REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-368/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Mirni Ryvola, odvjetnici u Požegi, Dragutina Lermana 6/1, protiv tuženika ĆU iz [adresa],, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravištem u [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 8/II, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne rasprave zaključene 20. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja GU osobno, opunomoćenice tužitelja odvjetnice Mirne Ryvola i zamjenice opunomoćenika tuženika odvjetničke vježbenice JU, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 20. kolovoza 2015. godine između tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravištem u [adresa], a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Niki Bagariću iz Požege, Sv. Florijana 6, dana 20. kolovoza 2015. godine pod brojem OU-94/15.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi brisati zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sačinjenog u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Niki Bagariću, broj: OU-94/15 od dana 20. kolovoza 2015. godine kojom je zabilježeno da su nekretnine GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ostavljene u vlasništvo ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravištem u [adresa], nakon smrti oboje primatelja uzdržavanja označena kao 1.1 i zaprimljena dana 21. kolovoza 2018. godine pod brojem Z-3603/2015.

III Tuženik ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravištem u [adresa] dužan je tužitelju GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.350,00 (tisuću tristo pedeset) eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GU je dana 8. rujna 2022. podnio tužbu protiv tuženika ĆU u kojoj navodi da je tužitelj, kao primatelj uzdržavanja, zaključio sa tuženikom, kao davateljem uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavaju dana 20. kolovoza 2015. godine. Ugovor o uzdržavanju zaključen je u obliku javnobilježničkog akta, koji je potvrđen po javnom bilježniku Niki Bagariću iz Požege pod poslovnim brojem OU- 94/15 istoga dana kad je i ugovor sastavljen (dalje u tekstu: Ugovor o doživotnom uzdržavanju / Ugovor).

1.1. Tim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju primatelji uzdržavanja, sada pokojna PU i njezin suprug, ovdje tužitelj GU, obvezali su se ostaviti poslije smrti davatelju uzdržavanja, ovdje tuženiku ĆU, dvije nekretnine i sve pokretne stvari. Prva nekretnina je u vlasništvu tužitelja GU a radi se o nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, zgrada, dvorište i oranica, ukupne površine 703 m[2] . Druga nekretnina je bila u isključivom vlasništvu pokojne PU, a radi se o nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], kč. br. [katastarska čestica], što predstavlja stan na drugom katu u zgradi u [adresa] u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaone s wc- om, lođe i ostave, ukupne površine 58,41 m[2] .

1.2. Pokojna PU je bila onkološki pacijent u jako lošem zdravstvenom stanju, te ju je tuženik ĆU nekoliko mjeseci prije smrti nagovorio da zaključe aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju (dalje u tekstu: Aneks), koji je i zaključen dana 27. prosinca 2018. godine. Tim Aneksom je mijenjan Ugovor o doživotnom uzdržavanju na način da se iz prvotnog Ugovora isključi druga nekretnina, stan u [adresa] u [adresa]. Isto je učinjeno iz razloga kako bi tuženik ĆU mogao prodati taj stan kao punomoćnik PU i zadržati novce, a sve kako ne bi morao čekati njenu smrt da vlasništvo pređe na njega. Isti stan je prodan **.**.2019. ĐU.

1.3. Prema čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tuženik ĆU je kao davatelj uzdržavanja obvezan primateljima uzdržavanja osigurati urednu i potpunu prehranu, osigurati potrebnu odjeću i obuću kada primatelji uzdržavanja to više ne budu mogli obzirom na njihova primanja, osigurati im urednu i grijanu prostoriju, pružiti im i osigurati potrebnu njegu u svakom pogledu a u slučaju bolesti osigurati im potpunu medicinsku njegu o svom trošku, u cijelosti se brinuti o spremanju prostorija i pranja rublja, doprinositi u plaćanju razlike cijene doma ako se primatelji uzdržavanja odluče otići u dom za starije osobe a primanja im neće omogućiti potpunu skrb, u slučaju smrti sahraniti ih o svom trošku primjereno mjesnom običaju na mjesnom groblju, voditi cjelokupnu brigu i skrb o primateljima uzdržavanja na način kako je to primjereno i uobičajeno za osobe te dobi.

