REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Delnicama

Poslovni broj: Pp-2857/2024-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu Vesni Brbot Košmrlj, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edi Majnarić, kao zapisničara, u prekršajnom postupku, protiv okrivljenika Manšped d.o.o. [adresa] zbog prekršaja iz čl. 47.a. st. 1. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN 46/17), za koji se tereti obaveznim prekršajnim nalogom broj 211-07/24-4/51476 od 18. lipnja 2024. Policijske postaje Vrbovsko, nakon provedenog žurnog postupka izvan glavne rasprave, sud je temeljem odredbe čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),

p r e s u d i o

I Okrivljenik Manšped d.o.o. [adresa], OIB 76154765407, sa sjedištem u [adresa],

k r i v  j e

što je dana 29. svibnja 2024. god. u 22,45 sati, kao pravna osoba, dopustio da u prometu na autocesti A6, sudjeluje njegovo teretno vozilo marke Volvo reg. oznake [registarska oznaka] u skupu sa priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač FC, te je na 22. km autoceste A6, kontrolom odnosno nadzorom analognog tahografa utvrđeno da je dana 20.05.2024. god. vozač FC, prekoračio dnevno vrijeme vožnje od 10 sati, odnosno imao je dnevno vrijeme vožnje u trajanju od 11 sati te je za 1 sat prekoračio zakonom dozvoljeno dnevno vrijeme vožnje,

dakle, protivno odredbi čl. 6. Uredbe (EZ broj 561/2006) te čl. 47.a st. 1. t. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu,

čime je počinio prekršaj iz čl. 47.a st. 1. t. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu pa se temeljem citiranog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 260,00 (dvjestošezdeset) eura.

II Okrivljenik je novčanu kaznu dužan platiti u roku od 15 dana od dana uručenja ove presude.

Ukoliko u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne odnosno 173,33 (stosedamdesettri/tridesettri) eura, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Ako novčana kazna u ostavljenom roku nije uplaćena, ista će se naplatiti ovrhom putem FINA-e.

III Okrivljenik je temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka i to platiti paušal u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 dana od dana uručenja ove presude, u protivnom, isti će se naplatiti ovrhom putem FINA-e.

O b r a z l o ž e n j e

1.Policijska postaja Vrbovsko je dana 22. srpnja 2024. god. ovom sudu dostavila obavezni prekršajni nalog sa prigovorom okrivljenika Manšped d.o.o. [adresa], a koji se tereti radi prekršaja iz čl. 47.a st. 1. t. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično i pravno opisanog u izreci.

2.Na zakazano ročište, okrivljenik je po opunomoćenoj braniteljici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici iz Rijeke, dostavio pisanu obranu u kojoj okrivljenik ističe da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa stoga u cijelosti pobija osnovanost i zakonitost pobijanog obaveznog prekršajnog naloga. Nadalje, u samom prekršajnom nalogu manjkav je činjenični opis prekršaja za koje se tereti okrivljenika, odnosno zakonski okvir koji propisuje prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret. Samim time nejasno je na koji način bi ol‹riv1jenil‹ počinio prekršaj koji inu se stavlja na teret, odnosno nejasno je na koji način je ispunjeno biće prekršaja. U potpunosti je nejasno počinjenje kojeg prekršaja se stavlja okrivljeniku na teret. Naime, u izreci obaveznog prekršajnog naloga nije naveden zakonski propis kojim je propisan prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, već u istome piše “...čini prekršaj iz ZRMU...”. Iz navedenog ne proizlazi o kojem se zakonskom aktu radi, obzirom da kratica (ili riječ) “ZRMU” nije službena kratica za niti jedan zakonski akt. Nadalje, sadržaj činjeničnog opisa prekršajnog dijela potpuno je kontradiktoran u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja te je potpuno nejasno konkretizirana radnja izvršenja prekršaja. Apsolutno je nejasno na koji način je utvrđeno počinjenje predmetnog prekršaja te koje su točno radnje poduzete od strane okrivljenika. Samim time nejasno je na koji način bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Sukladno navedenom, nesporno je da obavezni prekršajni nalog nema sve potrebne elemente za donošenje odluke. Okrivljenik smatra da bez dopune samog optužnog akata sud nije u mogućnosti donijeti zakonom zasnovanu presudu.

Podredno se ističe kako okrivljenik nije niti naredio niti dopustio vozaču da upravlja vozilom duže od dopuštenog dnevnog vremena vožnje. Naime, isti ]e već pri zapošljavanju upoznao vozača sa pozitivnim propisima vezanim za radno vrijeme mobilnih radnika, a iste također čine sastavni dio njegova Pravilnika o radu koji je stavljen na oglasnu ploču u sjedištu prvookrivljenika dana 15. veljače 2010. godine kao i Internog Operativnog priručnika za vozače. Okrivljenik je od vozača dobio saznanja da jednostavno nije vodio računa o dozvoljenom dnevnom vremenu vožnje. Nadalje se ističe kako je vozač FC očito postupao samoinicijativno i nije vodio računa o dnevnom vremenu vožnje, iako je za to bio obučen i Internim operativnim priručnikom za vozače koji također jest interni akt okrivljenika sa kojim se redovito i bez iznimke upoznaje svakog novog zaposlenika okrivljenika. Posebno se ističe kako je vozač FC radi edukacije sudjelovao na semínaru tvrtke Digítalni tahograf d.o.o. na koji je upućen od strane poslodavca (ovdje okrivljenika), a sve kako bi se podrobno upoznao sa odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu odnosno kako bi se tim seminarom kao preventívnom mjerom spriječilo počinjenje prekršaja prilikom obavljanja zadataka radnog mjesta vozača. Sve prethodno navedeno sud bi svakako trebao cijeniti u svjetlu razloga za ekskulpaciju kako okrivljenika budući da ukoliko je zaista prekršaj i počinjen do toga je moglo doći eventualnim slučajnim propustom radnika, a nikako ne namjerno odnosno krivnjom pravne ili odgovorne osobe unutar pravne osobe. U slučaju da Sud nade da su naprijed navedeni prigovori u odnosu na osnovanost optužnog prijedloga neutemeljeni okrivljenik predlaže da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir činjenice da je gospodarska situacija u državi iznimno loša zbog iznimnog utjecaja ekonomske krize i recesije na gospodarstvo te da predmetno kršenje upravo ovih odredbi zakona predstavlja zbog načina organizacije okrivljenika izolirani slučaj koji se mogao dogoditi isključivo zbog nepažnje radnika, a ne po uputi okrivljenika. Ovo posebno stoga što je naslov određujući vrstu i mjeru kazne koju će primjeniti dužan utvrditi sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja - a otegotnih okolnosti u odnosu na okrivljenike nema. Okrivljenik smatra da u predmetnom slučaju naslov treba primijeniti mjeru upozorenja budući da se svrha prekršajne sankcije mogla ostvariti i izricanjem kazne bez njezína izvršenja, s obzirom na okolnosti počinjenja predmetnog prekršaja i loše imovinske prilike okrivljenika. Ukoliko sud sve prethodno navedene činjenice ne uzme u obzir prilikom odlučivanja o krivnji okrivljenika, okrivljenik ponovno ukazuje na činjenicu da je isti ugledna pravna osoba koja još od 1992. godine kontinuirano obavlja djelatnost prijevoza tereta u cestovnom prometu kao i poslove carinskog zastupanja te kao takva ničim ne bi ugrozila svoje poslovanje kao niti status ozbiljnog poduzetnika. Slijedom svega naprijed navedenog, a pogotovo stoga što na strani okrivljenika nije postojala namjera za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, okrivljenik predlaže sudu da donese presudu kojom će se osloboditi plaćanja kazne u odnosu na citirani prekršaj te mu eventualno izreći mjeru upozorenja.

3.U dokaznom postupku, čitana je Potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije u kojoj stoji da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan za istovrsni prekršaj i to presudom Općinskog suda u Puli broj Pp P-787/2020, pravomoćna 08.02.2023., presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pp-4805/2021, pravomoćna 28.02.2024., broj Pp-4358/2021, pravomoćna 13.03.2024. god. i presudom Općinskog suda u Zadru broj Pp P-137/2020, pravomoćna 26.04.2022. god.

4.Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjenjujući obranu okrivljenika, sud nalazi nesporno utvrđenim činjenično stanje i dokazanim djelo kojim se okrivljenik tereti. Naime, nedvojbeno je da je vozač prekoračio dnevno vrijeme vožnje od 10 sati za jedan sat odnosno upravljao je vozilom 11 sati, a sud nije prihvatio navode obrane okrivljenika u dijelu u kojem navodi da istom nije dopustio da upravlja teretnim vozilom, budući je nedvojbeno da je vozač FC obavljao prijevoz u ime i za račun poslodavca odnosno okrivljenika.

5.Slijedom navedenog, okrivljenik je proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna primjereno stupnju krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, kao i okolnostima koje temeljem čl. 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu kazne.

6. Kao otegotno cijenila se dosadašnja kažnjavanost za istovrsni prekršaj, dok olakotnih okolnosti sud ne nalazi.

7.Odluka o plaćanju dvije trećine izrečene novčane kazne koja će se smatrati da je plaćena u cjelini, ako se u određenom roku plati, donijeta je u smislu odredbe čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13).

8.Odluka o trošku prekršajnog postupka donjeta je u smislu odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona i na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, objavljene u NN br. 18/13.

9.Ova presuda je pravomoćna.

Delnice, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

SUTKINJA

Edi Majnarić, v.r.

VESNA BRBOT KOŠMRLJ, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude temeljem odredbe čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona, nije dopuštena žalba.

Dostaviti :

1. Okrivljeniku

2. Braniteljici

3. Ovlaštenom tužitelju