REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. UB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 27. studenog 2023., broj: Pp-3295/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. UB, ukida prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okr. UB proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 265,45 eura u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja pa se novčana kazna umanjuje za 39,82 eura tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 225,63 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude, te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka od 30,00 eura.
2. Protiv te presude je okrivljenik putem branitelja Krešimira Bagića, odvjetnika u Rijeci, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje PZ), ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što se osnovano ističe u žalbi.
4. Osnovano okr. UB pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da odlučne činjenice u vezi bitnih obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje se okrivljeniku stavlja na teret, nisu nesporno utvrđene. U žalbi se u bitnome ističe da je prvostupanjski sud propustio razjasniti nesuglasje u iskazu svjedokinje CB, supruge, koji je dala u policijskoj postaji i u kojem tereti okrivljenika za nasilje u nazočnosti djeteta te u iskazu pred sudom u kojem ga ne tereti. U žalbi ističe i da svjedokinja na Zapisnik o ispitivanju u policijskoj postaji uopće nije izjavila da bi je navodne pogrdne riječi okrivljenika uznemirile ili joj povrijedile dostojanstvo pa nije jasno kako je prvostupanjski sud mogao proglasiti okrivljenika krivim i za psihičko nasilje u obitelji koje je kod supruge žrtve izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva kada ta žrtva o tome nije iskazivala niti u policijskoj postaji niti pred sudom. Navodi i da prvostupanjski sud nije ispitao kao svjedokinju okrivljenikovu majku JB na okolnost gdje se u vrijeme djela nalazila mlt. kći okrivljenika, a ta je svjedokinja dala svoj iskaz u policiji pa je i zbog toga činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, te prvostupanjski sud nije mogao na temelju takvih nejasnoća i nepotpunosti donijeti osuđujuću presudu.
5. Razmotrivši spis predmeta, iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. UB decidirano poriče prekršaj koji mu je stavljen na teret, dok je svjedokinja CB ispitana pred sudom izjavila da su se predmetnog dana ona i okrivljenik posvađali (zbog financija), da se ne sjeća da bi ju suprug pritom vrijeđao pogrdnim izrazima te da ju nije udarao, a da je njihovo dijete bilo kod svekrve koja živi u stanu iznad njih, dok je ta svjedokinja u iskazu na Zapisnik o ispitivanju u policijskoj postaji izjavila da ju je predmetne zgode suprug vrijeđao vulgarnim izrazima, udarao ju rukama po glavi, čemu je bilo prisutno dijete i okrivljenikova majka JB te je vidljivo da se u spisu nalazi medicinska dokumentacija na ime CB (dijagnoze: reakcije na teški stres i poremećaji prilagodbe, napad tjelesnom silom, glavobolja).
5.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o krivnji temeljio na prihvaćenom kao vjerodostojnom iskazu svjedokinje CB koji je dala na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje u policijskoj postaji, a u kojem tereti okrivljenika za tjelesno nasilje te verbalno nasilje u nazočnosti djeteta, dok ne prihvaća istinitim njen drukčiji iskaz dan pred sudom. Prije svega, u odnosu na djelo psihičkog nasilja u obitelji za koje je okrivljenik proglašen krivim u izreci, ističe se da svjedokinja CB u navedenom policijskom iskazu uopće nije iskazala da bi ju riječi kojima joj se obraćao okrivljenik, uznemirile ili joj povrijedile dostojanstvo, što je bitno obilježje psihičkog nasilja pa ta bitna činjenica nije dokazana niti tim, a niti jednim drugim izvedenim dokazom (budući da je svjedokinja u iskazu pred sudom iskazivala bitno drugačije navodeći da se ne sjeća da bi ju okrivljenik vrijeđao). Stoga su po ocjeni ovog suda, činjenice o kojima ovisi utvrđenje krivnje okrivljenika pogrešno utvrđene te opisana inkriminacija psihičkog nasilja u obitelji koje bi kod žrtve izazvalo uznemirenost ili povredu dostojanstva, a kako se to okrivljeniku stavlja na teret u optužbi, nije nedvojbeno dokazana.
5.1.1. Uzimajući u obzir ovakvo stanje stvari u kojem je žrtva nasilja drukčije iskazivala pred sudom nego na Zapisnik o ispitivanju u policijskoj postaji, negirajući da je okrivljenik počinio tjelesno i psihičko nasilje u obitelji, te ocjena suda da je iskaz svjedokinje dan u policiji sukladan medicinskoj dokumentaciji (u kojoj su CB navedene dijagnoze: reakcija na teški stres i poremećaji prilagodbe, napad tjelesnom silom, glavobolja), imajući u vidu da ju sud nije pitao razloge drukčijeg iskazivanja kao i da u postupku nije ispitana kao svjedokinja JB koja je bila prisutna događaju (što je jasno vidljivo u izreci presude) te očito ima saznanja o bitnim činjenicama, ne može se za sada smatrati da je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno i zrelo za donošenje meritorne odluke. Naime, da je okr. UB počinio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, mora biti utvrđeno s potpunom izvjesnošću, izvan svake razumne sumnje, što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke koja se može temeljiti isključivo i samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. U smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, dužnost je suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, kao i one koje mu idu na štetu, a izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke.
5.2. Stoga po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.
