Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-106/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužiteljice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-167/2022-43 od 29. ožujka 2024., 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Opće bolnice Pula – Ospedale Generale di Pola i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-167/2022-43 od 29. ožujka 2024. pod točkom I. izreke za bruto iznos od 392,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 21,84 eura od 16. 5. 2018.,

- na iznos od 23,21 eura od 16. 7. 2018.,

- na iznos od 10,42 eura od 16. 8. 2018.,

- na iznos od 4,99 eura od 16. 9. 2018.,

- na iznos od 24,22 eura od 16. 10. 2018.,

- na iznos od 24,93 eura od 16. 11. 2018.,

- na iznos od 9,31 eura od 16. 12. 2018.,

- na iznos od 38,41 eura od 16. 1. 2019.,

- na iznos od 20,35 eura od 16. 2. 2019.,

- na iznos od 2,27 eura od 16. 3. 2019.,

- na iznos od 22,61 eura od 16. 4. 2019.,

- na iznos od 43,65 eura od 16. 5. 2019.

- na iznos od 29,08 eura od 16. 7. 2019.

- na iznos od 8,14 eura od 16. 8. 2019.,

- na iznos od 5,88 eura od 16. 9. 2019.,

- na iznos od 23,42 eura od 16. 10. 2019.

- na iznos od 15,61 eura od 16. 12. 2019.,

- na iznos od 29,95 eura od 16. 1. 2020.,

- na iznos od 3,96 eura od 16. 2. 2020.,

- na iznos od 16,80 eura od 16. 3. 2020.,

- na iznos od 13,08 eura od 16. 4. 2020.,

od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.660,00 eura kao i pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke za bruto iznos od 585,09 eura i za trošak parničnog postupka u iznosu od 1.440,00 eura i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice CG za isplatu bruto iznosa od 585,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.440,00 eura.

III. Nalaže se tužiteljici CG da tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 86,23 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 279,36 eura.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 977,22 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 21,84 eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 99,04 eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 10,42 eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 66,53 eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 28,80 eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 27,29 eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 14,50 eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 173,88 eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 104,16 eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 9,75 eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 22,61 eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 43,65 eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 69,49 eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 32,56 eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 16,60 eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 5,88 eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 23,42 eura od 16.10.2019.

- na iznos od 5,61 eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 107,32 eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 39,91 eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 16,80 eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 27,15 eura od 16.04.2020.,

od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polegoste primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.100,00 eura, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 312,50 eura, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je razaznati da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I. i III. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženika u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre za isplatu bruto iznosa od 977,22 eura na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te neisplaćene naknade za prekovremeni rad odrađen na dane državnih blagdana i praznika te godišnji odmor u razdoblju od travnja 2018. do ožujka 2020.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji su žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer se zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

7. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovanu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je ona i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, dodatke zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na koje dodatke je tužiteljica imala pravo sukladno odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 95/15

– dalje: KU) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18) te joj je u utuženom razdoblju s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao umanjeni iznos, sud je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrdio da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 977,22 eura te naložio tuženiku da tužiteljici taj iznos isplati sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to Zaključak broj 148. donesen na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. i Zaključak broj 153. donesen na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., smatrajući da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da su obvezujući.

8. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 148. i 153., presudu u dijelu u kojem se poziva na Zaključak broj 153. nije utemeljio na tom tumačenju, već isključivo na Zaključku broj 148., zbog čega su razlozi presude o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženik.

9. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ovoga Zakona. (čl. 373.a st. 3. ZPP).

9.1. Stoga je ovaj sud primjenom ovlaštenja iz navedene odredbe utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na iznose koji pripadaju tužiteljici primjenom navedenog Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za utuženo razdoblje, a sve u sklopu pravilnih utvrđenja da tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju razliku plaće koja se odnosi na prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom, naknadu za godišnji odmor, naknadu za otežane uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

10. Pravilno je utvrđenje suda prvoga stupnja da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada, dodatak za posebne uvjete rada, da joj pripada dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi pa tako i za odrađene prekovremene sate, a s tim u vezi i naknada za godišnji odmor (čl. 55. KU/18; čl. 57 KU/18; čl. 34 KU/18), obzirom da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće s drugih osnova rada međusobno isključuju.

