Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-2425/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 21. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CT, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 80,61 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

− za veljaču 2016., na iznos od 4,15 eura od 15.03.2016.,

− za svibanj 2016., na iznos od 1,63 eura od 15.06.2016.,

− za lipanj 2016., na iznos od 1,32 eura od 15.07.2016.,

− za kolovoz 2016., na iznos od 0,51 eura od 15.09.2016.,

− za rujan 2016., na iznos od 5,34 eura od 15.10.2016.,

− za prosinac 2016., na iznos od 2,13 eura od 15.01.2017.,

− za siječanj 2017., na iznos od 1,36 eura od 15.02.2017.,

− za travanj 2017., na iznos od 1,49 eura od 15.05.2017.,

− za svibanj 2017., na iznos od 1,42 eura od 15.06.2017.,

− za srpanj 2017., na iznos od 0,51 eura od 15.08.2017.,

− za kolovoz 2017., na iznos od 0,11 eura od 15.09.2017.,

− za listopad 2017., na iznos od 3,01 eura od 15.11.2017.,

− za studeni 2017., na iznos od 1,53 eura od 15.12.2017.,

− za prosinac 2017., na iznos od 1,61 eura od 15.01.2018.,

− za siječanj 2018., na iznos od 0,80 eura od 15.02.2018.,

− za veljaču 2018., na iznos od 1,69 eura od 15.03.2018.,

− za ožujak 2018., na iznos od 1,54 eura od 15.04.2018.,

− za travanj 2018., na iznos od 9,69 eura od 15.05.2018.,

− za svibanj 2018., na iznos od 7,01 eura od 15.06.2018.,

− za lipanj 2018., na iznos od 11,30 eura od 15.07.2018.,

− za srpanj 2018., na iznos od 5,09 eura od 15.08.2018.,

− za kolovoz 2018., na iznos od 1,02 eura od 15.09.2018.,

− za studeni 2018., na iznos od 0,12 eura od 15.12.2018.,

− za siječanj 2019., na iznos od 2,81 eura od 15.02.2019.,

− za ožujak 2019., na iznos od 1,53 eura od 15.04.2019.,

− za svibanj 2019., na iznos od 0,30 eura od 15.06.2019.,

− za lipanj 2019., na iznos od 1,47 eura od 15.07.2019.,

− za srpanj 2019., na iznos od 0,20 eura od 15.08.2019.,

− za kolovoz 2019., na iznos od 0,18 eura od 15.09.2019.,

− za rujan 2019., na iznos od 0,40 eura od 15.10.2019.,

− za listopad 2019., na iznos od 0,14 eura od 15.11.2019.,

− za veljaču 2020., na iznos od 2,29 eura od 15.03.2020.,

− za ožujak 2020., na iznos od 6,91 eura od 15.04.2020.,

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 345,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, te da mu je rad bio organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. U navedenom vremenskom razdoblju na snazi da je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 43/13; dalje KU) kojim da je plaća tužitelja regulirana u čl. 47. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, osnovnu plaću radnika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću da su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi da je bio i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama „Narodne novine“ broj 141/12 (dalje; TKU) koji da se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama čl. 51., 57. i 59. KU, te u odredbi čl. 54. TKU-a da su propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd.). Tužitelj da je u tom razdoblju kao medicinska sestra radio u otežanim uvjetima rada pa da mu je prema čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, dalje ZR/09) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme da je na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje KU) koji u čl. 57. propisuje da se na radnom mjestu tužitelja osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično da je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom čl. 36. st. 2. KU-a da je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12) da je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Nadalje navodi kako je tuženik u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa da je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik da je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis). Sukladno navedenom, tuženik da je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020., i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio njegovo pravo iz čl. 86. ZR/09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz čl. 94. ZR/14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi s čl. 57. st. 2. KU 143/13; da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinska sestra i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 59. KU; da je pogrešno obračunao naknade plaća na koje ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio njegova prava iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st. 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Ovdje se ističe kako je tužitelj, nakon provedenog financijskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način naveden u izreci (podnesak od 25. studenoga 2024. koji prileži na stranici 47-49 spisa).

