Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1234/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽE, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (»Narodne novine«, br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽE, kojeg brani Martina Mavračić Ćoza, odvjetnica u Zagrebu, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje od 29. prosinca 2023., KLASA: 413-01/21-26/774, URBROJ: 513-02-3002/7-23-20, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog ŽE te se ukida pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1.Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje od 29. prosinca 2023., KLASA: 413-01/21-26/774, URBROJ: 513-02-3002/7-23-20 proglašen je krivim okrivljeni ŽE, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila te na temelju tog propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura / 7.534,50 kuna.

2.Okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna.

3.Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnome da pobijano rješenje o prekršaju u svom obrazloženju ne sadrži niti jedan oblik očitovanja na činjenice i dokaze koje je okrivljeni jasno istaknuo za vrijeme trajanja prekršajnog postupka. Unatoč svoj dostavljenoj dokumentaciji prvostupanjsko prekršajno tijelo je netočno i nepotpuno utvrdio niz činjenica koje su ključne da bi se moglo na siguran način utvrditi da je okrivljenik u obvezi snositi posebni porez na motorna vozila. Žalitelj ističe da je temeljem dokumentacije dostavljene u prekršajnom postupku trebalo utvrditi da je vlasnik vozila BMW G5X CV61 X5, registarskih oznaka [registarska oznaka], društvo Starlife s.r.o. iz Češke Republike; da je vozilo unajmio kao rent-a-car u Beću, Republika Austrija, a gdje je u to vrijeme živio i radio; da vozilo nije uneseno iz Češke Republike u Republiku Hrvatsku; da je u trenutku zaustavljanja od strane carinskih službenika na teritoriju Republike Hrvatske bio 3 sata, da pored hrvatskog državljanstva ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine; da nije zaposlen u Republici Hrvatskoj od 2013. u kontinuitetu; da je iz Republike Hrvatske otišao 2013. te od tada u Republiku Hrvatsku dolazi isključivo na godišnji odmor; da ima zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, ali kao nezaposlena osoba, dok mirovinsko osiguranje nema i nije prijavljen na Zavodu za zapošljavanje; da ne plaća niti je od 2013. bio u ikakvoj obvezi plaćati porez u Republici Hrvatskoj; da u Republici Hrvatskoj nije vlasnik nekretnine niti ima u vlasništvu ikakvu drugu imovinu:, da ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi svog oca, CE, na adresi [adresa], isključivo za potrebe primanja pošte; da okrivljeni u razdoblju od 2017. do 2021. nije u Republici Hrvatskoj živio više od 185 dana godišnje, već isključivo nekoliko dana godišnje; da mu je jedina veza s RH, otac kojeg posjećuje prilikom dolaska na godišnji odmor; da mu majka i sestra žive u [adresa], gdje mu živi i bivša supruga s kojom ima zajedničko dijete; da je sklopio novi brak te da je u tom braku dobio dijete, rođeno u [adresa] te da zajedno sa suprugom i djetetom živi u [adresa]. Žalitelj ističe da iz dostavljene dokumentacije jasno i nedvojbeno proizlazi da je u trenutku vršenja nadzora od strane carinskih službenika imao prijavljeno prebivalište u [adresa] (potvrda - 20-01.2021.), da je imao sklopljen ugovor o radu od dana 5.2.2021. na radnom mjestu medicinskog tehničara na jedinici intenzivne njege s mjestom rada u [adresa], da kontinuirano živi i radi izvan Republike Hrvatske od 2013. (potvrda Njemačkog mirovinskog osiguranja za period od 2013. do srpnja 2021.). Žalitelj navodi da je nejasno temeljem kojih činjenica i kojih dokaza je Područni carinski ured Zagreb izveo zaključak da bi okrivljeni postupao protivno odredbi članka 8. stavka 2. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila te utvrdio da bi počinio prekršaj.

4.Žalba je osnovana.

5.Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, uslijed čega je upitna i pravilna primjena materijalnog prava, a što osnovano ističe žalitelj.

6.Člankom 29. točkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je sankcioniranje, između ostalih, fizičke osobe, ako se zatekne u posjedu motornog vozila na koje nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili pri korištenju takvim motornim vozilom na cesti u Republici Hrvatskoj (članak 8. stavak 2. točka 2.), dok je u citiranoj materijalnoj odredbi članka 8. stavka 2. točke 2. citiranog Zakona propisano: „Kod nezakonite uporabe motornog vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom nastaje: kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristi takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.“

7. U prvostupanjskom postupku okrivljenik je poricao krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret iznoseći razloge kojima je doveo u sumnju da je u inkriminirano vrijeme bio u smislu odredbe članka 8. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, fizička osoba koja ima prebivalište u [adresa] iz čega bi proizlazio njegov status obveznika posebnog poreza na motorna vozila. Naime, člankom 8. stavkom 3. citiranog Zakona propisano je: „U smislu ovoga Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske“, a iz navoda istaknutih na glavnoj raspravi, žalitelj je doveo u pitanje stvarni boravak više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini na području Republike Hrvatske.

8.Iz stanja prvostupanjskog spisa razvidno je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na raspravi održanoj 3. ožujka 2023. ispitalo okrivljenika, te pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa (str. 3 tog zapisnika) te na raspravi 6. studenoga 2023. (nastavak), u dokaznom postupku izvršilo uvid i pročitalo dokumentaciju na prijedlog okrivljenika ( str. 1 tog zapisnika). Međutim, iz provedenih dokaza te iz obrazloženja rješenja o prekršaju ne proizlazi siguran zaključak da je okrivljenik u Republici Hrvatskoj boravio više od 185 dana, dakle, u konkretnom slučaju nije neprijeporno utvrđeno prebivalište okrivljenika u [adresa], u smislu stvarnog boravljenja u Hrvatskoj više od 185 dana u smislu članka 8. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Iako prvostupanjska tijela slobodno ocjenjuju dokaze navedeno načelo ne isključuje dužnost brižne i savjesne ocjene dokaza svakog ponosob i u međusobnoj vezi te navođenje argumentiranog i logičnog zaključka iz kojeg bi bilo razvidno zbog čega su pojedine činjenice uzete kao dokazane ili nedokazane u konkretnom slučaju.

9.Budući žalitelj u navodima žalbe ponovno ističe kako u kontinuitetu živi i radi izvan Republike Hrvatske od 2013., može se zaključiti kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je u tom kontekstu bilo potrebno provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak. Dakle, sadržaj obrane okrivljenika i izvedenih materijalnih dokaza trebalo je preispitati provođenjem drugih potrebnih i dostupnih dokaza, pa time i personalnih dokaza u odnosu na utvrđenje gdje su doista njegovi životni interesi, te ispitivanjem ovlaštenih carinskih službenika ZE i ŽEĆ o onome što su u postupku nadzora utvrdili, a sve kako bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u konkretnom predmetu imalo dostatne dokaze koji u svojoj ukupnosti i povezanosti imaju potrebnu dokaznu snagu da bi se okrivljenika proglasilo krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret.

10.Kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak postupilo protivno članku 88. Prekršajnog zakona kojim je propisano da je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentira, to je posljedično svemu navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, za sada, nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu dokaznu snagu da bi se na pravilan način mogla utvrditi prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju. Stoga se u tom smislu, osnovano žalbenim navodima sugerira kako činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.

11.Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu i prvostupanjsko rješenje o prekršaju ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na djelo iz izreke, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

12. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.