Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-888/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Igoru Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Borisu Kelemenu, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja i izmjene ugovora o najmu, odlučujući o žalbi umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-50/2021-27 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba umješača i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-50/2021-27 od 20. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tuženik RP, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] nema pravo na zaštićenu najamninu utvrđenu člankom 2 Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zamijenjenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-300/2016 od 2.svibnja 2017.

2. Utvrđuje se da najamnina iz članka 2 Ugovora o najmu stana zamijenjenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-300/2016 od 2.svibnja 2017. iznosi 5.800,00 kn.

3. Mijenja se članak 2 Ugovora o najmu stana zamijenjenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-300/2016 od 2.svibnja 2017. koji umjesto “Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu koji se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Zagrebački holding d.o.o.Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Zagreb, Savska cesta 2, OIB:85584865987.

Ugovorne strane su suglasne da je na dan zaključivanja ovog Ugovora mjesečni zaštićene najamnine iznos od 241,18 kn, sukladno izračunu visine zaštićene najamnine sada glasi: “Ugovorne strane ugovaraju mjesečnu najamninu u iznosu od 5.800,00 kuna.”

4. Tuženik je dužan je tužitelju naknaditi trošak postupka. – u roku 15 dana sve pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn / 746,57 EUR1 sa zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

2. Presudu umješač pobija iz razloga propisanog člankom 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 20/22. - u daljnjem tekstu ZPP), odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

3. Tužitelj i tuženik nisu podnijeli žalbu protiv gore navedene presude.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu umješača odbaciti, jer je u suprotnosti sa radnjama tužitelja, obzirom da tužitelj nije izjavio žalbu.

5. Žalba umješača nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje; ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pravilno i potpuno je utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Neosnovano tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbu umješača treba odbaciti, jer je ista u suprotnosti sa interesom tužitelja koji nije podnio žalbu, po ocijeni ovog suda takav prigovor je u cijelosti neosnovan, budući da je tužitelj podneskom od 7. prosinca 2022., izričito je naveo da je podnošenje žalbe od strane umješača u skladu s njegovim pravnim interesom, tim više što je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika. Naime, prema članku 208. stavak 4. ZPP parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama. Kako je i sam tužitelj naveo da je podnošenje žalbe umješača u interesu njega kao stranke, čime je odobrio tu parničnu radnju umješača to je ocjena ovog suda da je prigovor tuženika s navedenog osnova u cijelosti neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da tuženik nema pravo na zaštićenu najamninu utvrđenu člankom 2. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zamijenjenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps- 300/2016 od 2. svibnja 2017. te da ta najamnina iznosi mjesečno 5.800,00 kn umjesto 241,18 kn, koliko je utvrđeno istim Ugovorom, odnosno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-300/2016 od 2. svibnja 2017.

9. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je nesporno da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], te da tuženik u svojstvu zaštićenog najmoprimca koristi dio toga stana u površini od oko 86,00 m2, a temeljem Ugovora o najmu koji je zamijenila presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ps-300/16 od 2. svibnja 2017.

- da je tuženik 2000. godine zasnovao izvanbračnu zajednicu s OP koja je u predmetnom stanu živjela zajedno s njim, a koja je naslijedila stan u [adresa] u površini od 48,16 m2, te da je tuženik darovao svojoj bivšoj supruzi, nekretnine upisane u z.k.ul. 2505A k. o. [katastarska općina], 2006. godine,

- da je sud poklonio vjeru iskazima stranaka, jer su životni i logični i u bitnom se preklapaju te da jedino ne vjeruje tuženiku da je njegova izvanbračna zajednica s Iskrom OP prekinuta u vrijeme kada je naslijedila stan u [adresa], budući da u parničnim postupcima koje tužitelj vodi protiv RH u spisima P-2118/20 i P-3188/18 tuženik je saslušavan u svojstvu svjedoka, neposredno prije pokretanja predmetne parnice kada isti potvrđuje da stan koristi s izvanbračnom suprugom,

- da je pravomoćnom presudom Ps-300/16 od 2. svibnja 2017., zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između parničnih stranaka (tamo u obratnim stranačkim ulogama), te je utvrđeno da je istom presudom tamo tužitelj RP odbijen sa dijelom zahtjeva da se u ugovor o najmu stana kao članovi domaćinstva unesu njegova izvanbračna supruga OP i izvanbračni sin ĐP, jer da je izvanbračna zajednica tuženika i OP zasnovana tek 2000., nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje u tekstu Zakon o najmu), pa ista ne može imati status člana obiteljskog domaćinstva,

- da je OP osoba koja je samo faktični korisnik predmetnog stana te je u istom bez ikakvog formalnog, pravnog i stvarnog samostalnog stambenog položaja, radi čega stan koji je naslijedila u [adresa] ne može biti zapreka niti utjecati na pravo tuženika da ugovori zaštićenu najamninu, radi čega nije bilo potrebe utvrđivati je li predmetni stan u [adresa] useljiv, kolika je njegova tržišna vrijednost i da li je podoban za stanovanje, jer sve i da jest, on nema utjecaja na prava koja je tuženik stekao na temelju najamnog odnosa koji je stvorila presuda Ps-300/16. Također da isti naslijeđeni stan predstavlja njezinu posebnu imovinu i ne može se smatrati niti izvanbračnom stečevinom tuženika,

- da je tuženik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o darovanju od 26. rujna 2006., darovao supruzi FP i bez obzira što je uknjižba predmetnih nekretnina uslijedila kasnije (tijekom trajanja parnice), sud je stava da na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (5. studenog 1996.) tuženik više nije bio vlasnikom predmetnih nekretnina jer je pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na istima prethodno stekla njegova supruga, ali da bez obzira na to iz zk izvatka proizlazi da se radi o voćnjaku i vinogradu Kapelšćak, a tuženik u svom iskazu ističe da je riječ o nekretninama koje u naravi predstavljaju zaraslo i zapušteno zemljište bez veće vrijednosti, a tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio ni dokazivao da bi se u predmetnom vinogradu ili voćnjaku nalazila useljiva kuća,

- da zemljište bez kuće ne može predstavljati useljivu nekretninu, pa time niti zapreku za priznanje prava na zaštićenu najamninu u smislu članka 31. stavak 2. Zakona o najmu, radi čega nije bilo niti potrebe na okolnost vrijednosti predmetnog zemljišta (ukupne površine svega 810 m2) provoditi dokaz vještačenjem, temeljem članka 10. i 220. ZPP, tim više što je notorno da zemljište u Zagorju površine 810 m2 ne može imati vrijednost dostatnu za rješavanje stambenog pitanja tuženika.

10. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti utvrdivši da predmetne nekretnine na koje se tužitelj poziva u tužbi i to stan u [adresa] i voćnjak upisan u z.k.ul. 2505A k. o. [katastarska općina], ne mogu predstavljati zapreku tuženiku u ostvarivanju prava na plaćanje zaštićene najamnine.

11. S naprijed navedenim utvrđenjem prvostupanjskog suda i primjenom materijalnog prava u cijelosti se slaže i ovaj sud drugog stupnja.

12. Neosnovano žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanja jer da nije izvodio sve predložene dokaze na okolnosti imovinskog stanja tuženika – zaštićenog najmoprimca, odnosno njegovih platnih mogućnosti te njegove izvanbračne supruge OP, a niti građevinsko vještačenje radi utvrđenja vrijednosti i stanja nekretnina, a što predstavljaju odlučne činjenice.

13. Naime, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud, pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-300/16 od 2. svibnja 2017., odbijen je tamo tužitelj RP sa dijelom zahtjeva da se u ugovor o najmu stana kao članovi domaćinstva unesu njegova izvanbračna supruga OP i izvanbračni sin ĐP, jer da je izvanbračna zajednica tuženika i OP zasnovana tek 2000., nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje u tekstu Zakon o najmu), pa ista ne može imati status člana obiteljskog domaćinstva.

