Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2989/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP BANKA Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćnici Karmen Pende Kovačević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 4. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenica punomoćnika stranaka, temeljem objave od 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj Ugovora: 060705006416 SN zaključen između tužitelja i tuženika dana 05.07.2006. godine, a koji Ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci dana 17.07.2006. godine pod brojem OU-1936/2006, i to:

odredba 3.1. cit. Ugovora koja glasi: „s tim da je kamatna stopa promjenjiva“

odredba 3.3. cit. Ugovora koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“

odredba 3.4. cit. Ugovora koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se od dana kada Korisnik kredita prestane primati plaću/mirovinu/drugo stalno mjesečno primanje preko računa otvorenog u Banci, na preostali, neotplaćeni iznos kredita neće se obračunavati i naplaćivati kamata određena st. 3.1. ovog članka, već kamata važeća sukladno aktima Banke.“

II-Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.596,64 EUR s osnova razlike preplaćene kamate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 49,16 EUR od 6.11.2008. godine, pa do isplate,

na iznos od 48,41 EUR od 8.12.2008. godine, pa do isplate,

na iznos od 83,70 EUR od 6.4.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 85,36 EUR od 6.5.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 84,11 EUR od 8.7.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 83,02 EUR od 28.7.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 83,18 EUR od 29.7.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 82,49 EUR od 6.8.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 84,04 EUR od 17.8.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 103,61 EUR od 18.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 103,22 EUR od 7.9.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 102,94 EUR od 7.12.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 102,78 EUR od 7.12.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 102,75 EUR od 15.12.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 101,92 EUR od 15.12.2009. godine, pa do isplate,

na iznos od 106,69 EUR od 7.4.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 107,27 EUR od 17.5.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 106,38 EUR od 27.5.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 107,58 EUR od 20.7.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 108,83 EUR od 6.10.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 112,54 EUR od 6.10.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 111,14 EUR od 15.10.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 113,60 EUR od 15.10.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 111,75 EUR od 15.10.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 111,84 EUR od 15.10.2010. godine, pa do isplate,

na iznos od 116,97 EUR od 8.2.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 116,43 EUR od 8.2.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 115,38 EUR od 8.2.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 106,08 EUR od 6.5.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 88,82 EUR od 7.6.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 84,38 EUR od 16.6.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 84,48 EUR od 4.8.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 90,79 EUR od 22.8.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 88,34 EUR od 6.10.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 83,09 EUR od 21.10.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 82,57 EUR od 28.11.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 82,05 EUR od 20.12.2011. godine, pa do isplate,

na iznos od 82,94 EUR od 16.1.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 83,78 EUR od 21.2.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 83,18 EUR od 5.4.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 82,49 EUR od 21.5.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 82,66 EUR od 6.7.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 81,74 EUR od 31.7.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 81,15 EUR od 5.9.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 79,82 EUR od 5.10.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 79,94 EUR od 17.10.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 79,59 EUR od 22.10.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 79,39 EUR od 7.11.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 78,80 EUR od 7.12.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 78,39 EUR od 21.12.2012. godine, pa do isplate,

na iznos od 78,22 EUR od 21.1.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 76,42 EUR od 8.2.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 76,14 EUR od 8.3.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 76,46 EUR od 5.4.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 75,99 EUR od 7.5.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 74,27 EUR od 5.6.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 73,22 EUR od 5.7.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 72,74 EUR od 5.9.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 73,05 EUR od 20.9.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 73,29 EUR od 4.10.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 72,64 EUR od 8.11.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 72,29 EUR od 20.11.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 72,24 EUR od 20.12.2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 38,11 EUR od 7.2.2014. godine, pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

III-Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.434,40 eur , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom dana 5. srpnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], br. ugovora : 060705006416 SN, koji ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci, dana 17. srpnja 2006., pod br. OU-1936/2006. Rečenim ugovorom tužitelju je odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF, po srednjem tečaju HNB na dan isplate s kamatnom stopom od 4,39% godišnje, a koja kamatna stopa je promjenjiva u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke.

