Poslovni broj: Usž-3406/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PI iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4030/2023-8 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4030/2023-8 od 28. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke I. izreke tog rješenja.
2. Tužitelj žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na trošak za sastav podneska od 3. siječnja 2024. jer da tim podneskom nije doprinio sporu nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu, a što je dovelo do obustave spora. Poziva se na sjednicu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno na zaključak od 14. listopada 2013. prema kojem je tužitelj ovlašten proširiti tužbeni zahtjev na novo doneseni akt u slučaju kada je u tijeku spora prestala šutnja drugog stupnja, kao i na ovosudnu odluku prema kojoj se može poništiti osporeno rješenje jer za obustavu upravnog spora nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Ističe da je tuženik svojim ponašanjem doveo do potrebe za ulaganjem podneska jer je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu u cijelosti. Smatra da je predmetni podnesak bio potreban u ovom postupku, poziva se na predmet Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Republike Hrvatske. Ističe da je neshvatljivo da je sud utvrdio da podnesak nije relevantan za spor. Navodi da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti s obzirom da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju jer je tuženik država, a ona je oštećena fizička osoba. Ističe da je njezino pravo kao stranke da se očituje na navode suprotne strane i da disponira tužbenim zahtjevom i to samo jednom radnjom. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Republike Hrvatske u vezi narušavanja prava vlasništva. Ističe i ovosudne odluke, odnosno pravomoćna rješenja ovog Suda prema kojima su troškovi za podnesak priznati. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja te naložiti tuženiku naknaditi daljnji trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama te potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 67. stavku 3. i članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
6. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove i da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
7. S obzirom na to da je prvostupanjski sud rješenjem, poslovni broj: Usl- 4030/2023-7 od 28. lipnja 2024. obustavio spor radi šutnje uprave jer je tuženik tijekom spora dostavio svoje rješenje KLASA: UP/II-551-06/23-014/616, URBROJ: 251-02- 01/001-23-7 od 11. srpnja 2023. tužitelju , tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskim kamatama. Sud osnovano nije priznao tužitelju trošak za sastav podnesak od 3. siječnja 2024. jer navedeni podnesak ne sadrži relevantne pravne razloge i nije pridonio rješavanju predmetnog spora, što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
8. Slijedom navedenog, nema osnove osporenu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitom.
9. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
10. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