1.4. U međuvremenu se tužiteljevo zdravstveno stanje pogoršalo. Dana 8. lipnja 2022. tužitelj je pao sa drveta višnje te je odmah nazvao tuženika kako bi mu isti pomogao, ali je tuženik odbio pružiti pomoć, odnosno angažirati nekoga iz [adresa] da mu pomogne jer tuženik ima boravište u [adresa]. Nadalje, tužitelj već neko vrijeme trpi snažne bolove u koljenima te mu je dijagnosticirana primarna gonartroza, obostrana, zbog čega je primoran primati blokade u koljeno te je zbog toga morao na recept kupiti injekciju Hyalubrix 60, koja se primjenjuje kod osoba s degenerativnim ili mehaničkim osteoartritisom koljena. Cijena jedne injekcije je bila 1.050,00 kuna te je tužitelj pozvao tuženika da istu plati jer je tužitelj lošeg imovinskog stanja, a što je tuženik odbio učiniti te je tužitelj morao sam podmiriti te troškove. Jedini prihod tužitelja je invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Nadalje, u nalazu OŽB Požega od 19. kolovoza 2022. stoji da tužitelj živi sam te da mu je potrebna tuđa njega i pomoć. Tužitelj si ne može sam pripremati obroke, niti obavljati kućanske poslove, a na opetovano traženje da tuženik nešto poduzme, isti ga grubo ignorira. Također, tužitelj nema svakodnevne tople obroke te je prepušten sam sebi. S obzirom na zdravstveno stanje tužitelja, kao i na činjenicu da je tužitelj bio podvrgnut operaciji slijepog crijeva, nedvojbeno je da mu je potrebna njega i pojačana skrb, koju mu je do smrti pružala supruga PU, a sada je prepušten sam sebi.

1.5. Tužitelj naglašava da je prema tuženiku uvijek postupao s povjerenjem i osobitom pažnjom, te mu je 2015. godine darovao nekretninu koja u naravi predstavlja vinograd i vikend kuću u [adresa] koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

1.6. Tužitelj navodi da tuženik dva puta godišnje dolazi u Hrvatsku i to za Božić i Uskrs. Komunikacija između njih više ne postoji i smatra da je po prirodi stvari ovakav ugovor nemoguće održati onako kako su propisane obveze samim ugovorom.

1.7. Slijedom iznesenoga tužitelj predlaže da sud raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju, naloži zemljišnoknjižnom odjelu u Požegi brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju na njegovoj nekretnini te da mu tuženik naknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je među ovim strankama već vođen parnični postupak povodom tužbe tužitelja radi utvrđenja raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te da je donesena pravomoćna presuda na ovom sudu, poslovni broj P-94/2020-16 od 5. siječnja 2022. Tom presudom je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog okolnosti koje su postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave, odnosno svih okolnosti koje su nastupile do 23. studenog 2021. godine. Stoga je tuženik stava da tužitelj može opravdano argumentirati o postojanju pretpostavki za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju samo ako su se one ostvarile u okolnostima koje su se zbile u vremenskom intervalu između 23. studenog 2021. i dana podnošenja tužbe u ovom postupku, dakle do 8. rujna 2022.

2.1. Tuženik ne osporava da je dana 20. kolovoza 2015. godine kao davatelj uzdržavanja sklopio ugovor sa tuženikom i njegovom pokojnom suprugom kao primateljima uzdržavanja.

2.2. Tuženik ukazuje na činjenicu da u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju postoje dva primatelja uzdržavanja, te da zbog činjenice smrti PU tužitelj može argumentirati samo da postoje pretpostavke za raskid ugovora u odnosu na njega, pa stoga i raskid može biti samo djelomičan i u odnosu na njegov dio imovine.

2.3. Tuženik osporava svaku tužiteljevu činjeničnu argumentaciju koju iznosi u opravdavanju svoje tužbe, a koja bi vremenski dolazila u kontekst prije zaključenja glavne rasprave u prethodno vođenom parničnom postupku u kojemu je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, a to je sve prije studenog 2021. godine.

