REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-409/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ŽF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Vojvodić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba ZF, radi invalidske mirovine, 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03386939223, URBROJ: 341-99-05/3-23-6579 od 6. veljače 2024. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03386939223, URBROJ: 341-06-05/3-22-4979 od 15. lipnja 2023. godine.

III. Tužitelju ŽF, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom (70%) zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (30%) zbog bolesti izvan tih okolnosti, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 18. ožujka 2023., te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tužitelju ŽF nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 530,00 (pet stotina trideset) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03386939223, URBROJ: 341-06-05/3-22-4979 od 15. lipnja 2023., tužitelju je, u svojstvu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan (20%) bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (80%) bolešću izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 18. ožujka 2023., uz ostale prateće odluke. Upravni postupak pokrenut je 21. prosinca 2022. godine. Tužitelj je u vrijeme nastupa osiguranog slučaja bio u dobi od 53 godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03386939223, URBROJ: 341-99-05/3-23-6579 od 6. veljače 2024., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pozivom, u osnovi, na suglasne nalaze i mišljenja obaju stupnjeva institucionalnog vještačenja i na revizijsku potvrdu tih nalaza i mišljenja.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da tuženik ignorira tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, te da javnopravna tijela nisu dala odgovor kako je moguće da je uzrok tužiteljeve invalidnosti 80% mirnodopski, kada iz potvrde o zdravstvenoj sposobnosti proizlazi da je tužitelj zdrava osoba, pri čemu je tužitelj kao profesionalni vojnik morao proći liječnički pregled. Naglašava i da je tijekom Domovinskog rata u borbenom sektoru bio angažiran 779 dana. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu troškova sudsko-medicinskog vještačenja.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, napominje da je utvrđeni omjer uzroka invalidnosti potvrdilo i nadležno revizijsko tijelo, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne stručno- medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku Damiru Vodopivecu, dr. med., specijalistu medicine rada u Zagrebu. Sudski vještak svoj je nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave (čije prvo ročište je održano u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Među strankama je nesporno da je kod tužitelja 18. ožujka 2023. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti. Sporan je omjer uzroka tužiteljeve invalidnosti.

9. Osporavano rješenje tuženika od 26. travnja 2022. temelji se, u bitnome, na nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja od 30. siječnja 2022. godine. Prema tom nalazu i mišljenju, tužitelj je pod kontrolom neurologa zbog slabosti i bolova u rukama i nogama, a EMNG bilježi distalnu senzomotornu polineuropatiju uz cervikobrahijalni sindrom i tešku kroničnu radikulopatiju LS segmenta, izraženije lijevo (neurolog 30.11 2021., ortoped 20.12.2022). Prati se po hematologu zbog sekundarne poliglobulije, provode se periodične venepunkcije (hematolog 07.03.2023.). U komorbiditetu arterijska hipertenzija. Od 2018. u tretmanu je psihijatra zbog PTSP-a i trajnih promjena osobnosti. Liječenje je započeo pod dijagnozom anksiozno- depresivnog poremećaja, (F41.2), a nastavno se vodi pod dg. F43.1 i F62.0 (psihijatar 26.02.2018. i 29.01.2019.). Psihologijsko testiranje (13.11.2018.) upućuje na depresivne smetnje praćene agitacijom uz teškoće na kognitivnom i interpersonalnom planu, uz mogućnost strukturalnih otklona. Unatoč provedenim terapijskim intervencijama nije došlo do značajnijeg poboljšanja. Ostvario je status HRVI 20% stalno s naslova PTSP-a po T 238b. Navedeno stanje uvjetuje potpuni gubitak radne sposobnosti, a uzrok je većim dijelom (80%) bolest izvan okolnosti sudioništva u DR- a (senzomotorna polineuropatija, cervibrahijalni sindrom, slabost ramena, poliglobulija, hipertenzija, depresivne smetnje s agitiranošću), a manjim dijelom (20%) ratnim PTSP- om.

10. Ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Vodopiveca, dr. med., glase (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Tužbi prileži Rješenje tuženika od 06.02.2024. u kojem obrazloženju je navedeno da je tužitelj po zanimanju elektrotehničar, SSS, vozač koji je radio na poslovima vozača, koji se liječi po neurologu zbog slabosti i bolova u rukama i nogama, te hematologu i kardiologu. Pored toga od 2018. kontinuirano psihijatri liječi PTSP i trajni poremećaj osobnosti.

U IN spisu tuženika br. 763550, pored rješenja tijela I i II stupnja, priložena je brojna medicinska dokumentacija i Izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika od 14.12.2022. iz kojeg proizlazi da je tužitelj tjelesno zdrava osoba. Navedena medicinska dokumentacija se sastoji od:

- Psihijatrijski nalaz OB Gospić od 26.02.2018. u kome je psihijatar utvrdio da se tužitelj žalio na nesanicu, nemir, napetost, nervozu, noćne more sadržajno vezane za ratna zbivanja.

- Otpusno pismo KBC Klinike za psihijatriju gdje je po prvi puta liječen u periodu od 22.05. do 15.06.2018. radi bolesti PTSP s odgođenim početkom, Epizode potištenosti, Epizode agresivnih izbijanja. Tada je u psihičkom statusu utvrđena napetost, nervoza, raspoloženje bez značajnijeg otklona i bez suicidalnih promišljanja.

- 20.09.2018. psihijatar je preporučio rehospitalizaciju putem DB klinike jer je došlo do pogoršanja psihičkog stanja tužitelja.

- 13.11.2018. tužitelj je učinio psihologijsko testiranje kojim su utvrđene naglašene depresivne smetnje praćene agitacijom te teškoćama na kognitivnom planu. Na TSI-a upitniku registrirali su se klinički značajna povišenja na sve tri skupine simptoma karakteristična za PTSP (pojačana pobudljivost, intruzivna sjećanja, izbjegavajući obrasci).

- Iz Otpusnog pisma je vidljivo da je tužitelj od 22.10. do 16.11.2018. proveo psihoterapiju putem DB u kojem zaključku je navedeno da nije došlo do poboljšanja.

- Tužitelj je ponovno od 08.04. do 03.05.2018. hospitaliziran putem DB Klinike za psihijatriju KBC-a. Po završetku liječenja psihijatar je naveo da su tegobe na koje se tužitelj žali kroničnog karaktera i posljedica su boravka u ratu, da RS više ne postoji, te da je invalidnost trajna. Daljnje liječenje koje je potrebno nastaviti može imati samo palijativni učinak.

- U studenom 2019. ponovno je došlo do pogoršanja psihičkog stanja tužitelja, pa je ponovno hospitaliziran u istoj ustanovi od 18.11. do 28.11.2019. Psihijatar je u zaključku pisma ponovio prethodno mišljenje te dodao da je njegovo stanje prognostički nepovoljno.

- Tužitelj se nastavio psihijatrijski ambulantno liječiti. Pa je tijekom liječenja 20.12.2019., 23.01.2020., 29.04., 04.06., 04.11., 18.12.2020. psihijatar utvrđivao postojanje simptoma PTSP-a uz trajne promjene ličnosti. Tijekom psihijatrijskih seansi tužitelj je bio paničan, anksiozan, napet, dekoncentriran, rastresen što je sve dodatno pojačavalo njegove strahove.

- Tužitelj je potom psihijatrijske kontrole provodio u psihijatrijskoj ambulanti OB Gospić: 06.06.2022., 04.07., 24.10. pri čemu je psihijatar zaključivao da se radi o kroničnim psihičkim promjenama oscilirajućeg intenziteta koje mu otežavaju uključivanje u civilni život radi otežane interpersonalne komunikacije sa tendencijom izolacije i redukcije socijalne komunikacije.

- Nalaz EMNG od 03.09.2021. je upućivao na CIDP.

- 05.10.2021. tužitelja je pregledao neurolog koji je utvrdio postojanje distalne senzomotorne aksonalne polineuropatije uz pridruženu kroničnu kompenziranu L5 radikulopatiju izraženije lijevo.

- nalaz ortopeda od 14.11.2022. u kome je isti naveo da se kod tužitelja radi o cervikobrahijalnom sindromu jer je kod njega utvrdio ograničene kretnje desnog ramena te oslabljenu GMS šake desne ruke.

- 22.02.2022. tužitelja je pregledao neurolog Centra za neuromuskularne bolesti koji je klinički utvrdio reduciran osjet uz parestezije na nogama distalno, a laboratorijski niže vrijednosti željeza u krvi. Nalaz EMNG-a je registrirao distalnu senzornu aksonalnu neuropatiju. U terapiju mu je tada uveden D vitamin.

- Specijalistički nalaz hematološke ambulante OB Zadar od 25.10.2022. u čijem zaključku je navedeno da su hematološki nalazi zadovoljavajući, te da venepunkcija nije potrebna, dok se 23.11.2022. terapija venepunkcijom provela pošto su vrijednosti E, Hgb, Hct tužitelja bili povišenih vrijednosti. Tada se nije dokazala monoklonska gamapatija.

- Nalaz KMAT-a od 01.12.2022. koja pretraga je pokazala da je regulacija arterijskog tlaka nezadovoljavajuća.

Pored toga spisu prileži Nalaz i mišljenje revizijskog liječničkog vijeća u Zagrebu Ministarstva hrvatskih branitelja od 24.10.2022. kojim je tužitelju utvrđeno oštećenje organizma 20% stalno.

Mišljenje

Tuženik je tužitelju 18.03.2023. utvrdio potpuni gubitak radne sposobnosti, a kao uzrok tome je 20% bolest u svezi članka ZOHBDR-a i 80% bolest izvan tih okolnosti.

Pod time je tuženik smatrao da bolesti Dysfunctio post accidentum traumaticum F 43.1 i Mutatio personae postcatastrophica permanens F 62.0 utječu sa 20% na gubitak tužiteljeve radne sposobnosti, odnosno da su dok bolesti Polycitemia secundaria, Sy cervicobrachiale bilat, Hypertensia arterialis essentialis, Syndroma dolorosum propter laesiones tendinorum articuli humeroscapularis, bolesti koje nisu u svezi ZOHBDR-a, utječu sa preostalih 80% na taj gubitak. Iz analizirane medicinske dokumentacije je vidljivo da se tužitelj psihijatrijski liječi od 2018., da je u nekoliko navrata bolnički liječen, većinom putem Dnevne bolesti, ambulantno je praćen i redovito mu je prepisivana terapija psihofarmaka. Usprkos tome, u posljednjim povijestima bolesti nakon 4-5 godina liječenja, psihijatar je zaključio da se kod tužitelja radi o “kroničnim psihičkim promjenama oscilirajućeg intenziteta koje mu otežavaju uključivanje u civilni život”, odnosno da je njegovo stanje prognostički nepovoljno! To sve ujedno znači da ne samo da tužitelj zbog psihičke bolesti nije radno sposoban, već i da će se teže uključivati u civilni život jer kod njega postoji tendencija izolacije i smanjenje socijalne komunikacije.

Glede tjelesnih bolesti, koje prema mišljenju tuženika utječu sa 80% na njegovu invalidnost, navodim da se bolest policytemia hematološki prati, da se po potrebi vrši samo venepunkcija, cervikobrahijalni sindrom kao ni oštećenje funkcije ramena nisu radiološki razjašnjeni niti dugotrajno liječeni. Jednom izmjerena povišena vrijednost arterijskog tlaka uopće nije praćena, ne zna se da li je tužitelj primao bilo kakvu terapiju i kakve su bile vrijednosti po uključenju terapije, a još manje se zna da li je ta bolest ostavila bilo kakve trajne posljedice na organizam tužitelja.

Temeljem navedenog, a prema stanju stvari na dan 18.03.2023., smatram da ne postoji osnovanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja vezanu za ocjenu radne sposobnosti tužitelja, već da bolesti koje su u svezi ZOHBDR-a utječu sa 70 %, dok bolesti koje nisu u toj svezi utječu sa 30 % na invalidnost tužitelja, odnosno na potpuni gubitak njegove radne sposobnosti.“

11. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

12. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio pisano izjašnjenje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Na raspravi tuženik ostaje pri svojem dotadašnjem izlaganju.

13. Pri kolidirajućim nalazima i mišljenjima institucionalnih vještaka i sudskog vještaka u odnosu na spornu činjenicu omjera uzroka tužiteljeve invalidnosti, Sud se priklanja nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sagledanim u cjelini pisanog i usmenog (raspravnog) izlaganja. Taj nalaz i mišljenje Sud ocjenjuje koherentnim, razložnim, cjelovitim i preciznim, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnoga posebnog zakonodavstva na ovome upravnom području. Usto, tuženik nije iznio primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. K tomu, bitan dio mišljenja sudskog vještaka temelji se na zaključku da su u tužiteljeve mirnodopske dijagnoze uvrštene i one po kojima se zdravstveno stanje tužitelja zasad ne može smatrati definitivnim. Povezano s time, Sud primjećuje da je upravo nedefinitivnost zdravstvenog stanja razlog zbog kojeg institucionalna tijela vještačenja u ovoj vrsti predmeta nerijetko utvrđuju da kod osiguranika zasad nije nastupila invalidnost.

14. Cjelovito promatrani dokazni materijal daje, stoga, podlogu za zaključak da je odlučna činjenica omjera uzroka tužiteljeve invalidnosti u upravnom postupku utvrđena nepravilno. To je utjecalo i na rješavanje predmetne upravne stvari, zbog čega je, na štetu tužitelja, došlo do povrede odredbi članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), vezano uz članak 5. stavak 1. toga Zakona.

15. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je, u skladu sa člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) sam riješio stvar priznavanjem tužitelju prava na invalidsku mirovinu od 18. ožujka 2023. uz omjer uzroka tužiteljeve invalidnosti u kojem se 70% odnosi na bolest koja je posljedica ratnog angažmana, a 30% na bolesti izvan tih okolnosti.

16. Kako je je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, koji se u spornom dijelu sastoji u utvrđenju omjera uzroka invalidnosti, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 151. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od sudske odluke, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim i uobičajenim pratećim odlukama. Pri tome prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na odluku sadržanu u točki III. izreke presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela tuženika pozivom na revizijske odredbe ZOMO-a, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskim utvrđenjem ovlašteno zatražiti nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog Suda. Na umu je, naime, potrebno imati da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom sporu odredbe članaka 10. i 151. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) imaju prvenstvo u odnosu na norme ZOMO-a kojima je uređena upravna revizija. Pored toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.

17. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

18. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a, u okviru zahtjeva tužitelja podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Tužitelju je dosuđena naknada troškova sudskog vještačenja u iznosu od 530,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

U Rijeci 29. siječnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Tihomiru Vojvodiću, Gospić, Kaniška 15

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3