2.Odredbom članka 3. Ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke.

3.Prilikom zaključenja Ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o navedenoj odredbi niti su Ugovorom određeni parametri koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope, a kamatna stopa se od zaključenja Ugovora povećavala u nekoliko navrata, što je za posljedicu imalo i povećanje mjesečnih anuiteta.

4.Prilikom sklapanja Ugovora, ugovorena je kamatna stopa od 4,39% godišnje (odredba čl. 8.), dok je visina kamatne stope ovisila isključivo o jednostranoj odluci banke.

5.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7192/13 od 13. lipnja 2014. Navodi da je tužitelju prilikom ugovaranja trebalo na transparentan i razuljiv način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, a da nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

6.Brojni i nepovezani kriteriji iz Općih uvjeta o polsovanu tuženika ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze u smislu članka 50. ZOO- a/91, jer ugovor ne sadrži podatke na temelju kojih se predmet obveze može odrediti, a još manje se radi o kriteriju kojeg bi prosječni potrošač mogao razumjeti.

7.Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužitelja, a presude iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sve ostale sudove koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana takvim postupanjem tuženika. Tužitelj s epoziva na pravna utvrđenja iz takvih presuda kojima je utvrđena ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

8.Tužbenim zahtjevom, konačno postavljenim nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku zaprimljenom 3. prosinca 2024., tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci.

9.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini te ističe prigovor zastare.

10.Tuženik ne osporava da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 5. srpnja 2006. zaključen ugovor pobliže naveden u tužbi, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 94.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja.

No osporava ostale navode tužbe.

11.Tuženik ističe da je predmetni Ugovor o kreditu odraz slobodnih volja ugovornih strana. Tužitelj je svjesno i slobodno odabrao upravo Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom špekulirajući da se tržišne prilike u budućnosti neće bitnije mijenjati i da će kroz takav ugovor ostvariti najpovoljniju kamatu, odnosno cijenu za kredit. Tužitelj da je svojevoljno i samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše odgovara. Stranke su se suglasile i svjesno ugovorile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom, a svako odstupanje od preuzetih obveza bilo bi odstupanje od načela pacta sunt servanda.

12.Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Međutim, tuženik ukazuje da odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502. c ZPP-a uređuju da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje provostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Međutim, tužitelj tužbu temelji na ništetnosti odredaba ugovora o kreditu te isplatu s osnova stjecanja bez osnove, pa da se stoga u konkretnom slučaju navedena odluka ne primjenjuje na pravni osnov na kojem se temelji ova tužba. Ukoliko je sud drugačijeg stajališta, tada tuženik ističe prigovor zastare u slučaju naknade štete, jer je ugovor o kreditu zaključen 5. srpnja 2006., pa da je protekao i subjektivni i objektivni rok, od 3 odnosno 5 godina.

13.Nadalje, odlukom u kolektivnom postupku utvrđeno je da bi odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi bili povrijeđeni kolektivni interesi, no nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to ovisi o svakom pojedinom slučaju u kojem je potrebno utvrđivati činjenična utvrđenja. Stoga da se citirana odluka ne može primijeniti na konkretan slučaj, bez da se dokaže koji je to individualni interes pojedine stranke, konkretno tužitelja, određenim postupanjem tuženika povrijeđen, a što da tužitelj nije dokazao.

14.Nadalje, Zakon o obveznim odnosima u članku 26. dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i stoga nije ništetna, da bi bila protivna prisilnom propisu, a niti stopa koju je tuženik naknadno odredio na temelju ovlasti iz članka 3. Ugovora o kreditu ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate.

15.Tuženik navodi i odredbu članka 1021. ZOO-a te ističe da je smisao i posljedica ugovora o kreditu upravo davanje robe (novca) na raspolaganje uz određenu naknadu (kamate). U konkretnom slučaju ugovoreno je da će naknada (kamata) biti promjenjiva odlukama tuženika na koju je odredbu tužitelj svojevoljno pristao.