2.4. Nadalje, tuženik osporava da se u vremenu od studenog 2021. do rujna 2022. drastično pogoršalo zdravstveno stanje tužitelja na način da bi bilo značajno u kontekstu ispunjenja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

2.5. Tuženik također osporava da ga je tužitelj pozivao i ukazivao na svoje potrebe. Navodi da je tužitelj odbijao svaku suradnju onemogućavajući stjecanje spoznaje na strani tuženika o potrebama tužitelja. Naglašava da je tužitelj vjerojatno revoltiran zbog prethodnog gubitka parnice namjerno prikrivao da su mu se u vrlo kratkom roku od pravomoćnog okončanja prethodnog postupka do podnošenja nove tužbe ostvarile okolnosti koje bi tužitelju dale pravo da izađe iz ugovora.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. kolovoza 2015. (list 8-10 spisa), medicinsku dokumentaciju PU (list 15-34 spisa), aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. prosinca 2018. (list 35-36 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – Područnog ureda u Požegi, broj spisa 14156 od 11. rujna 2018. (list 40-41 spisa), račun Ljekarne Vukoja (list 42 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] (list 43-44 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 147-157 spisa), obavljen je uvid u spis Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P94/2020, saslušan je kao svjedok ČU (list 164-166 spisa) te je saslušan tužitelj GU (list 167-169 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i njegova pokojna supruga s jedne strane, kao primatelji uzdržavanja, i tuženik, kao davatelj uzdržavanja, sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 20. kolovoza 2015., kao i aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 27. prosinca 2018.

6. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tj. je li se davatelj uzdržavanja ogriješio o svoju obavezu propisanu člankom 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju. U predmetnom Ugovoru u članku 1. određeno je da je tužitelj GU vlasnik i posjednik u cijelosti, nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću, zgradu, dvorište i oranicu u površini 703 m[2] , a da je tužiteljeva pokojna supruga PU vlasnica i posjednica u cijelosti nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], u k. o. [katastarska općina], što predstavlja stan na drugom katu u zgradi u [adresa] u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaone s wc-om, lođe i ostave, ukupne površine 58,41 m[2] . Tim Ugovorom, primatelji uzdržavanja daju sve navedene nekretnine, kao i sve pokretne stvari, što se osobito odnosi na namještaj i kućanske aparate, koje budu imali u trenutku svoje smrti, te sve druge pokretnine, tuženiku ĆU kao davatelju uzdržavanja, a sve uz obvezu da ih on doživotno uzdržava.

7.1. Članak 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju propisuje od čega se sastoji obveza davatelja uzdržavanja prema primateljima uzdržavanja. Isti je obvezan osigurati urednu i potpunu prehranu, osigurati potrebnu odjeću i obuću kada primatelji uzdržavanja to više ne budu mogli obzirom na njihova primanja, osigurati im urednu i grijanu prostoriju, pružiti im i osigurati potrebnu njegu u svakom pogledu a u slučaju bolesti osigurati im potpunu medicinsku njegu o svom trošku, u cijelosti se brinuti o spremanju prostorija i pranja rublja, doprinositi u plaćanju razlike cijene doma ako se primatelji uzdržavanja odluče otići u dom za starije osobe a primanja im neće omogućiti potpunu skrb, u slučaju smrti sahraniti ih o svom trošku primjereno mjesnom običaju na mjesnom groblju, voditi cjelokupnu brigu i skrb o primateljima uzdržavanja na način kako je to primjereno i uobičajeno za osobe te dobi.

7.2. Članak 3. Ugovora o doživotnom uzdržavanju propisuje da je predaja navedenih nekretnina iz članka 1. Ugovora i pokretnina, u vlasništvo davatelja uzdržavanja, odgođena do smrti oboje primatelja uzdržavanja.