3. U odgovoru na tužbu (stranica 7-9 spisa) tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nadalje ističe kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31.ožujka 2020. temelji na činjenici da mu na prekovremene sate nisu isplaćivani dodaci na plaću za otežane uvjete rada već da su dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada. Nadalje tužitelj navodi da mu je time uskraćen puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora a time i naknada plaće za godišnji odmor u prethodna tri mjeseca kao i eventualno naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad pa je krivo izračunat prosjek prethodno isplaćenih plaća. Tužitelj dodatno pojašnjava kako tuženik u utuženom razdoblju tužitelju nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada za sve stvarno odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada pozivajući se pritom, između ostalog, na nevažeće odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“Narodne novine” broj 143/13). Naime, u utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor o djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja zaključen 26. ožujka 2018. (“Narodne novine” broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), a nakon kojega su sklopljena još tri Dodatka navedenog ugovora. Navedeni Kolektivni ugovor i Dodaci istoga su jedini relevantni, a posebice je važan Dodatak III. KU kojim je jasno navedeno na koji način se obračunavaju dodaci na osnovu plaću za vrijeme prekovremenog rada te sukladno kojim odredbama tuženik i postupa. Tako je čl. 2. Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano: „U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“Narodne novine” broj 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19, u daljnjem tekstu: Ugovor) u članku 49. iza stavka 12. dodaju se stavci 13., 14. i 15. koji glase: Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju. Način izračuna jednoga sata prekovremenog rada nalazi se u Prilogu ovoga Dodatka III. i čini njegov sastavni dio.“ Iz navedene odredbe, po kojoj tuženik i postupa, vidljivo je da je izmijenjen način izračuna utuženih dodataka, odnosno da je na jasan i nedvosmislen način dana uputa kako se isti dodaci imaju računati na osnovnu plaću uza vrijeme prekovremenog rada. S obzirom na navedeno, tuženik drži da su navodi tužitelja u potpunosti nejasni i neutemeljeni budući da tuženik u cijelosti postupa u skladu s gore navedenim važećim odredbama. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, u pogledu dodataka na prekovremene sate iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima, te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu odnosno ukoliko smatra da ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe, da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 20. studenoga 2024. prileži na stranici 30-40 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike (manje isplaćene) plaće u iznosu od 80,61 eura bruto.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

7. Odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Međutim, navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

8. Jedan od zakona kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12; dalje TKU/12), kao i granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje KU/13).

9. Primjena KU-a uređena je općim odredbama KU-a kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU-a prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU-a na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

10. Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

11. Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.

12. Člankom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

13. Odredbom čl. 47. KU/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od četiri godine, uz napomenu da je identična odredba sadržana u čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18; dalje KU/18) koji je stupio na snagu 1. ožujka 2018.

14. Odredbom čl. 51. KU/13 propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe TKU/12 te odredba čl. 49. KU/18) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st. 12.).

15. Odredba čl. 57. KU/13 navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. Stavkom. 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok se st. 3. propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati (na jednak način propisano je odredbom čl. 55. st. 1., 2. i 4. KU/18).

16. U Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I KU), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., u čl. 5. propisano je da se iza čl. 59. u KU-a dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće." (na jednak način propisano je čl. 58. KU/18), a nakon 1. rujna 2019. u iznosu od 8% od osnovne plaće (čl. 21. Dodatka II KU („Narodne novine“ broj 92/19).

17. Odredbe članka 36. st. 2. KU/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. istog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (na jednak način propisano je čl. 34. KU/18).

18. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

19. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio sve odrađene prekovremene sate, dodatke za sve odrađene prekovremene sate te dodatke na plaću u navedenom razdoblju i to: dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, uzimajući u obzir neisplaćene dodatke.

20. Ovaj sud je utvrdio, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da tuženik tužitelju nije vršio obračun plaće primjenom čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. KU/18), obzirom da iz Nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb proizlazi da je tuženik obračunavao osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim, dodatak za posebne uvjete rada tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužitelj odradio, odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.

21. Ocjena je ovoga suda da tužitelj kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU-a, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13.

22. Jednako tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

23. Napominje se da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za posebne uvjete rada. Stoga je neosnovan navod tuženika da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 (čl. 49. KU/18), kao i njegovo pozivanje na drugačija pravna mišljenja izražena u odlukama drugih sudova.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl.oec., kojim utvrđena razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama za utuženo razdoblje ukupno iznosi 80,61 eura bruto, od čega se iznos od 68,39 eura odnosi na neobračunati dodatak za posebne uvjete rada, a iznos od 12,22 eura na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, uz napomenu da tužitelj ne ostvaruje utuženi dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, a što je vještak utvrdio uvidom u obračunske liste.

25. Sud je Nalaz i mišljenje pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke, uz napomenu da ni stranke nisu imale primjedbi na isti.

26. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, ovaj sud je tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću i naknade plaće u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 80,61 eura bruto, slijedom čega je uslijedila odluka kao u izreci.

27. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od nespornog dospijeća do isplate, s time da zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjele na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (80,61 eura). Tako je tužitelju priznati trošak u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 9. Tarife), odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25% (125,00), 125,00 eura, kojem iznosu je valjao pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 220,00 eura, obzirom da je isti bio neophodan za vođenje parnice. Dakle, tužitelju pripada sveukupni parnični trošak u iznosu od 345,00 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim obzirom da je zatražen protivno Tarifi. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. siječnja 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- tuženiku, uz zapisnik od 21.1.2025.