16.Tuženik se poziva na rješenje VSRH posl.br. Rev 360/14 od 1. prosinca 2015 te odluku Županijskog suda u Puli (Gž-2658/12).

17.Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, pa tuženik navodi da bi se primjenom prvotno ugovorene kamatne stope Ugovor pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih strana, već je volja bila ugovoriti Ugovor o kreditu uz promjenjivu kamatnu stopu. Fiksna kamatna stopa nije bila volja ugovornih stranaka, a niti bi tuženik, pod takvim uvjetima, odobrio tužitelju predmetni ugovor o kreditu. Početno ugovorena kamatna stopa jest promjenjiva, kao i sve daljnje izmjene te stope.

18.Osim toga, ovakav tužbeni zahtjev da kamatna stopa treba ostati fiksna negira i sama sudska praksa na koju se tužitelj poziva. Pored toga, radi se o solemniziranom ugovoru te je tužitelj i od strane javnog bilježnika upozoren na sve rizike kredita.

19.Tuženik osporava da bi bilo koja odredba ugovora bila ništetna i da bi on stekao nešto bez osnove. Ističe i prigovor zastare, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže odbijanje istog u cijelosti.

20.Tuženik se protivio prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja, no, ukoliko bi sud odredio vještačenje eventualnih preplata kamata u odnosu na početnu kamatu, tada da bi vještak trebao izračunati i manje izvršene preplate koje je tužitelj izvršio u mjesecima kada su kamata i tečaj bili niži od početno ugovorenog. Tužitelj se ne može neosnovano obogatiti za navedene iznose pa iste treba odbiti od iznosa koji bi tužitelju pripadali temeljem eventualne preplate te taj iznos tuženik stavlja u prijeboj.

21.Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje naknadu parničnih troškova.

22.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 5. srpnja 2006. br. 060705006416 SN, u obavijesti banke, u amortizacijski plan, prmet po računu, otplatni plan, u Dodatak 1 Ugovoru o kreditu od 12. siječnja 2016. s izračunom i otplatnim planom, odnosno u svu kreditnu dokumentaciju, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. te uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

23.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita (te zalogodavci, i tuženik, dana 5. srpnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] br. 060705006416 SN, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1.1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF i to stambeni kredit za mlade za dovršenje započete gradnje kuće.

-U članku 1.3. i 1.4. ugovorena je primjena valutne klauzule

-U članku 2.3. ugovoreno je da se kredit odobrava na rok od 15 godina, a u članku 2.4. da će se otplata kredita vršiti u 180 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate.

-U članku 3.1. ugovorena je kamatna stopa od 4,39% godišnje, promjenljiva

-U članku 3.3. ugovoreno je da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje

-U članku 3.4. ugovorne strane su suglasne da se od dana kada korisnik kredita prestane primati plaću / mirovinu / drugo stalno mjesečno primanje preko računa otvorenog u banci, na preostali, neotplaćeni iznos kredita neće obračunavati i naplaćivati kamata određena st.3.1. ovog članka, već kamata sukladno aktima banke.

24.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika dana 17. srpnja 2006.

25.Banka je izradila plan otplate, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

26.Stranke su sklopile Dodatak rečenom Ugovoru dana 12. siječnja 2016., solemniziran kod javnog bilježnika, u kojem suglasno utvrđuju da nedospjela glavnica na dan 12. siječnja 2016. iznosi 29.181,10 eur te mijenjaju članak o kamatnoj stopi, sve navedeno u nalazu i mišljenju vještaka.

27.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama s valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate.

28.Zadaća vještaka bila je izračunati ukupnu pozitivnu razliku preplate (zbrojena razlika kamata) po anuitetima izraženo u kunama, u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu od studenog 2008.g. do konverzije kredita odnosno do 1. veljače 2016., kao i da se vještak očituje da li su u određenim razdobljima kamatne stope bile niže od ugovorene.

29.Vještak se u izradi nalaza i mišljenja koristio slijedećom dokumentacijom : Ugovor o kreditu broj 060705006416 SN od 05.07.2006., Inicijalni otplatni plan, Realizirani (provedeni) otplatni plan (CHF), Promet po računu 724700040332 od 01.08.2006 do 09.05.2019., Realizirani (provedeni) otplatni plan (EUR), Pregled uplata po kreditu, Obavijesti o izmjenama kamatnih stopa, Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Dodatak,br 1 Ugovora o kreditu) od 12.01.2016. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu Hrvatske narodne banke, dostupnu na web stranici www.hnb.hr U nalazu i mišljenju istaknute su dvojne vrijednosti potraživanja HRK i EUR, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

30.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužitelj dana 05.07.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 060705006416 SN (solemniziran 17.07.2006) s OTP bankom d.d. sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita MH

Kreditor OTP banka d.d. (HVB Splitska banka d.d.)

Ugovor/ kreditna parija broj 060705006416 SN

Datum ugovora 5.7.2006.

Iznos kredita 94.000,00 CHF - 435.879,41 HRK

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 94.000,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 18.7.2006.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,637015

Rok otplate (mjeseci) 180

Rok otplate godine 15

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,390%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 713,82 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 3.309,99 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj HNB-a na dan plaćanja

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 12.01.2016.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 43.733,57 CHF

31.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,39 % godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 94.000,00 CHF, a isplata je realizirana na dan 18.07.2006. (utvrđeno prema podatku na dodatku ugovora i interkalarnoj kamati ) u ukupnom iznosu 435.879,41 HRK prema srednjem tečaju HNB-a na dan koji je iznosio 4,637015 HRK za 1 CHF.

32.Kredit se otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta u visini od 713,82 CHF, a sve prema srednjem tečaju HNB-a plaćanja. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 3.309,99 HRK.

33.S danom 12.01.2016. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 12.01.2016.

34.Tuženik je u periodu otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

18.07.2006 do 07.01.2008 4,39% 10.09.2006 713,82 CHF

07.01.2008 do 16.06.2008 4,99% 10.02.2008 740,55 CHF

16.06.2008 do 10.11.2008 5,49% 10.08.2008 762,53 CHF

10.11.2008 do 07.06.2009 6,25% 10.12.2008 795,71 CHF

07.06.2009 do 15.01.2011 6,75% 10.07.2009 817,22 CHF

15.01.2011 do 15.02.2011 6,50% 10.02.2011 804,37 CHF

15.02.2011 do 01.01.2014 6,00% 10.04.2011 789,12 CHF

01.01.2014 do 12.01.2016 3,23% 10.02.2014 714,24 CHF

35.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

36.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

37.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.09.2006. do 10.12.2015. godine, tj. do zadnjeg anuiteta prije konverzije, koji je podmiren u cijelosti. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 060705006416 SN od 05.07.2006., Inicijalni otplatni plan.

38.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 10.09.2006. do 10.12.2015. godine, tj do zadnjeg anuiteta prije konverzije, koji je podmiren u cijelosti, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Realizirani (provedeni) otplatni plan (CHF), Promet po računu 724700040332 od 01.08.2006 do 09.05.2019., Pregled uplata po kreditu, Obavijesti o izmjenama kamatnih stopa.

39.Zadaća vještaka bila je izračunati ukupnu pozitivnu razliku preplate (zbrojena razlika kamata) po anuitetima izraženo u kunama, u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu od studenog 2008.g. do konverzije kredita odnosno do 1. veljače 2016., kao i da se vještak očituje da li su u određenim razdobljima kamatne stope bile niže od ugovorene.

40.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

41.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj. povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

42.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

43.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala sedam puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,75 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi (manje uplaćenog nije ni bilo jer je kamata bila samo veća ili jednaka početnoj, osim tijekom primjene zakonske kamate u visini od 3,23%), iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

44.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,39%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim izvršenim kunskim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno te ih prikazuje u tablici 5.