8. Čitajući aneks Ugovora o doživotnom osiguranju od dana 27. prosinca 2018. sud utvrđuje da su ugovorne strane predmetnog Ugovora o doživotnom osiguranju izmijenile isti Aneksom na način da sporazumno mijenjaju članak 1. Ugovora jer žele da Ugovorom ne bude obuhvaćena nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], u k. o. [katastarska općina], što predstavlja stan na drugom katu u zgradi u [adresa] u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaone s wc-om, lođe i ostave, ukupne površine 58,41 m[2] . Na opisani način članak 1. Ugovora sada glasi "Primatelj uzdržavanja GU vlasnik je i posjednik u cijelosti, nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada, dvorište i oranica pov. 703 m[2] što odgovara stanju upisanom u Posjedovni list broj 346, k. o. [katastarska općina]. Primatelji uzdržavanja daju navedenu nekretninu, kao i sve pokretne stvari, što se osobito odnosi na namještaj i kućanske aparate, koje budu imali u trenutku svoje smrti, te sve druge pokretnine, ĆU kao davatelju uzdržavanja, a sve uz obvezu da ih on doživotno uzdržava."

9. Uvidom u spis i presudu Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-94/2020-16 od 5. siječnja 2022. godine, u kojoj je glavna rasprava zaključena 23. studenog 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-212/2022-2 od 3. ožujka 2022. godine, utvrđeno je da je tužitelj GU odbijen sa tužbenim zahtjevom da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 20. kolovoza 2015. između njega i njegove pokojne supruge PU kao primatelja uzdržavanja sa BU kao davateljem uzdržavanja.

9.1. Provedenim postupkom, iz iskaza brojnih svjedoka i materijalnih dokaza koji prileže spisu, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, u tom postupku je sud nedvojbeno smatrao utvrđenim da su odnosi primatelja i davatelja uzdržavanja bili skladni do smrti supruge tužitelja, koja je umrla u veljači 2019., a čak i nakon njezine smrti tuženik je nastavio ispunjavati obvezu davatelja uzdržavanja prema svom šogoru, ovdje tužitelju. Iako tuženik živi u [adresa] osigurao je ranije tužitelju i njegovoj supruzi, a nakon njene smrti tužitelju kako novčanu pomoć, kućne potrepštine, tako i renovaciju kuće u kojoj tužitelj živi, a što je započeo još u vrijeme prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (zamijenio je instalacije struje, vode, kanalizaciju), a nakon zaključenja ugovora nastavio s radovima (nova stolarija, uvođenje centralnog grijanja, fasada, kupaonica u prizemlju, kotlovnica, novi namještaj), kuća je uvijek bila čista i uredna, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Tuženik je također ispunio svoju obvezu iz ugovora u pogledu troškova sprovoda na način da je snosio troškove spomenika i pogreba svoje sestre, supruge tužitelja, koja je također bila stranka spornog ugovora. Iz većine iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tuženik ispunjavao svoje obveze iz Ugovora, a niti jedan od svjedoka nema neposredna saznanja da se tuženik nije odnosio prema tužitelju s uvažavanjem i da ga je vrijeđao. Naprotiv, većina svjedoka iskazuje da je tuženik i prije sklapanja Ugovora vodio brigu o svom šogoru i svojoj pokojnoj sestri.

10. Sud je pročitao medicinsku dokumentaciju tužitelja, točnije anamnezu tužitelja pri OŽB Požega od 30. kolovoza 2013., operacijska lista OŽB Požega od 3. rujna 2013., uputnicu za patohistološku analizu od 3. rujna 2013., epikriza OŽB Požega od 3. rujna 2013., povijest bolesti tužitelja kod OŽB Požega od 3. rujna 2013., otpusnicu OŽB Požega (Opća županijska bolnica u Požegi) – Služba za kirurške bolesti od 7. rujna 2013., nalaz OŽB Požega – odjela za abdominalnu kirurgiju od 9. rujna 2013., otpusno pismo Opće županijske bolnice u Požegi (dalje: OŽB) – odjela za abdominalnu kirurgiju od 14. rujna 2013., povijest bolesti od 20. rujna 2013., povijest bolesti od 30. rujna 2013., povijest bolesti od 28. listopada 2013. nalaz OŽB Požega od 19. kolovoza 2022. u kojemu je navedeno da tuženik živi sam te da mu je potrebna tuđa njega i pomoć, konzilijarni pregled u OŽB Požega od 16. studenog 2022. zbog ozljede sjekirom., konzilijarni pregled u OŽB Požega od 3. travnja 2023., nalaz OŽB Požega od 24. travnja 2023. u kojemu je navedeno da tužitelj živi sam i da mu je potrebna tuđa njega i pomoć.

