Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9682/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene MG, koju brani Sara Lacko, odvjetnica u Varaždinu, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljene MG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-88/2024-13 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene MG i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljena MG se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-88/2024-13 od 20. rujna 2024., proglašena je krivom okrivljena MG da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana. Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Istom presudom, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, u trajanju od najmanje šest mjeseci. Osim toga, okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako ju žrtve NG i CG lažno terete kako bi je prikazali kao obiteljsku nasilnicu, budući je u tijeku postupak razvoda braka i donošenja odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Zatim, smatra kako prvostupanjski sud nije imao dovoljno dokaza za donošenje osuđujuće presude budući iskaze žrtava nisu potvrdili policijski službenici, a koji su po navodima žrtava bili prisutni prilikom počinjenja psihičkog nasilja. Također, zbog navedenog, tvrdi kako nije nedvojbeno niti utvrđena činjenica da li je maloljetno dijete bilo prisutno prilikom navodnih događaja. Osim toga, navodi da prilikom donošenja odluke o kazni prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti, kao i da neće biti u mogućnosti platiti iznos troškova postupka. Naposljetku, smatra da je izrečena zaštitna mjera suvišna.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojne iskaze žrtava ĐG i NG, obzirom da su isti iskazivali uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te su iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Osim toga, činjenica da su iskazi žrtava međusobno potpuno suglasni i neproturječni također upućuje na vjerodostojnost njihovih iskaza. Tako su predmetni svjedoci prilikom svakog saslušanja pred sudom vrlo uvjerljivo iskazivali o riječima koje su im upućene od strane okrivljenice, o tome gdje se je tko od sudionika nalazio tijekom inkriminiranog događaja, ali također da je inkriminiranom događaju bilo nazočno i dijete UG. Zbog svega navedenog ovaj sud je uvjerenja kako su žalbeni navodi kojima se ističe kako je okrivljenica žrtva lažne prijave, a sve vezano za odluku suda o tome s kime će zajedničko maloljetno dijete okrivljenice i žrtve ĐG živjeti, iskonstruirani i usmjereni na izbjegavanje odgovornosti za počinjeni prekršaj.
5. 2. Nisu točni navodi žalbe kojima se tvrdi kako iskazi žrtava nisu vjerodostojni zbog činjenice da su svjedoci policijski službenici MGJ i RG u svojim iskazima iskazali kako se ne sjećaju da li je okrivljenica počinila psihičko nasilje u njihovoj nazočnosti odnosno prilikom njihove intervencije, a kako to u svojim iskazima navode žrtve. Naime, sama činjenica što su predmetni svjedoci izjavili kako se ne sjećaju te sporne činjenice ne znači nužno da su iskazi žrtava lažni jer je logično da se zbog proteka vremena, ali i broja odrađenih intervencija jednostavno ne mogu sjetiti svake pojedinosti. S druge strane, iz iskaza žrtava, iz ranije naznačenih razloga, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica počinila prekršaj za koji je optužena, a kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud.
5. 3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljeničine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja opravdano je prvostupanjski sud istoj izrekao kaznu zatvora kao alternativno propisanu težu vrstu kazne za prekršaj za koje je okrivljenica proglašena krivom. Važno je istaknuti da je na tako izrečenu kaznu zatvora sud primijenio uvjetnu osudu pa se ista neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.
6. 1. Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visini izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.
7. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, a naročito činjenicu da je okrivljenica recidivist u činjenju istoga prekršaja, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenice. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud s obzirom na sadržaj pisane obrane okrivljenice smatra da i dalje postoji mogućnost nasilničkog ponašanja od strane okrivljenice.
8. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka također je na zakonu osnovana. Naime, prvostupanjski sud je detaljno u presudi obrazložio zašto je okrivljenici izrekao iznos od 200,00 eura. Trošak postupka je, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određen u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koji iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura )
9. Međutim, odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, budući da je po zakonu dužna uzdržavati maloljetno dijete.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 6 otpravka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtve i tužitelja.
