Broj: Ppž-11380/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AD, kojeg brani Franjo Ćuk, odvjetnik u Splitu, zbog prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog AD podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8371/2024-5 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog AD i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni AD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8371/2024-5 od 29. studenog 2024. proglašen je krivim okrivljeni AD da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura. Istom presudom, okrivljeniku je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora, te mu je preostalo za platiti 180,37 eura. Preostali iznos novčane kazne okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova postupka dužan platiti iznos od 50,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o novčanoj kazni, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer su izjave okrivljenika i oštećenika proturječne. Zatim, smatra da se upućene riječi ne mogu okarakterizirati kao psihičko nasilje u obitelji. Također, ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer u presudi nisu jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama Naposljetku, smatra kako se svrha prekršajnopravnih sankcija mogla postići i blažom kaznom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve DD, obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivao o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Također, suprotno žalbenim navodima, njegov iskaz potvrđuje i svjedokinja HD, koja je u bitnim detaljima iskazivala kao i žrtva.

5. 2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, obzirom da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. 1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. 2. Naime, prvostupanjski sud je detaljno u obrazloženju pobijane presude naveo razloge na temelju kojih je zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je i proglašen krivim. Tako je navedeno da okrivljenik, u biti, i ne spori da je inkriminirane riječi uputio žrtvi DD, kao i iz kojih razloga ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj on tvrdi kako predmetne riječi nisu mogle uznemiriti žrtvu. Također, pogrešan je žalbeni navod kako pobijana presuda ne sadrži ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, a koju je morala sadržavati, s obzirom da okrivljenik i svjedoci iskazuju proturječno. Međutim, prema mišljenju ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda u kojem navodi kako je u postupku jedino sporno, u odnosu na obranu okrivljenika, da li su upućene riječi okrivljenika svojemu bratu kod istoga izazvale uznemirenost. Razloge kojima se prvostupanjski sud vodio kada zaključuje da su riječi upućene od strane okrivljenika kod žrtve izazvale uznemirenost detaljno je izložio pod točkom 7. 2. obrazloženja. Osim toga, nije bilo nužno da prvostupanjski sud obrazlaže postojanje svih sastojaka krivnje na strani okrivljenika budući da se tijekom postupka nisu pojavile okolnosti iz kojih bi proizlazilo da neki sastojak krivnje nedostaje. Naposljetku, valjano je prvostupanjski sud obrazložio i odluku o troškovima postupka.

7. Nije osnovana niti žalba u dijelu u kojem se tvrdi kako izgovorene riječi okrivljenika nisu u odnosu na žrtvu mogle izazvati uznemirenost, a time da nije niti počinjeno psihičko nasilje u obitelji, budući se radi o prepirci dvojice braće u vezi podjele imovine stečene nasljedstvom. Naime, u situaciji u kojoj jedan brat govori drugome kako će mu zagorčati odnosno uništiti život, a znajući da bi iseljenjem brata kojemu su upućene riječi iz nekretnine u kojoj živi i koja je predmet spora, istome bila ugrožena egzistencija, nedvojbeno je da takve riječi kod žrtve izazivaju uznemirenost, a time su ostvarena i sva zakonom propisana obilježja prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.

8. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme njegova počinjenja je propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.