10.1. Sud je utvrdio da se većina medicinske dokumentacije odnosi na razdoblje prije podnošenja tužbe, dakle pretežno medicinski nalazi iz 2013. godine, a druga većina se odnosi na razdoblje nakon podnošenja tužbe. Obzirom da je sud zbog načela ne bis in idem spriječen raspravljati o činjenicama koje su se dogodile prije zaključenja glavne rasprave u pravomoćno okončanom sporu P-94/2020, dakle sve prije 23. studenoga 2021., u obzir se mogu uzeti samo medicinski nalazi koji su izdani nakon tog datuma.

10.2 Sud je uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrdio da je tužitelju u razdoblju nakon 23. studenoga 2021. zdravlje dodatno narušeno što je vidljivo iz nalaza OŽB Požega.

10.3. Iz nalaza OŽB Požega – Službe za kirurgiju, Ortopedija i traumatologija, od 19. kolovoza 2022. proizlazi da je tužitelju dijagnosticirana primarna gonartroza, obostrana, zbog čega tužitelj trpi bol u lijevom koljenu i teško hoda te je zbog toga morao primiti i blokadu u koljeno te obzirom da živi sam potrebna mu je tuđa pomoć i njega.

10.4. Prema nalazu OŽB Požega – Objedinjenog hitnog bolničkog prijema od 16. studenog 2022. godine, tužitelj se javio na hitni bolnički prijam radi ozljede sjekirom. Tom prilikom nastala mu je sječna rana dužine oko 5 cm i došlo je do sekcije tetive dva prsta zbog čega mu je propisano mirovanje i terapija analgeticima.

10.5. Iz nalaza OŽB Požega – Objedinjenog hitnog bolničkog prijema od 3. travnja 2023. proizlazi da je tužitelj zaprimljen na hitni prijam zbog sinovitisa i tenosinovitisa, tj. upale sinovijskoga sloja zglobne čahure za što mu je propisana terapija.

10.6. Nadalje, nalazom OŽB Požega - Službe za kirurgiju, Ortopedija i traumatologija od 24. travnja 2023.utvrđeno je da se tužitelj ponovno liječio zbog primarne gonartroza, obostrana, zbog čega tužitelj trpi bol u lijevom koljenu i teško hoda te je zbog toga opet morao primiti blokadu u koljeno te obzirom da živi sam potrebna mu je tuđa pomoć i njega.

10.7. Uvidom u priloženi račun od Ljekarne Vukoja od dana 12. kolovoza 2022. godine, utvrđeno je da je tužitelj sam snosio troškove kupnje injekcije "Hyalubrix 60" u iznosu od 1.050,00 kuna, koja se koristi jednokratno radi liječenja kod osoba s degenerativnim ili mehaničkim osteoartritisom kuka i koljena.

10.8. Zaključno, sud smatra nesporno utvrđenim da se tužitelju dodatno pogoršalo zdravstveno stanje zbog čega se otežano kreće te mu je potrebna tuđa pomoć i njega.