45.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

46.U razdoblju otplate kredita do konverzije kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 5.867,20 € / 44.206,32 kn.

47.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata više uplatio iznos od 5.867,20 € / 44.206,32 kn.

2.Nije utvrđena primjena manje kamatne stope od početne, osim tijekom primjene zakonske kamate u visini od 3,23% nakon 01.01.2014., a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirana kamatna stopa na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

48.Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao navodeći da je vještak izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenog s osnova promjene kamata, sve navedeno po mjesecima u razdoblju do 10.12.2015. godine na ime kamata više plaćeno 44.206,32 kn / 5.867,20 €, time da je u tablici 5 – Pregled više plaćene kamate na dan plaćanja, samo pozitivne razlike).

49.Po obračunu banke pretplata s osnova promjene kamatne stope iznosi : - 37.964,59kn/5.038,77€.( u tablici banke žuto su označeni iznose koje vještaka nije uključio)

-pozitivne razlike iznose 44.180,96kn/5.863,82€,nagativne razlike iznose 6.216,37kn/825,05€.

50.Radi se o obračunu u razdoblju do 10.12.2015.g.

51.Iako se po kreditu ne spominje pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu utvrđen je iznos pretplate od 43.733,57 kn koji će se koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu ½ mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

52.Tuženik ustraje kod svojih navoda da je tužitelj sklapanjem Dodatka kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorom s tuženikom riješio pitanje iznosa koji je pretplatio na način da su ti iznosi njemu priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa stoga nema pravo na povrat iznosa koji je plaćen u otplati kredita u CHF, a što je regulirano Sporazumom o korištenju pretplate po konverziji kredita za CHF valutnu klauzulu. Stoga da je tužbeni zahtjev neosnovan i tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) koji je stupio na snagu dana 30. 09. 2015.g. konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile i sporne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu. Sklapanjem istoga dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK u skladu s kojim je položaj potrošača, ovdje tužitelja, izjednačen s položajem u kojem bi se tužitelj nalazio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR, pa i po tom osnovu treba odbiti tužbeni zahtjev.

53.Vještak se očitovao na navode tuženika. Ističe da je tuženik uz podnesak dostavio simulaciju izračuna preplate kamatne stope u kojoj je uzeo i period manje plaćene kamate, odnosno period kada je kamatna stopa iznosila 3,23%.

54.Kako se u zadaći tražila ukupna pozitivna razlika, odnosno preplate, manje plaćene iznose na ime kamate vještak nije uzimao u obzir, ali i inače, s obzirom da je riječ o zakonskoj intervenciji, nije praksa prikazivati razlike u tom periodu, osim kada je izričito zadano zadaćom (nekada se ističe da se mora uzeti u obzir navedene razlike, a nekada da se i zakonska kamata ima primijeniti na inicijalni otplatni plan)

55.Uz to, tuženik u svojoj simulaciji primjenjuje krivi tečaj, odnosno tečaj na dan dospijeća, a ne plaćanja koji je korišten iz čega proizlaze i manje razlike u odnosu na moj izračun pozitivnih razlika po kamati.

56.Izračuni efekata konverzije također nisu bili predmet zadane zadaće.

57.Slijedom navedenoga, a budući da smatra izračun tuženika pogrešnim uslijed primjene krivih činjeničnih parametara, ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti, te ne ulazi u dijelove koji su pravne prirode.

58.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim podneskom zaprimljenim 3. prosinca 2024. precizirao tužbeni zahtjev na način da u točki II. tužbenog zahtjeva precizira iznose s osnova razlike preplaćene kamate od studenog 2008. obzirom da je zadaća vještaku utvrditi razliku preplate u razdoblju od studenog 2008. do konverzije.

