Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-559/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sutkinji izvjestiteljici, u pravnoj stvari tužiteljice HCO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Andrijanić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim broje: PR-3952/2019 od 19. srpnja 2024., dana 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim broje: PR-3952/2019 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu točke I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 500,00 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtijevanim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa od 500,00 eura, tj. za iznos od 1.090,87 eura.

1.2. Ujedno je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška ( točka III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR-a, pozivom na odredbu članka 158. stavak 2. ZPP-a, jer je u konkretnom slučaju došlo do povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

4. Naime, predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovom postupku predstavlja njen zahtjev za utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo tužiteljice na jednaku plaću za jednaki rad, dok je u toč. II predloženog petita presude njen zahtjev upravljen na nalog tuženiku za sklapanje dodatka ugovora o radu, a temeljem kojeg će se tužiteljici isplaćivati jednaka plaću koju tuženik isplaćuje radnicima zaposlenima na poslovima lektoriranja na Hrvatskom radiju, s koeficijentom plaće koji ne može biti manji od 7,5.

5. Pobijanom rješenju u ovom postupku prethodilo je rješenje suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pr-3952/2019 od 27. prosinca 2022., kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari od strane tužiteljice, budući se tuženik tomu nije protivio radi, čega je odlučeno sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a.

6. Iz stanja spisa odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica podneskom od 06.prosinca 2022. povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu sklapanjem novog Ugovora o radu prema kojem se tužiteljici obračunava plaća u koeficijentu od 7.6, a čime su se potpuno izmijenile okolnosti koje su postojale u trenutku pokretanja ovog postupka, budući da tužiteljica sada prima plaću koja odgovara koeficijentu čije ostvarenje je tražila u ovom postupku ,

- da je istom prethodio podnesak tuženika od 29. kolovoza 2022., u kojem je tuženik izvijestio prvostupanjski sud da je s tužiteljicom sklopio novi Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Lektor 3 dana 21.03.2022. i da je sukladno istome tužiteljici značajno porasla plaća, što je jasno vidljivo iz obračunskih lista koje tuženik dostavlja u spis, za razdoblje koje neposredno prethodi i neposredno slijedi sklapanju novog ugovora jer koeficijent prema kojem se tužiteljici obračunava plaća iznosi čak 7,6, a što je više od onoga što potražuje tužbenim zahtjevom,

- da je predmetnim podneskom tuženik istaknuo kako je novosklopljeni ugovor o radu posljedica promjena u općim aktima tuženika, i to u prvom redu nove sistematizacije i da to nikako nije nekakvo priznanje tužbenog zahtjeva,

- da se tuženik u podnesku od 14.prosinca 2022. očitovao da pristaje na povlačenje tužbe te potražuje naknadu parničnog troška u iznosu od ukupno 25.195,31 kn. - da je sud rješenjem od 27. prosinca 2022. utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (toč. I izreke) i da će odluka o parničnom trošku uslijediti naknadno u pisanom otpravku rješenja (toč. II izreke).

7. Temeljem navedenih utvrđenja, suprotno pravnom stavu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja smatrao kako je sklapanjem novog ugovora o radu s koeficijentom od 7,6, što je znatno više od onoga što je tužiteljica tužbenim zahtjevom i tražila, tužiteljica izgubila pravni interes za traženjem sudske zaštite u ovom postupku. Ovo neovisno o tomu što je istom prethodilo, odnosno koji su bili motivi tuženika za sklapanjem novog ugovora o radu s tužiteljicom, zbog čega se sud u obrazloženju pobijane odluke i razlozima za prihvaćanje zahtjeva za naknadu troškova postupka pozvao na Noveliranu odredbu članka 158. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine broj 70/19).

8. Naime, kako je predmetni postupak okončan povlačenjem tužbe, takva tužiteljičina radnja u odnosu na parnični trošak znači da zahtjev za naknadu troškova u konkretnom slučaju valja ispitati kroz odredbu članka 158. ZPP-a, kojom odredbom je određeno tko i pod kojim pretpostavkama i kome duguje naknaditi parnični trošak. 8.1.Predmetno relevantna odredba članka 158. stavka 2. ZPP-a glasi: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelj ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.“.

8.2. Iz dijela navedenog zakonskog određenja slijedi iznimka od navedenog osnovnog pravila o naknadi troška u slučaju povlačenja tužbe u smislu stavka 1. članka 158. ZPP-a, prema kojoj je tužitelj u slučaju povlačenja tužbe dužan naknaditi protivnoj stranci troškove postupka . Ta iznimka nakon Novele ZPP iz 2019. više nije vezana samo uz činjenicu udovoljenja zahtjevu tužitelja od strane tuženika, već i ako je do povlačenja tužbe došlo iz drugih razloga koji se mogu prepisati tuženiku.

9. U navedenom pravilno je prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka smatrao da je sklapanjem novog ugovora o radu tužiteljici povećan koeficijent lektora za poslove koje obavlja, što je i bilo razlogom podnošenja tužbe, pa i njenog zahtjeva na pravo na jednaku plaću. Naime, radi se o dijelu zahtjeva koji kao takav ne predstavlja imovinski zahtjev već zahtjev za utvrđenje povreda prava na jednako postupanje, što predstavlja suštinski zahtjev za zaštitu od diskriminacije, ali i povredu zakonske odredbe na jednaku plaću iz članka 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17,98/19,151/22 i 64/23).

10. U odnosu, pak, na navode žalbe kako je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke pogrešno priznao tužiteljici pravo na jednokratnu nagradu za cijeli postupka jer isti tužiteljica nije postavila u podneskom kojim povlači tužbu, za odgovoriti je kako se u tom slučaju radi o primjeni materijalnog prava. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno troškove postupka odmjerio prema jednokratnoj nagradi u smislu Tbr. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 dalje Tarifa), a prema vrijednosti boda koja je izmijenjena još Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022), koji je u čl. 1 izmijenjen Tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn da bi Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda usklađena s promjenom valute i određena u iznosu 2,00 eura. Naime, Tarifnim brojem 52. stavkom 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

10.1. Stoga, s obzirom na sadržaj citiranih odredaba Tbr. 52. Tarife/23 kojima se izrijekom propisuje da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, prvostupanjski sud pravilno odlučivao o visini nastalih troškova obračunavajući vrijednost boda u skladu s odredbom Tbr. 54 Tarife/23 u iznosu od 2 eura za sve radnje u postupku. Navedeno je u skladu i sa zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024.

11. Slijedom naprijed izloženog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu, 29. siječnja 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević