Poslovni broj: Usž-532/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AV iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ivan Gržić, odvjetnik u Tus & Gržić Odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, Nodilova 8, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, radi priznavanja uže specijalizacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2575/2021-9 od 2. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2575/2021-9 od 2. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2575/2021-9 od 2. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-131- 04/19-02/224, urbroj: 534-07-2-2/2-21-06 od 5. ožujka 2021. te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima obzirom da je odbijen dokazni prijedlog za njezinim saslušanjem. Osporeno rješenje joj je dostavljeno na radnom mjestu u KBC Split, te do danas nije dostavljeno putem pošte ili dostavljača, stoga dostavu smatra neurednom. Navodi da dostavnicu nije potpisala te da se na njoj ne nalazi njezin potpis. U žalbi opširno iznosi kronologiju predmetne upravne stvari. Ističe nejasnim postupanje tuženika koji je donio dva suprotna rješenja na osnovi istovjetnog zahtjeva tužiteljice, iste dokumentacije te se rješenja temelje na istovjetnim zakonskim propisima. U smislu odredbe članka 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije smatra da ispunjava sve uvjete za odobravanje tražene uže specijalizacije. Ističe da je položila specijalistički ispit iz radioterapije i onkologije 20. prosinca 2021., a područjem uže specijalnosti dermatološke onkologije bavi se više od 10 godina. Ukazuje na propise koji se trebaju primijeniti u konkretnoj upravnoj stvari – Prilog broj I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i Prilog I. Pravilnika i programa specijalizacija i užih specijalizacija iz kojih nedvojbeno proizlazi kako se može ostvariti specijalizacija iz područja dermatologije i venerologije kao i radioterapije i onkologije. Navodi kako od siječnja 2022. nije zaposlenik KBC Split. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te tužiteljici dosudi traženi iznos na ime troškova ovog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kao neosnovane prigovore tužiteljice vezane za dostavu osporenog rješenja. Smatra da je dostava izvršena sukladno članku 90. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21) obzirom da je tužiteljica u svom zahtjevu navela adresu poslodavca te nije propustila rokove za zaštitu svojih prava u upravnom postupku. Prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda o nemogućnosti uže specijalizacije iz dermatološke onkologije tužiteljici koja ima završenu specijalizaciju iz radioterapije i onkologije. Smatra neutemeljenim navode iz žalbe vezane za povredu pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava i razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica dr.med.specijalist radioterapije i onkologije podnijela 3. travnja 2019. zahtjev za priznavanje statusa specijalista uže specijalizacije iz dermatološke onkologije. Rješenjem Ministarstva zdravstva od 22. listopada 2020. tužiteljici je priznat status specijalista uže specijalizacije iz dermatološke onkologije. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je tužiteljica zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Split, da je specijalistički ispit iz radioterapije i onkologije položila 20. prosinca 2001., da se područjem uže specijalnosti iz dermatološke onkologije bavi više od 10 godina te da je uz zahtjev za stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije priložila potrebnu dokumentaciju u smislu članka 4. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ broj: 38/18).
7. Rješenjem tuženika od 5. ožujka 2021. ukinuto je rješenje od 22. listopada 2020. Iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj: 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 67/16. i 69/16) nije propisana uža specijalizacije za specijalizaciju radioterapije i onkologije pa stoga tužiteljici kao specijalistu radioterapije i onkologije nisu mogla pripasti prava stjecanja statusa užeg specijalista. Slijedom navedenog ocjenjeno je da je rješenjem od 22. listopada 2020. povrijeđen materijalni propis u smislu članka 129. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09).
8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Točkom 16. Priloga broj I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine za specijalizaciju radioterapije i onkologije nije propisana uža specijalizacija, dok je točkom 13. za specijalizaciju dermatologije i venerologije kao uža specijalizacija propisana dermatološka onkologija. Iz navedenog proizlazi da se uža specijalizacija dermatološke onkologije može priznati samo specijalistima dermatologije i venerologije, a ne specijalistima radioterapije i onkologije. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nema pravne osnove za priznavanje tužiteljici, kao specijalistu radioterapije i onkologije, statusa specijalista uže specijalizacije iz dermatološke onkologije.
10. Odredbom članka 2. navedenog Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalnosti propisano je da se doktorima medicine specijalistima bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina može, na temelju pribavljenih mišljenja iz članka 4. ovog Pravilnika o njihovom radu na području uže specijalnosti, priznati status specijalista uže specijalizacije.
11. Pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da se citirana odredba odnosi samo na doktore medicine specijaliste bez uže specijalizacije, koji se istom bave najmanje 10 godina, ali glede kojih je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisana uža specijalizacija. Stoga je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor tužiteljice koji se odnosi na tumačenje navedene odredbe članka 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
12. Žalbeni navod tužiteljice koji je iznosila i tijekom upravnog spora vezan za neurednu dostavu osporenog rješenja pravilno je otklonio prvostupanjski sud s obrazloženjem da je dostava rješenja izvršena sukladno odredbi članka 90. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na mjestu poslodavca KBC Split koju je tužiteljica navela u svojem zahtjevu za priznavanje statusa specijalista iz uže specijalizacije.
13. Neosnovani su žalbeni navodi o povredi postupovnih odredbi obzirom na odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima, Sud po slobodnoj ocjeni ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a obzirom da je u predmetnom slučaju sporna primjena materijalnog prava, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom upravnom sporu 14. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