13.1. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je OP kao izvanbračna supruga tuženika samo faktični korisnik predmetnog stana, bez formalnog, pravnog i stvarnog samostalnog stambenog položaja, radi čega i po ocijeni ovog suda nije niti bilo potrebe izvoditi predložene dokaze po tužitelju (očevid i građevinsko vještačenje) i utvrđivati da li je predmetni stan u [adresa] useljiv, kolika je njegova tržišna vrijednost i da li je podoban za stanovanje, jer sve i da jest, on nema utjecaja na prava koja je tuženik stekao na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-300/16 od 2. svibnja 2017.

14. Nadalje, žalitelj zanemaruje činjenicu, a što je između ostalog pravilno prvostupanjski sud utvrdio u pobijanoj presudi da je odlukom Ustavnog suda RH U-I- 3242/18 od 14. rujna 2020. (Narodne Novine 105/20) ukinut Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova (Narodne Novine 68/2018), koji je člankom 6. propisao da danom stupanja na snagu Novele prestaje pravo najmoprimca na stanu u privatnom vlasništvu ako on, njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva na području RH ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću za stanovanje, međutim istom odredbom, a što između ostalog pravilno utvrđuje prvostupanjski sud nije bilo propisano da se mora raditi o članovima domaćinstva koji imaju stambeni status ugovoren ugovorom o najmu stana. Kako je predmetna Novela ukinuta prije podnošenja tužbe, to je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da nekretninu u vlasništvu izvanbračne supruge tuženika koja na stanu nema nikakvih stambenih prava smatrati zaprekom za ostvarivanje prava tuženika na zaštićenu najamninu pa je po ocijeni ovog suda u neosnovan žalbeni navod žalitelja i stog osnova.

15. Neosnovano žalitelj u žalbi ističe i to da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanja jer da nije izvodio sve predložene dokaze na okolnosti imovinskog stanja tuženika – zaštićenog najmoprimca, odnosno njegovih platnih mogućnosti. Naime, po ocijeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci između ostalog utvrdio da iz zk izvatka proizlazi da se radi o voćnjaku i vinogradu Kapelšćak, k. o. [katastarska općina], a da tuženik u svom iskazu navodi da je riječ o nekretninama koje u naravi predstavljaju zaraslo i zapušteno zemljište bez veće vrijednosti, a tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio ni dokazivao da bi se u predmetnom vinogradu ili voćnjaku nalazila useljiva kuća te da zemljište bez kuće ne može predstavljati useljivu nekretninu, pa time niti zapreku za priznanje prava na zaštićenu najamninu u smislu članka 31. stavak 2. Zakona o najmu, radi čega i po ocijeni ovog suda kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud nije bilo niti potrebe na okolnost vrijednosti predmetnog zemljišta (ukupne površine svega 810 m2) provoditi dokaz vještačenjem i to temeljem članka 10. i 220. ZPP, tim više što je notorno da zemljište u Zagorju površine 810 m2 ne može imati vrijednost dostatnu za rješavanje stambenog pitanja tuženika. Stoga je po ocijeni ovog suda i taj prigovor žalitelja u cijelosti neosnovan.

16. U odnosu na daljnji žalbeni navod umješača da prvostupanjski sud nije utvrdio platežnu moć tuženika, koji je kao pomorac ostvarivo visoka primanja, valja navesti da tužitelj na tu okolnost nije predlagao dokaze u smislu članka 219. ZPP, a kako je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu tuženika, koji je naveo da je radio periodično kao pomorac po nekoliko mjeseci godišnje kada je ostvarivao prihod od 4.000,00 USD od čega je plaćao doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje i živio ostatak godine, to je ocjena ovog suda da ista primanja nisu niti relevantna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Slijedom svega navedenog sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi umješač navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP).

18. Slijedom iznesenog ocjenjujući žalbu umješača, valjalo je istu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo