Broj: Ppž-311/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OS, kojeg brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog OS podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, broj: Pp-1559/2024 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog OS, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima koje organizira Hrvatski kickboxing savez s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od dvije godine, ukida.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog OS kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni OS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, broj: Pp-1559/2024 od 20. prosinca 2024., proglašen je krivim okrivljeni OS da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima koje organizira Hrvatski kickboxing savez s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od dvije godine. Također, okrivljenik je na ime troškova postupka dužan platiti iznos od 100,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije postupio po odluci Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Ppž-1362/2024 od 22. svibnja 2024, a kojom odlukom je ukinuta prethodna prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Smatra da je zbog navedenog počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Zatim, tvrdi kako prvostupanjski sud nije mogao samo pregledavanjem video snimke i temeljem iskaza dva svjedoka utvrditi činjenično stanje te da je nejasno zašto snimka nije predočena i ostalim svjedocima. Naposljetku, navodi kako se je svrha kažnjavanja mogla postići i opomenom te da je zaštitna mjera suvišna, budući da je prekršajno nekažnjavan.

3. Žalba je u odnosu na odluku o zaštitnoj mjeri bespredmetna, a u ostalom dijelu neosnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, a koja je počinjena na način da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po uputi višeg suda u ukidnoj odluci.

4. 1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu postupka jer postupanje po navedenoj uputi nije bilo neophodno za utvrđivanje pravilnog i potpunog činjeničnog stanja. Naime, nije bilo nužno izdati dovedbeni nalog za okrivljenika budući isti nije pristupio na ročište za glavnu raspravu održanom 20. prosinca 2024., iako je bio uredno pozvan, budući su na isto pristupili svjedoci CS i DS, a na temelju čijih iskaza je prvostupanjski sud mogao utvrditi činjenično stanje, a, osim toga, izdavanje dovedbenog naloga bi uzrokovalo nepotrebno odugovlačenje postupka i trošak. Uputa višeg suda prvostupanjskom sudu o obvezi izdavanja dovedbenog naloga predstavljala bi obavezu samo u slučaju da je prisutnost okrivljenika na glavnoj raspravi bila neophodna, što nije bilo nužno, budući je prvostupanjski sud mogao utvrditi činjenično stanje ispitivanjem prisutnih svjedoka. Uputu višeg suda nužno je sagledati u kontekstu postupka koji je prethodio donošenju ukidne odluke i istu je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti samo u identičnoj situaciji. Naime, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je navedenim svjedocima predočio video snimku te su isti iskazali da se na snimci nalazi upravo okrivljenik, što nije učinjeno u prethodnom postupku, pa nije bilo nužno izdavati dovedbeni nalog kako bi se utvrdilo da se na snimci nalazi upravo okrivljenik. Iz istih razloga nije bilo niti nužno zapisnički konstatirati sadržaj video snimke.

5. Također, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1. Naime, svjedoci CS i DS iskazali su, a nakon što im je predočena video snima koja predstavlja dokazni materijal, kako je osoba koja neovlašteno ulazi u natjecateljski prostor okrivljenik. Predmetni svjedoci su iskazivali uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te su iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Stoga je iskaze svjedoka prvostupanjski sud opravdano cijenio kao vjerodostojne. Zbog navedenog, bilo je nepotrebno u ponovljenom postupku saslušavati i svjedoke koji se nisu odazvali pozivu suda, a koji su saslušavani u prethodnom postupku te je njihov iskaz pročitan.

5. 2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

5. 3. Ističe se kako okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka uopće nije predlagao izvođenje dokaza, već je to predlagao u žalbenoj fazi. Stoga, prvostupanjski sud nije bio u obvezi izvoditi dokaze predložene od strane okrivljenika u žalbi. Naravno da je okrivljenik, budući je bio uredno pozvan na ročište za glavnu raspravu održanom 20. prosinca 2024., bio u mogućnosti predlagati izvođenje dokaza.

6. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 3.310,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 do najdulje 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da su u konkretnom slučaju vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

6. 1. Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visini izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.

7. Međutim, ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu žalitelja, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što mu je izrekao zaštitnu mjeru ''zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima koje organizira Hrvatski kickboxing savez s obvezom javljanja u policijsku postaju'', budući da takva zaštitna mjera nije propisana ni Prekršajnim zakonom, a ni Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

7. 1. Naime, člankom 32. stavkom 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano je:

„(1) Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru:

- zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

- zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

- zabrana odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave.

7. 2. Naime, pobijanom presudom prvostupanjski sud nije odredio područje primjene izrečene zaštitne mjere, a zbog navedenog je nedvojbeno da zaštitna mjera ''zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima koje organizira Hrvatski kickboxing savez s obvezom javljanja u policijsku postaju'', kako ju je izrekao prvostupanjski sud, ne postoji ni u jednom podstavku ovog članka Zakona.

7. 3. Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, su strogo i izričito propisane Prekršajnim zakonom i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.

7. 4. Slijedom svega navedenog, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a niti odredbom članka 50. stavka 1. Prekršajnog zakona. Time je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

7. 5. Pritom je bitno naglasiti da ovaj sud nije imao ovlasti preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljeniku pravilno izreći zaštitnu mjeru iz razloga što je protiv prvostupanjske presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, pa bi takvo postupanje bilo protivno načelu zabrane preinačenja na gore (članak 202. stavak 4. Prekršajnog zakona).

8. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka također je na zakonu osnovana. Naime, paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa je iznos od 100,00 eura bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote te ga i ovaj sud smatra primjerenim s obzirom na složenost i trajanje postupka. Prethodno je već istaknuto kako je okrivljenik bio u mogućnosti pristupiti sudu i iznijeti činjenice koje mu idu u prilog, što uključuje i činjenice koje se odnose na njegovu financijsku situaciju. Međutim, s obzirom da okrivljenik nije koristio svoje pravo niti žalba u odnosu na troškove postupka nije osnovana.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.