59.Osobnim saslušanjem tužitelja MH utvrđeno je da je sklopio stambeni ugovor u kreditu s tuženikom 2006. u svrhu rješavanja vlastitog stambenog pitanja. Njegov kolega je već prije njega podigao takav kredit pa mu je preporučio banku tuženika. Tužitelj je htio dignuti kredit u valuti euro na iznos od 60.000,00 eur, no rečeno mu je da ne ispunjava uvjete zbog visine plaće i njihovih propisa. Preporučili su mu kredit u CHF kao najpovoljniji. Rekli su da je kamata promjenjiva, ali ništa detaljnije. O valutnoj klauzuli nisu ništa ni govorili. Nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Banka je pripremila ugovor. Htio je ugovor na 10 god da ga čim prije otplati, rata bi mu iznosila 3.700,00 kn, no rekli su da ne može nego na 15 godina. To je jedino što je od njih tražio, ali mu nisu omogućili. Prvih godinu dana je rata iznosila do 3.200,00 kn, narasla je do 6.400,00 kn, a plaća mu je iznosila 6.200,00 kn. Odlazio je u banku, ali nisu imali sluha te su mu rekli da reprogramira kredit. Sklopio je ugovor o konverziji. Kredit je otplatio. Ova nekretnina mu služi za njega i obitelj, isključivo za stanovanje.

60.Ocjenom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

61.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

62.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13.

63.Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

64.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

65.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

66.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. 67.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

68.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

69.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

70.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

71.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

72.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi navedene u izreci, nepoštene i time ništetne.

73.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

74.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

75.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da mu je banka odbila sklapanje kredita u valuti eur, za koji da nije ispunjavao uvjete, no ponudila mu je kredit u valuti CHF I to kao najpovoljniji. Banka je sastavila ugovor, on nije imao utjecaja na njegov sadržaj, a ništa mu nije detaljnije pojašnjavano sklapanja istog.

76.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

77.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

78.Na konkretan slučaj odnosno predmetne ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

79.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

80.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

81.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

82.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

83.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

84.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

85.Predmetni ugovor o kreditu sklopljeni je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran. 86.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

87.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

88.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

89.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

90.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

91.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

92.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

93.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

94.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

95.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

96.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

97.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda M ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

98.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

99.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

100.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

101.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

102.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

103.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

104.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

105.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

106.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

107.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

108.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

109.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

110.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

111.Prihvaćajući nalaz i mišljenje, kao i odgovor vještaka na primjedbe tuženika, kao stručno i nepristrano, ovaj je sud utvrdio da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, više uplatio iznos od 5.867,20 eur. Tužitelj potražuje ukupno niži iznos, odnosno 5.596,64 eur za razdoblje od studenog 2008. do konverzije.

112.Nije utvrđena primjena manje kamatne stope od početne, osim tijekom primjene zakonske kamate od 3,23% nakon 1. siječnja 2014., a sukladno ZIDZPK (NN 143/13) čijim odredbama je regulirana kamatna stopa na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

113.Radi se dakle o zakonskoj intervenciji prilikom konverzije pa dakle niti nema osnove uračunavati tzv. "negativne razlike", kako to predlaže tuženik, te ih stavljati u prijeboj, obzirom da iste niti nisu nastale. Tužitelj zbog nižeg tečaja prilikom konverzije nije ništa primio, niti je onda dužan išta vraćati, a također tuženik niti nije precizirao prigovor prijeboja.

114.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

115.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

116.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istome vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

117.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

118.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

119.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava tri obrazložena podneska od 3. studenog 2020., 20. siječnja 2021. i 3. prosinca 2024. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na 4 ročišta i to 4. studenog 2020., 20. siječnja 2021., 7. svibnja 2024. i 4. prosinca 2024., sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, ukupno 1.600,00 eur, uvećano za PDV od 25% - 400,00 eur, što ukupno iznosi 2.000,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 331,81 eur i trošak sudske pristojbe na tužbu 102,59 eur. Tužitelj nema trošak sudske pristojbe za presudu. Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.434,40 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. 120.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 29. siječnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika