Posl. br. Gž R-41/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Hermini Baraković Knežević, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženika Grad Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupan po Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P- 6150/2004 od 07. prosinca 2007., povodom zahtjeva tužiteljice za ponavljanjem postupka, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-6150/2004 od 07. prosinca 2007. u točkama II) i III) izreke.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-6150/2004 od 07. prosinca 2007. u točkama I) i IV) izreke i odbacuje se tužba u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da joj je tuženik bio u obvezi s osnove radnog odnosa za vremensko razdoblje od 01.08.1991. do 01.01.1994. na ime naknade plaće s kamatama isplatiti iznos od 53.632,78 kn i troškove postupka u iznosu od 3.388,67 kn, te se odbacuje i tuženikov prigovor radi prebijanja.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem pod posl. br. Gž R-61/23 od 29. siječnja 2025. dopušteno je ponavljanje postupka po prijedlogu tužiteljice temeljem čl. 428.a Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te je ukinuta ovosudna odluka pod posl. br. Gž-1722/08 od 05.05.2010. i odluka Vrhovnog suda RH pod posl. br. Revr-392/11 od 14.04.2011. slijedom čega je potrebno ponovno odlučiti o žalbama stranaka protiv prvostupanjske odluke Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-6150/04 od 07.12.2007.

2. Navedenom prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-6150/04 od 07.12.2007. u točci I) izreke utvrđeno je da je tuženik s osnova radnog odnosa bio u obvezi tužiteljici za vremensko razdoblje od 01.08.1991. do 01.01.1994. na ime naknade plaće sa kamatama isplatiti iznos od 53.632,78 kn uz troškove postupka od 3.388,67 kn, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici za period od 01.09.1997. do 30.04.2007. naknadu bruto plaće u ukupnom iznosu od 650.129,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počam od 15.10.1997. do isplate. Također je toč. III) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 48.620,00 kn, a toč. IV) izreke je odbijen prigovor prijeboja tuženika kojim bi se naložilo tužiteljici da mu isplati iznos od 240.344,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 04.04.2003. do 31.12.2007. Isto tako je predmetnim prvostupanjskim rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženiku da joj za vrijeme radnog spora plaća naknadu u mjesečnom bruto iznosu od 4.000,00 kn.

3. Protiv citirane prvostupanjske odluke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže preinačenje pobijane odluke i odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Također žalbu podnosi i tužiteljica protiv dijela toč. III) izreke kojim je očito odbijena sa zahtjevom za naknadom preostalog parničnog trošak zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenog u čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a, te predlaže preinačenje odluke o trošku.

5. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je sud donošenjem pobijane odluke počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je obrazloženje nejasno i proturječno, te u koliziji sa sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Navodi da je tužiteljica pismenim podneskom od 27.06.2006. objektivno preinačila tužbeni zahtjev i povukla dio tužbenog zahtjeva za isplatom razlika plaće, a kojem povlačenju da se usprotivio, međutim navedeno da je sud zanemario suprotno odredbi čl. 193. ZPP-a. Navodi da je sud dopustio preinaku tužbe suprotno odredbi čl. 187. ZPP-a jer da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati deklaraciju kako je to u konkretnom slučaju zatraženo. Nadalje osporava svoju pasivnu legitimaciju jer da je tužiteljicu trebala vratiti na rad Županija Primorsko-goranska i podmiriti joj utuženo potraživanje. Osporava stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora radi prebijanja. Navodi i da pobijana odluka uopće ne sadrži razloge o njegovoj obvezi na isplatu čitave plaće, a ne samo onog dijela kojeg je tužiteljica ostvarila radeći, odnosno zbog čega bi joj bio dužan isplatiti i onaj dio na koji bi tužiteljica imala pravo od HZMO-a s naslova invalidnosti i rada na pola radnog vremena.

6. Tužiteljica u žalbi navodi da joj sud na dosuđeni iznos nije pridodao pripadajući PDV, te da joj je sud trebao priznati cjelokupne parnične troškove zatražene troškovnikom.

7. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je osporila sve žalbene navode tuženika, te je predložila odbijanje žalbe kao neosnovane.

