Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-647/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. CN, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 27. Pp-2928/2022-13 od 5. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. CN i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ON obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 40,00 (četrdeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ON proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 260,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana računajući od pravomoćnosti presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura te putni trošak za svjedoka TN od 6,64 eura.

2. Protiv te presude okr. ON je pravodobno putem branitelja Vladimira Brkića, odvjetnika u Karlovcu, podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe, odnosno, ukinuti presudu te predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani već predstavljaju parafraziranje dijela zakonskog teksta iz navedenog članka te nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati pa ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome ističe da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da bi počinio nasilje u obitelji prema svome sinu EN s kojim je u trajno poremećenim odnosima te je protiv okrivljenika i okrivljenikove supruge vođeno više prekršajnih postupaka po prijavi sina TN, a u kojima su donijete oslobađajuće presude (primjerke presuda prilaže uz žalbu) te da je sin taj koji koristi svaku priliku za prijavu svog oca. Ističe da riječi „C“ i „crveni“ ne mogu predstavljati nikakvo nasilje u obitelji koje bi kod sina izazvale povredu dostojanstva ili uznemirenost, što je obilježje psihičkog nasilja koje se okrivljeniku stavlja na teret pa konkretno ponašanje ne predstavlja prekršaj jer TN inače znaju zvati C (tako ga zove kum), a predmetne zgode je na sebi imao crvenu majicu. Navodi dalje da što se tiče psovke, moguće je da ju je okrivljenik izgovorio zbog uzrujanosti i isprovociranosti od strane sina, što je potvrdio i saslušani policijski službenik pred kojim se to i dogodilo, te da je pogrešan zaključak suda da je policijski službenik podnio prijavu tek kada je čuo pogrdnu psovku okrivljenika jer to ne proizlazi iz iskaza tog svjedoka. Okrivljenik je osoba starije životne dobi, teško bolestan, nemoćan i stalno izazivan od strane sina pa nema govora da bi izrečene riječi ili psovka kod sina izazvale takav oblik nasilja u obitelji.

6.1. Ovakvim žalbenim navodima okrivljenik prije svega iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, ističući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario zakonsko biće prekršaja nasilja u obitelji za koji ga se tereti i to na temelju neistinitog iskaza svjedoka TN u pogledu njegove uznemirenosti riječima oca.

6.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedoka TN, žrtve, koji je životno i bez proturječja iskazivao o tome kako ga je otac nazivao pogrdnim izrazima te psovao, a što ga je uznemirilo i povrijedilo mu dostojanstvo te na temelju iskaza VN, policijskog službenika koji je jasno potvrdio da je okr., ON u njegovoj prisutnosti psovao sina TN riječima “jebem ti četiri boga“ te da su im odnosi trajno narušeni, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Pritom je potrebno istaknuti da nije relevantna ocjena svjedoka VN da mu nije djelovalo da bi navedena psovka uznemirila ili povrijedila dostojanstvo TN kao niti riječi „C vidjet ćeš ti“ i „crveni“, budući da se radi o subjektivnoj kategoriji izazvanog osjećaja kod osobe kojoj su te riječi upućene pa nastanak uznemirenosti ili povrede dostojanstva ne može procjenjivati netko drugi već upravo onaj kome su riječi namijenjene, u konkretnom slučaju DN koji je naveden kao žrtva nasilja. Nadalje, ocjena prvostupanjskog suda da je svjedok KN „kada je čuo da okrivljenik pogrdno psuje tada je napisao prijavu protiv okrivljenika“ ne predstavlja pogrešnu ocjenu tog dokaza koja bi dovela do pogrešno utvrđenih relevantnih činjenica (je li djelo prekršaj), iako tako svjedok nije iskazao (smatrajući da je sin naveo oca „u poziciju da se piše prijava protiv njega“), već je sud utvrđujući bitne činjenice, prema životnoj logici zaključio da je KN kao policijski službenik pozvan na intervenciju, nakon što je čuo psovanje okrivljenika, odlučio podnijeti optužni prijedlog protiv istoga, a što nije morao ako je smatrao da ne postoji osnova sumnje u počinjenje prekršaja nasilja u obitelji, u kojem slučaju je to mogao učiniti oštećenik DN kao tužitelj.

6.4. I po ocjeni ovog suda, okrivljenikovo verbalno upućivanje EN riječi „C vidjet ćeš ti za ovo, ovo je tvoje maslo, crveni platit ćeš mi za ovo, da znaš dao sam ti pola zemlje, jebem ti četiri boga“, pred policijskim službenikom, zadovoljavaju minimum težine i intenziteta koje predstavlja napad na psihički integritet osobe s obzirom da prelazi granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome, a budući da je u konkretnom slučaju DN izjavio da su ga te riječi uznemirile i povrijedile mu dostojanstvo, ostvareno je biće prekršaja nasilja u obitelji odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva (čl. 10. podst. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Okolnost što su odnosi između okrivljenika i njegovog sina očito duboko poremećeni, ne mogu opravdati niti umanjiti okrivljenikovo ponašanje te ta okolnost niti po stavu ovog suda ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskazivanja TN o psihičkom nasilju od strane oca kritične prigode.

6.5. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik bezuspješno nastoji dovesti u sumnju istinitost iskazivanja svjedoka TN i na takvom iskazu, kao i na iskazu VN, pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski je sud neposredno i dovoljno ocijenio obranu okrivljenika koji je u potpunosti poricao prekršaj iako u žalbi relativizira svoje postupanje na način da dopušta mogućnost da je opsovao TN, te iskaze ispitanih svjedoka, dovodeći ih u međusoban odnos te jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

6.6. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te su sve odlučne činjenice s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza pa je i za ovaj sud nedvojbeno da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj. Ističe se da žalbeni navodi o oslobađajućim presudama protiv okr. CN i TN (čije preslike prileže žalbi), nemaju nikakav utjecaj na odluku o krivnji u ovom prekršajnom postupku koji se vodi protiv okr. CN za potpuno drugi događaj i za drugi prekršaj nasilja u obitelji te ovaj sud ne može ulaziti u ocjenu činjenica i okolnosti u drugim predmetima pa i ako se radi o istim osobama u vezi istog zaštićenog dobra (obiteljskom nasilju).

7. Budući da je opisanim ponašanjem okr. ON ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te po ocjeni ovog suda, opisano ponašanje sadrži sve odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja, nije osnovan niti žalbeni navod kojim se pobija prvostupanjska presuda zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, odnosno, iz razloga da djelo ne bi bilo prekršaj.

8. Iako žalitelj u žalbi niti jednim konkretnim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Izricanjem blaže vrste kazne (za predmetni prekršaj je alternativno propisana i kazna zatvora do 90 dana) te novčane kazne u najmanjem zakonom propisanom iznosu novčane kazne za predmetni prekršaj, vidljivo je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku trideset dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 eura neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.