11. Za napomenuti je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12. Žalbeni navodi tuženika da ne postoji pogreška pri obračunu plaće nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik, kao poslodavac tužitelju u dijelu utuženog razdoblja isplaćivao umanjenu plaću, iako je sukladno čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a za koje utvrđenje je dao valjane razloge.

13. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da je Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati dalo dva tumačenja, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika u mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, a ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/18.

14. Naime, prema čl. 18. KU, odnosno identično prema čl. 15 KU/18 ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:– daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane – prati izvršavanje ovoga Ugovora, – izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora. Prema čl. 19. KU, odnosno čl. 16 KU/18 Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita, te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

15. Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU, odnosno čl. 16. st. 6. KU/18 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni kolektivnog ugovora vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, Rev-214/21, Revr-290/21, Rev-824/21, Rev-1009/21 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

16. Odredbom čl. 51. st. 10. KU i čl. 49. st. 10. KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

16.1. Odredbu čl. 51. st. 10. KU Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo:

- tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

- na sjednici od 21. prosinca 2015. povjerenstvo za tumačenje KU je donijelo Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

16.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

16.3. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU, koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015., nije stavljen izvan snage te je Zaključak identičnog sadržaja donesen na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018., o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojim se zahtijeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2018. do ožujka 2020. valja odlučivati primjenom Zaključka broj153, odnosno identičnog Zaključka od 21. studenog 2018.

17. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o tražbini tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od travnja 2018. do ožujka 2020. prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati valjalo odlučivati primjenom Zaključka broj 153. tako da od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana.

18. Na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Marina Rameše od 24. travnja 2023., koji ovaj sud prihvaća, jer je sačinjen sukladno navedenom Zaključku broj 153., utvrđuje se da tužiteljici pripada za utuženo razdoblje s osnove neplaćenog prekovremenog rada, dodataka na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi, po osnovi naknade za godišnji odmor ukupan iznos od 392,13 eura, sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke potvrđena za iznos od 392,13 eura, dok je za iznos od 585,09 eura presuda suda prvoga stupnja preinačena i za taj iznos je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Budući da su u postupku djelomično uspjeli i tužiteljica i tuženik o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP., pri čemu je osnovica za obračun troškova postupka iznos od 977,22 eura.

20.1. Tužiteljica je u sporu uspjela u omjeru od 70 %, a tuženik u omjeru od 30 %, pa je slijedom toga sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan naknaditi tužiteljici 40 % troškova zastupanja.

20.2. Na ime opravdanih troškova zastupanja sud prvog stupnja je tužiteljici odmjerio nagradu od 2.400,00 eura, koju tuženik određeno ne osporava žalbom, pa prema tome ne ime troškova zastupanja tužiteljici pripada 40 % tog iznosa, što iznosi 960,00 eura. Kao opravdan trošak postupka, koji je bio nužan bez obzira na ishod postupka, tužiteljici pripada i trošak vještačenja od 700,00 eura pa je slijedom toga tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.660,00 eura.

20.3. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke potvrđena za trošak postupka od 1.660,00 eura, dok mu preostali iznos troška od 1.440,00 eura ne pripada pa je za taj iznos troška valjalo preinačiti presudu pod točkom I. izreke i zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbiti.

21. Prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi i pod točkom III. izreke, jer je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka pravilno odbijen kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

22. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Tuženiku za sastavljanje žalbe pripada po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) 93,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % (po Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife) iznosi 234,37 eura, a pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

22.1.Tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 30 % (60 % glede visine, a bez uspjeha glede osnove) pa mu je tužiteljica dužna naknaditi 30 % priznatih troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu, što iznosi 86,23 eura. Stoga je naloženo tužiteljici da taj trošak tuženiku naknadi. Preostali iznos troškova žalbenog postupka od 279,36 eur tuženik neosnovano zahtijeva pa je isti odbijen.

23. U nepobijanom dijelu pod točkom II izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365.st.1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Verica Kos