11. Radi utvrđenja daljnjih spornih činjenica sud je saslušao svjedoka ČU, sina tuženika i nećaka tužitelja, na ročištu za glavnu raspravu dana 29. srpnja 2024. U svom iskazu svjedok iskazuje da sa ocem nije u dobrim odnosima od 2015. godine i da od tada tuženik ima zabranu približavanja svjedoku i njegovoj majci i sestri. Sjeća se da se o sklapanju Ugovora dogovaralo 2013. godine te je bilo govora da on i njegova supruga daju po 200 eura mjesečno tužitelju GU i pokojnoj PU kako bi njima ostala kuća. Njegovoj tetki PU je bilo žao što ĆU ništa nije zaradio ni stekao pa je ona inzistirala da se zaključi ugovor između nje, tužitelja i tuženika kako bi tuženiku ostala kuća. Tuženik se trebao brinuti o svemu a svjedok je osobno jednom mjesečno dolazio u [adresa] tako da zna da se tuženik nije brinuo o tužitelju od 2019. godine, jer od te godine o njemu brine on, njegova sestra i majka. Svjedok navodi da mu nisu potrebne financije i to rade zato što je njima tetak pomogao kroz čitavo djetinjstvo. Kada dođu u [adresa] kupe mu hranu, odjeću i sve što mu je potrebno, a poznato mu je da tetak ima gospođu koja mu dođe počistiti. Kada je tu sa obitelji onda mu oni spremaju i čiste. Otac se od 2021. godine ne javlja tetku. Svjedok osobno svjedoči da je bio prisutan u [adresa] kada je tetak nazvao oca u više navrata, i to kada je pao s drveta višnje, a otac mu se nije javljao. Otac je slao tetku i tetki novce od 2015. do 2019. godine, i to otprilike najviše sveukupno 10.000,00 eura za to vrijeme. Otac nije dolazio od 2019. godine u kuću kod tetka, koje godine je i tetka umrla, a nije dolazio zato što je htio da mu tetak daruje kuću koja mu je trebala pripasti nakon njegove smrti, a od tada su odnosi poremećeni i tata nije dolazio niti ga je zvao, a niti je odgovarao na njegove pozive. Odnosi su toliko narušeni između tate i tetka tako da misli da više nema smisla postojanje ugovora. Svjedok naknadno ispravlja svoj iskaz u dijelu kada se dogovaralo oko uzdržavanja, navodi da su trebali on i njegova supruga davati po 200 eura, a 200 eura njegov otac te bi kuća pripala njegovom ocu i njima. Brigu o tetku vodi on, njegova sestra i majka a s tužiteljem se čuju telefonom, video pozivima a obzirom da često dolazi i jednom do dva puta mjesečno i kada god dođe ostavi tetku 300-1000 eura. Ženu koja održava kuću plaća tetak s novcima koje mu oni šalju i daju. Svjedok navodi da njegov otac nikada ništa nije radio u Njemačkoj, da nema niti jednog dana radnog staža, a posljednjih par godina živi s nevjenčanom suprugom CU koja ima restoran i kod koje radi. Nakon što mu je predočena pisana izjava PU od 15. ožujka 2018. godine, svjedok navodi da je to rukopis njegova oca. Svjedokov otac živi o Offenbachu, ne živi s tetkom. Tetak ne oskudijeva u ničemu jer o njemu on brine. Prostor u kojem živi je čist i uredan, a održava ga čistačica i oni. Tetak nije izrazio želju da ide u dom. Poznato mu je da se otac nije javljao tetku nakon što je pao sa stabla trešnje jer mu je tetak to rekao, te je odmah nakon toga došao tetku ravno iz Njemačke. Tetak je pred svjedokom zvao njegova oca i on mu se nije javljao. Na upis iskazuje da je tetak zvao njega i oca nakon što je pao.

12. Sud je saslušao tužitelja GU na ročištu za glavnu raspravu dana 20. prosinca 2024. koji iskazuje da su on i pokojna supruga odlučili sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa bratom pokojne supruge obzirom da je on imao dva zloćudna tumora koja je operirao još 2013. godine, a tuženik im je obećao da će im pomagati kada budu bolesni. Navodi da je supruga bila bolesna još 2014. godine a tuženik nije vodio brigu iako se obvezao po ugovoru. Tuženik je slao novac dok je supruga još bila živa, misli da su godišnje dobili oko 3.000,00 eura. Međutim, tuženik je slabo dolazio, možda 2-3 puta godišnje tako da fizički nije vodio brigu o njima. Zajednica života nije bila ugovorena. Ugovor je sklopio jer je supruga inzistirala na tome. Njegova supruga je umrla 2019. godine a tuženik je tada prekinuo sve odnose jer mu nije htio prepisati cijelu kuću. Od 2019. godine nema nikakav kontakt s tuženikom, isti ga ništa nije pitao niti mu je slao novce. Negdje 2022. godine, kada su višnje sazrele za berbu, tužitelj je pao sa stabla višnje i tom prilikom se izubijao te mu je pukla noga zbog čega ga je susjed odvezao u bolnicu. Tada je zvao tuženika ali mu se nije javljao, odnosno na njemačkom jeziku je rečeno da taj broj ne postoji. Tuženik mu nije dao drugi broj. Potom je tužitelj obavijestio tuženikovog sina ČU što se dogodilo, ali ni on nije imao očev broj jer nisu u dobrim odnosima. Tuženik nije ni znao što se tužitelju dogodilo. Nakon smrti supruge, tuženik ga nikada nije nazvao niti pitao treba li financijsku ili neku drugu pomoć. Ne želi da se održi ugovor na snazi s tuženikom jer nemaju nikakav kontakt i njega uopće ne zanima on već ga zanima samo njegova nekretnina što mu je tuženik jednom prilikom i rekao. Iskazao je da mu u stvarnom životu pomažu djeca tuženika i to financijski ako mu zatreba obzirom da on raspolaže samo sa 600 eura mjesečno svoje mirovine. Tuženika je vidio 2021. godine na sudu u vezi nekog sudskog predmeta. Zadnji put ga je vidio prije nekih mjesec dana kada ga je tužio radi ulaganja koja je učinio u njegovu nekretninu, međutim tada nisu razgovarali u vezi uzdržavanja niti ga je tuženik pitao kako je. Tuženik mu je došao u dvorište sa sudom i vještakom radi tog ulaganja, odnosno osiguranja dokaza. Ističe da mu je tuženik preko odvjetnika nudio sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, obećavao je kule i gradove, a ništa od toga.

13. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika obzirom da se isti više puta nije odazvao pozivu na ročište te je putem opunomoćenika na ročištu od 20. prosinca 2024. opravdao izostanak navodeći da je spriječen zbog poslovnih obveza. Sud također nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka RU i GUC jer je opunomoćenica tužitelja na istom ročištu navela da povlači prijedlog za saslušanje tih svjedoka obzirom da je svjedok ČU, koji je sin GUC i brat RU, dao detaljan iskaz te bi ti svjedoci iskazivali istovjetno kao i svjedok ČU.

14. Prema članku 579. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se sadržaj uzdržavanja kojim se, među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja.

14.1. Članak 583. ZOO-a propisuje raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tako u stavku 1. određuje da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Stavak 3. istog članka određuje da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud nedvojbeno smatra utvrđenim da se tuženik kao davatelj uzdržavanja ogriješio o svoju obavezu propisanu člankom 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema tužitelju kao primatelju uzdržavanja u vremenu nakon 23. studenoga 2021. pa do dana podnošenja tužbe. Isto je potvrđeno iskazom svjedoka ČU koji je detaljno opisao vremenski slijed događaja koji su prethodili tužbi, naročito način na koji je on uz svoju majku i sestru skrbio o tužitelju umjesto tuženika, pogotovo o načinu na koji pomažu tužitelju održavati čistoću doma i o redovnoj skrbi o prehrani i odijevanju tužitelja, zatim odbijanje tuženika da se javi tužitelju radi pružanja potrebne pomoći nakon pada sa stabla, kao i o teško narušenim odnosima između njih. Svjedok ne poriče da je tuženik u razdoblju od 2015. do 2019. pružao određenu financijsku pomoć tužitelju, ali u periodu nakon 2019. svojim iskazom vjerodostojno prikazuje narušene odnose između ugovornih strana i nedostatak inicijative tuženika da se odnosi poprave i nastave izvršavati ugovorne obveze. Stoga je sud ocijenio iskaz svjedoka kao vjerodostojan i istinit.

15.1. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu potvrdio navode svjedoka ČU, pogotovo dijelove koji se odnose na tuženikovo djelomično postupanje po svojim obvezama u razdoblju od 2015. do 2019. Iskaz tužitelja se podudara sa iskazom svjedoka o događajima, pogotovo prilikom pada sa stabla višnje nakon kojega je pokušao kontaktirati tuženika kako bi ga tražio pomoć, ali bezuspješno jer se taj broj ne koristi a drugi niti nema. Tužitelj detaljno opisuje način na koji uspijeva voditi brigu o sebi, zatim da mu dolaze čistačice kao pomoć u kući te da si sam povremeno naručuje hranu. S tuženikom nema nikakvog kontakta te navodi da ga je vidio 2021. na sudu, a potom zadnji put prije mjesec dana kada mu je tuženik došao u dvorište sa sudom i vještakom radi osiguranja dokaza koje bi tuženik koristio kako ga tužio za izvršena ulaganja u tužiteljevu nekretninu. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer se podudara sa iskazima svjedoka i također jer tuženik sam nije u podnescima i na ročištima osporio činjenicu da ne održavaju kontakte nakon smrti tužiteljeve supruge.

16. Dodatno, sama činjenica da tuženik kao davatelj uzdržavanja živi i radi u SR Njemačkoj onemogućuje ga da osobno ispunjava obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, a također nije dokazano ni da je putem treće osobe ispunjavao svoje obaveze uzdržavanja.

17. Prema svojoj prirodi ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva skladne i korektne odnose ugovornih strana, odnose u kojima vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje i u kojima je moguća uzajamna komunikacija, u protivnom, ti su odnosi poremećeni.

17.1. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik ne samo da nije ispunjavao obveze preuzete člankom 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema tužitelju od zaključenja glavne rasprave u predmetu broj P-94/2020, nego da između stranaka više ne vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje, niti postoji ikakva uzajamna komunikacija. Odnosi između stranaka su potpuno poremećeni tako da je sam ugovor izgubio smisao, te je sud, imajući u vidu činjenicu poremećenosti odnosa i neispunjenja obveza tuženika prema tužitelju, ocijenio da su se stekle pretpostavke za raskid ugovora u odnosu na tužitelja GU koji ugovor je zaključen dana 20. kolovoza 2015. godine između GU i PU kao primatelja uzdržavanja i ĆU kao davatelja uzdržavanja, i isti ugovor raskinuo sukladno članku 583. stavak 2. i 3. ZOO-a.

17.2. Naime, u odnosu na primateljicu uzdržavanja PU obveza tuženika je prestala njezinom smrću, odnosno u odnosu na nju ugovor o doživotnom uzdržavanju je ispunjen i isti ne egzistira tako da nije moguće raskinuti ugovor u cijelosti nego samo u odnosu na tužitelja, a kakav tužbeni zahtjev je tužitelj i postavio.

18. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP te je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.350,00 EUR. Prilikom odmjeravanja troškova sud je primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa) te se vodio iznosima koji se primjenjuju na vrijednost predmeta spora utvrđenu na pripremnom ročištu dana 27. veljače 2023.

18.1. Tužitelj je zatražio trošak u sveukupnom iznosu od 4.400,00 EUR. Sud je kao osnovanim priznao tužitelju trošak tužbe podnesene 9. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br. 7.1. Tarife), podnesak od dana 15. studenoga 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br. 8.1. Tarife), nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 27. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br. 9.1. Tarife), nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 13. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br. 9.1. Tarife), nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 9. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tar.br. 9.5. Tarife), nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 29. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br. 9.1. Tarife), nagradu za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 20. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tar.br. 9.1. Tarife), te nagradu za pristup ročištu za objavu presude na dan 29. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tar.br. 9.3. Tarife), sveukupno 1.350,00 eura.

18.2. Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka je neosnovan. 19. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Požegi 29. siječnja 2025.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvj. Mirna Ryvola, Požega

2. Odvj. Domagoj Miličević, Požega