Poslovni broj Gž R-233/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji pojedincu Ingrid Bučković, u građansko pravnoj stvari tužiteljice BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Petrišić, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitejice podnesenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8628/2020-23 od 14. lipnja 2024., 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8628/2020-23 od 14. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje o pristojbi poslovni broj Pr-8628/2020-21 od 15. travnja 2024.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužiteljica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

5. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Pr-8628/2020-21 od 15. travnja 2024. tužiteljica pozvana na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 41,68 eura, a protiv kojeg rješenja je ista podnijela prigovor jer da je kao radnica tuženika na temelju čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., dalje:ZSP) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u radnom sporu.

6. Prvostupanjski sud imajući u vidu da je tužiteljica pravomoćno izgubila spor pozivom na čl. 154.st.1. ZPP-a i čl. 4. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 157/13, dalje:ZIDZSP) zauzima pravno shvaćanje da tužiteljica nije oslobođena plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući da je kao radnica u radnom sporu oslobođena od plaćanja samo sudskih pristojbi na koje bi ista bila obvezna kao tužiteljica da nije oslobođena od plaćanja istih, a ne i sudskih pristojbi koje je dužan platiti tuženik i koje predstavljaju njegov trošak postupka. Stoga, odbija prigovor tužiteljice kao neosnovan.

7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja.

8. Odredbom čl. 4. toč.2. ZSP-a propisano je da obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

9. Odredbom čl.11. st.1. toč. 3. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa.

10. Sukladno navedenim zakonskim odredbama tužitelj kao radnik u radnom sporu u vezi s ostvarivanjem njegovih prava iz radnog odnosa oslobođen je plaćanja sudskih pristojbi, ali samo onih koje bi on bio obvezan platiti kao tužitelj da nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, ali ne i pristojbi koje terete tuženika koji je u potpunosti uspio u sporu, pa u situaciji kada tužitelj izgubi spor dužan je platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu.

11. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica pravomoćno izgubila spor u cijelosti, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je neovisno o tome što je sukladno čl. 11. st.1. toč.3. ZSP-a oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, u obvezi platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu iz čl. 4. toč.2. ZSP-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tužiteljice na rješenje o pristojbi.

12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na čl.380. toč.2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

U Rijeci 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković