelosti ocijenjena zakonitom, što je nedopustivo. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

3. Tužiteljica u podnesku od 23. veljače 2024. navodi da se prema praksi Europskog suda za ljudska prava (predmeti ABC v. Romania te Š v. [adresa]) javnopravno tijelo ne može ekskulpirati od propusta da u zakonskom roku rješava o pravnom lijeku, osim eventualno pozivanjem na višu silu, ratno stanje, prirodne katastrofe i tomu slično, a što tuženik niti ne iznosi. Ističe da je prigovor radi kojeg je podnijela predmetnu tužbu izjavila na temelju čl. 122. ZUP-a, koji propisuje rok od 8 dana za odlučivanje o prigovoru, za razliku od prigovora koji je ranije uložila na upravni akt temeljem čl. 10. st. 2. Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja. U slučaju kad bi predmetni prigovor izjavljen na temelju čl. 122. ZUP-a i bio nedopušten, kako tvrdi tuženik, tužitelj ističe da je tuženik svejedno bio u obavezi riješiti ga u zakonskom roku, a ne zanemariti i ne postupati po istome. U skladu s time je i pravno shvaćanje naslovnog suda iznijeto u rješenju poslovni broj: Us I-3581/2021-8 od 6. veljače 2023. Međutim, tuženik je propustio uopće postupiti po zaprimljenom prigovoru radi šutnje, sve dok nije pokrenut ovaj upravni spor, nakon čega je tuženik konačno odlučio o tom prigovoru rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/2840, URBROJ: 251-02-01/001-23- 2 od 21. prosinca 2023. Tužiteljica također ističe kako je tuženik o prigovoru riješio upravo pozivanjem na čl. 122. st. 3. ZUP-a, kako to proizlazi iz uvodnog dijela rješenja, pa je očito da je bio dužan postupati u roku od 8 dana po zaprimanju prigovora, a što nije učinio. Stoga tužiteljica zaključuje da je predmetna tužba bila dopuštena, jer na takvu odluku joj je bila zajamčena sudska zaštita u skladu s čl. 122. st. 4. ZUP-a. Tužiteljica obavještava sud kako ne proširuje tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje tuženika od 21. prosinca 2023., o zakonitosti kojeg će se rješavati u zasebnom upravnom sporu po eventualnoj tužbi tužiteljice, a predmetni spor predlaže obustaviti, uz naknadu troška za tužbu i podnesak sa zateznim kamatama. Također odustaje od prijedloga za održavanjem rasprave. Ponovo ističe kako je predmetna tužba bila opravdana i nužna radi zaštite njenih prava, kao i podnesak kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu koje je morala osporiti te se očitovati o proširenju tužbenog zahtjeva i sastaviti zahtjev za naknadom troškova spora.

4. Među strankama je nesporno da je tužiteljica 18. prosinca 2023. izjavila prigovor temeljem čl. 122., čl. 12. st. 3. i čl. 156. ZUP-a. Potom je tužiteljica 5. siječnja 2024. podnijela predmetnu tužbu radi šutnje uprave – nedonošenja rješenja o prigovoru od 18. prosinca 2023.

5. Prema članku 122. ZUP-a prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 1.).

Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (st. 3.).

Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor (st. 4.).

6. Člankom 40. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku, tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

7. Prema dokazima dostavljenim uz odgovor na tužbu tuženik je o prigovoru od 18. prosinca 2023. odlučio rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/2840, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 21. prosinca 2023., koje je dostavljeno opunomoćeniku tužiteljice 8. siječnja 2024.

8. Budući da rješenje o prigovoru nije dostavljeno tužiteljici u roku iz čl. 122. st. 3. ZUP-a te čl. 40. st. 2. ZUS-a, tužba je dopuštena.

9. Naime, bez obzira što je prigovor od 18. prosinca 2023. nedopušten, tuženik je o istome morao odlučiti u roku iz čl. 122. st. 3. ZUP-a, na način na koji je u konačnici i odlučio, ali je rješenje dostavljeno tužiteljici nakon proteka rokova iz čl. 122. st. 3. ZUP- a te čl. 40. st. 2. ZUS-a.

10. S obzirom da je tuženik nakon pokretanja spora odlučio o prigovoru tužiteljice, a tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje tuženika, sud je obustavio spor na temelju čl. 106. st. 1. t. 2. u vezi čl. 103. st. 1. i čl. 100. ZUS-a.

11. Prema članku 147. stavku 6. ZUS-a ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

12. Sukladno stajalištu zauzetom u sudskoj praksi, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora, ako je u konkretnom slučaju osnovano pokrenuo upravni spor. U tom smislu sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., u pogledu opravdanosti naknade troškova upravnog spora u slučaju obustave spora zbog šutnje uprave kada je tužba neosnovano podnesena. Stoga za ocjenu opravdanosti troška, u smislu čl. 144. st. 1. ZUS-a, nije dostatno samo da je tužba dopuštena. Naime, iako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, sud ne nalazi da je tužiteljica u ovome predmetu osnovano pokrenula upravni spor.

13. To stoga što pravilno tuženik ističe da se prigovor temeljem čl. 122. u vezi čl. 156. ZUP-a podnosi u situaciji kada se radi o drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje. U konkretnom slučaju je doneseno rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/23-014/2265, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023., protiv kojega je tužiteljica uložila prigovor 30. studenoga 2023. gradonačelniku sukladno čl. 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 10/18, 20/21, 29/21, 25/22), o kojem prigovoru gradonačelnik, kao drugostupanjsko tijelo, odlučuje rješenjem. Dakle, ne radi se o drugom postupanju iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, već se radi o upravnom postupku u kojem se donosi rješenje.

14. U takvoj situaciji se pravna zaštita od šutnje uprave (nedonošenja rješenja u propisanom roku) ostvaruje podnošenjem tužbe zbog šutnje uprave, sukladno čl. 101. st. 3. ZUP-a, kojim je propisano da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

15. Tužiteljica je takvu pravnu zaštitu i iskoristila, jer je zbog nedonošenja rješenja o prigovoru izjavljenom 30. studenoga 2023. protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2265, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023., pokrenula zaseban upravni spor kod ovoga suda pod poslovnim brojem: UsI-67/24 tužbom od 4. siječnja 2024.

16. Stoga je podnošenje prigovora od 18. prosinca 2023. bilo nedopušteno, a podnošenje predmetne tužbe zbog neodlučivanja o istom, iako formalno dopušteno, suštinski potpuno nepotrebno za zaštitu prava tužiteljice i time predstavlja nepotreban trošak.

17. Prema čl. 147. st. 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.

18. Da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja razvidno je iz okolnosti da profesionalni opunomoćenik, koji dakle ne bi trebao biti pravno neuk, izjavljuje nedopušten i nepotreban prigovor s ciljem pokretanja spora zbog šutnje uprave, u kojem nakon donošenja rješenja o prigovoru ne proširuje tužbeni zahtjev na to rješenje u smislu članka 100. ZUS-a (odnosno čl. 40. ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), nego predlaže obustavu spora i potražuje trošak. Na isti način predmetni odvjetnik postupa i u brojnim drugim sporovima koje je pokrenuo pred ovim sudom radi šutnje uprave u predmetima roditelja odgojitelja te nikada ne proširuje tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje, nego traži obustavu spora i naknadu troška za sastav tužbe i brojne podneske.

18.1. Ponovno se naglašava da se pravna zaštita tužiteljice u konkretnom slučaju zbog nedonošenja rješenja o dopuštenom prigovoru izjavljenom 30. studenoga 2023. protiv prvostupanjskog rješenja, ostvaruje u upravnom sporu koji se radi šutnje uprave vodi pod poslovnim brojem UsI-67/24. Nadalje, budući da je tuženik odlučio o prigovoru od 30. studenoga 2023. rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/3031, URBROJ: 251- 02-01/001-23-3 od 27. prosinca 2023., tužiteljica je radi poništenja navedenog rješenja pokrenula zaseban upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem: UsI-735/24. Stoga je podnošenje nedopuštenog prigovora od 18. prosinca 2023., kao i predmetne tužbe zbog šutnje uprave, bilo u cijelosti nepotrebno za zaštitu prava tužiteljice te odbijanjem zahtjeva za naknadu troška takvog nepotrebnog spora tužiteljici nije uskraćeno pravo na pristup sudu, jer tužiteljica svoje pravo na pristup sudu ostvaruje u predmetima poslovni broj: UsI-67/24 i UsI-735/24.

19. Slijedom navedenoga, trošak sastava predmetne tužbe i podneska ne može se smatrati opravdanim izdatkom u smislu čl. 144. st. 1. u vezi čl. 147. st. 6. ZUS-a, već naprotiv zlouporabom prava u sporu u smislu čl. 147. st. 8. ZUS-a. Stoga je sud na temelju navedenih odredbi odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a). Iznimno od članka 128. stavka 3., žalba protiv rješenja o troškovima spora odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DNA:

1. [naziv] [naziv], [adresa]

2. [adresa], [naziv], [adresa]

3. U spis