8. Žalbe stranaka su osnovane.

9. Predmet spora predstavljaju slijedeći zahtjevi tužiteljice:

- deklaratorni zahtjev na utvrđenje da joj je tuženik s osnova radnog odnosa bio u obvezi za vremensko razdoblje od 01.08.1991. do 01.01.1994. na ime naknade plaće sa kamatama isplatiti iznos od 53.632,78 kn uz troškove postupka od 3.388,67 kn,

- kondemnatorni zahtjev na isplatu naknade bruto plaće za razdoblje od 01.09.1997. do 30.04.2007. u ukupnom iznosu od 650.129,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

10. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva kako je to učinjeno pismenim podneskom od 27.06.2006. jer da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takvog deklaratornog tužbenog zahtjeva obzirom da joj je taj iznos isplaćen temeljem pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta, nakon čega tuženik potražuje vraćanje tog iznosa temeljem stjecanja bez osnove, a tužiteljica da više ne može tražiti isplatu tog iznosa jer joj je isti isplaćen

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P- 1466/92 od 09.07.1992. poništeno rješenje Skupštine Općine Rijeka Izvršnog vijeća od 08.04.2001. te je Općina Rijeka obvezana rasporediti tužiteljicu na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj osposobljenosti, a što da Općina Rijeka nikada nije učinila

- da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Rijeci pokrenula ovršni postupak radi vraćanja na rad koji se vodio pod posl. br. I-412/94 u kojem je tuženik istakao prigovor nedopuštenosti ovrhe

- da je tužiteljica u bivšoj Općini Rijeka radila na radnom mjestu financijskog referenta-likvidatora u Odjelu za boračku i invalidsku zaštitu Sekretarijata za društvene djelatnosti sa skraćenim radnim vremenom od 4 sata do nezakonitog prestanka radnog odnosa, te je plaću primala za pola radnog vremena od bivše Općine Rijeka, a preostalu polovicu umanjenu za 15% od RH MIORH-a,

- da je tuženik sukladno stavovima izraženim u odluci Županijskog suda u Rijeci pod posl. br. Gž-2885/03 i VS RH pod posl. br. Rev-2411/95 jedan od sukcesora bivše Općine Rijeka u okviru odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ( NN 20/92), pa da je kao takav zajedno sa ostalim sukcesorima u solidarnoj obvezi prema tužiteljici za sporno potraživanje

- da radnik za vrijeme dok zbog nezakonite odluke nije radio, nakon pravomoćnog poništenja odluke, dolazi u položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo, pa da mu pripada pravo na plaću kao i drugim radnicima

-da je tuženiku kao jednom od sukcesora bivše Općina Rijeka naloženo pravomoćnom sudskom presudom da vrati tužiteljicu na rad, a što da isti nije učinio, pa da postoji njegova obveza da tužiteljici naknadi plaću koju nije primila krivnjom prednika tuženika, a kasnije i samog tuženika

- da iz provedenog financijskog vještačenja da potraživanje tužiteljice po osnovi bruto plaće iznosi 650.129,30 kn.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, dok odbija tuženikov prigovor prijeboja jer da potraživanje stavljeno u prijeboj ne postoji obzirom da isto predstavlja iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici temeljem pravomoćne presude pod posl. br. P-3293/94 koja je ukinuta odlukom VS RH pod posl. br. Rev- 2729/99, a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda, pa da je tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici to potraživanje. Odluku od trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 193. st. 2. i čl. 187. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke.

13. Naime, iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica 07.04.1993. pokrenula parnični postupak protiv tuženika pod posl. br. P-1359/93 radi isplate naknade plaće za razdoblje od 01.08.1991. do 01.01.1994., a koji postupak je pravomoćno okonačan na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim odlukom VS RH pod posl. br. Rev-2411/95 od 06.05.1999. ukinuta je prvostupanjka i ovosudna drugostupanjaka odluka pod posl. br. Gž-1453/94, te je predmet vraćen na onovno suđenje

- da je tužiteljica u međuvremenu pokrenula i drugi parnični postupak protiv tuženika pod posl. br. P-6420/98 radi isplate plaće za razdoblje od 01.09.1997. do travnja 2007.

- da su navedeni predmeti spojeni radi zajedničkog raspravljanja

- da je pismenim podnekom od 27.06.2006. ( list 284-288 spisa ) tužiteljica objektivno preinačila tužbu na način da je postavila predmetni deklatorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da joj je tuženik s osnova radnog odnosa bio u obvezi za navedeno vremensko razdoblje na ime naknade plaće sa kamatama isplatiti iznos od 53.632,78 kn uz troškove postupka od 3.388,67 kn,

- da je na ročištu održanom 18.07.2006. ( list 290-291 spisa ) tužiteljica istakla da povlači prijašnji kondemnatorni zahtjev na isplatu do 01.09.1997.

- da se na navedenom ročištu tuženik usprotivio predmetnom djelomičnom povlačenju tužbe

- da je na navedenom ročištu sud dopustio navedenu objektivnu preinaku tužbe.

14. Obzirom da je tužiteljica preinačila tužbu, te ujedno i povukla prijašnji kondemnatorni tužbeni zahtjev, to se u konkretnom slučaju radilo o objektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a isticanjem novog zahtjeva uz postojeći, pa se u odnosu na prijašnji povučeni kondemnatorni zahtjev primjenjuju pravila o povlačenju tužbe.

15. Budući da je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, to je za povlačenje tog dijela tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, a kojeg je isti izričito uskratio slijedom čega o predmetnom povučenom dijelu tužbenog zahtjeva treba meritorno odlučiti, a što je sud prvog stupanja propustio učiniti.

16. Također osnovano tuženik u žalbi navodi da tužiteljica nema pravni interes za predmetni deklaratorni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a prema kojoj tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, s time da za to mora imati pravni interes.

17. U smislu navedene odredbe čl. 187. ZPP-a pravni interes postoji prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz određenog odnosa jer u slučaju postojanja dospjele tražbine stranka ima mogućnost istaknuti kondemnatorni zahtjev. Također deklaratornom tužbom ne može se tražiti utvrđenje budućih odnosa čije se zasnivanje tek očekuje, niti apstraktno rješenje nekog pravnog pitanja, a ni utvrđenje o mogućim pravnim posljedicama postojećeg pravnog odnosa. Isto tako tužitelj ima razloga podnijeti deklaratornu tužbu uvijek kada iz određenih razloga ne može podnijeti kondemnatornu tužbu, bilo zato što zbog prirode pravnog odnosa koji je u pitanju kondemnatorna pravna zaštita nije moguća ili zato što kondemnatorna pravna zaštita još nije moguća, a postoji hitna potreba za sudskom zaštitom.

18. U konkretnom slučaju tužiteljica zahtjeva utvrđenje postojanja novčane tražbine spram tuženika, a koju novčanu tražbinu je i naplatila u ovršnom postupku temeljem osnove koja je naknadno otpala, odnosno nedvojbeno se radi o dospjeloj tražbini, slijedom čega ista nema pravni interes za podizanje takve tužbe na utvrđenje, već svoj prigovor prava na izvršenu isplatu može istaknuti u parnici u kojoj tuženik od nje potražuje povrat isplaćenog novčanog iznosa.

19. Stoga je u tom dijelu pravilnom primjenom odredbe čl. 187. ZPP-a ukinuta pobijana presuda u točci I) izreke, te je tužba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena.

20. Također iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju tuženik podnio prigovor radi prebijanja u odnosu na potraživanje koje je istovremeno samostalno utužio u drugom sudskom postupku, odnosno da je sud meritorno odlučivao o potraživanju o kojem već teče parnica, umjesto da je postupio po odredbi čl. 194. st.

3. i 4. ZPP-a i odbacio taj prigovor radi prebijanja, a čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a.

21. Stoga je i u tom dijelu valjalo ukinuti pobijanu presudu u točci IV) izreke i odbaciti prigovor radi prebijanja.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci II) izreke ovog rješenja.

23. U odnosu na zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva isplatu naknade plaće za razdoblje od 01.09.1997. do travnja 2007. ističe se slijedeće.

24. Tužiteljica predmetni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da joj je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-1466/92 od 29.07.1999. poništeno rješenje o otkazu bivše Općine Rijeka, Izvršnog vijeća od 08.04.1991. te je tuženiku naloženo da ju vrati na radno mjesto, te da budući tuženik to nije učinio da ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, odnosno okolnosti za koje nije odgovorna. Također tužiteljica tvrdi i da ima pravo i na naknadu dijela novčanog iznosa koji joj je prije nezakonitog otkaza, nepsporno isplaćivao prednik HZMO po osnovi izgubljene zarade. Predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice je prethodnom ukinutom odlukom ovog suda pod posl. br. Gž- 1722/08 i odlukom Vrhovnog suda pod posl. br. Revr-392/11 odbijen isključivo iz razloga što je utvrđeno nepostojanja obveze tuženika da joj naknadi plaću za utuženo razdoblje jer je pravomoćnom presudom pod posl. br. P-5891/00 utvrđena nedopuštenost ovrhe

25. Iz stanja u spisu proizlazi:

- da je pravomoćnom presudom pod posl. br. P-5891/00 od 20.02.2001. ( list 60-62 spisa ) utvrđeno da je izvršenje u predmetu pod posl. br. I-412/94 od 22.07.1994. nedopušteno

- da je tužiteljica pokrenula postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu ( dalje ESLJP ) koji je okončan Presudom od 19.05.2022. po zahtjevima br. 54115/15, 193/16 i 398/16 kojom je zahtjev tužiteljice ocijenjen dopuštenim, te je utvrđena povreda čl. 6. st. 1. Konvencije u odnosu na neizvršenje presude donijete u korist tužiteljice, kao i povreda čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju u odnosu na odbacivanje tužiteljičinih zahtjeva za isplatu zaostalih neisplaćenih plaća,

- da je ESLJP u navedenoj odluci zauzeo stajalište da se od pojedinca, koji je ishodio presudu protiv tijela javne vlasti, ne može tražiti pokretanje ovršnog postupka radi njezinog izvršenja, odnosno da tužiteljica u konkretnom slučaju nije niti trebala pokretati ovršni postupak radi izvršenja pravomoćne i ovršne presude, niti je smjela trpjeti negativne posljedice zbog toga što je postupak ovrhe podnijela protiv pogrešnog tijela javne vlasti

- da je tužiteljica u odnosu na navedeni predmet pod posl. br. P-5891/00 ( kao i u ovom slučaju ) podnijela prijedlog za ponavljanje postupka temeljem čl. 428.a ZPP- a, te je rješenjem Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-5891/00 od 17.07.2023. dopušteno ponavljanje postupka, te je ukinuta prvostupanjska i ovosudna drugostupanjska odluka ( Gž-1795/01 od 19.11.2002. ) u tom predmetu.

26. Iz navedenih činjenica proizlazi da je tužiteljica u konkretnom slučaju pokrenula postupak ovrhe radi vraćanja na rad pod posl. br. I-412/94, te da upravo na toj činjenici ( neprovedbe ovrhe povratkom na rad od strane tuženika ) temelji svoj tužbeni zahtjev na isplatu naknade plaće u utuženom razdoblju. Također proizlazi i da je navedena ovrha presudom Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-5891/00 bila proglašena nedopuštenom, međutim u međuvremenu je navedena pravomoćna presuda ukinuta, povodom zahtjeva tužiteljice za ponavljanjem postupka iz čega slijedi da je taj postupak u tijeku.

27. Slijedom navedenog, a radi pravilnog i potpunog činjeničnog stanja potrebno je ocijeniti značaj tog postupka za odlučenje u ovoj pravnoj stvari, uvažavajući pri tom stav izražen u naprijed citiranoj odluci ESLJP.

28. Dakle, u nastavku postupka sud će otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka u svezi s čl. 193. st. 2. ZPP-a, te potom pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i potom donijeti novu zakonitu i obrazloženu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

29. Prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec