Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-943/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, Andrije Hebranga 8, protiv tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po odvjetnici Mariji Bartoluci, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-455/2019-28 od 9. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću Stalna služba u Pločama poslovni broj P-455/2019-28 od 9. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br. 9012436094 - kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, sklopili dana 23. travnja 2007., a solemnizirali dana 30. travnja 2007. kod javnog bilježnika Mihe Plećaša iz Metkovića, br. OV-3382/07 - u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika (st. I. izreke), utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. 9012436094 - kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, sklopili dana 23. travnja 2007., a solemnizirali dana 30. travnja 2007. kod javnog bilježnika Mihe Plećaša iz Metkovića, br. OV-3382/07 – kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF), a koje su sadržane

- u čl. 1. koji glasi: „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 40.800,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

- u čl. 4. st. 2. koji u bitnom glasi: „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“

- u čl. 7. st. 2. koji glasi: „Kredit u iznosu od 40.800,00 CHF i kamata iz toč. 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ (st. II. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.161,13 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 6.440,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove tog postupka u iznosu od 2.123,53 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se dijelovi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula utvrde ništetnim, te da se naloži tuženiku da mu isplati s osnove preplate po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli iznos od 6.440,71 EUR, a s osnove preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.161,13 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Takav zahtjev zasniva se na činjeničnim navodima tužbe da odredbom - kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa - nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate, da njome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, odnosno da nisu utvrđene bilo kakve pojedinosti glede promjene kamatne stope, tako da je ta ugovorna odredba (kojom je zapravo određena cijena) sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu nerazumljiva tužitelju kao prosječnom potrošaču, koji ne posjeduje stručna znanja iz područja ekonomije, da je Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika standardni, tipizirani ugovor, koji je u tom periodu tuženik sklopio s vrlo velikim brojem korisnika, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj niti mu je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istoga, da su sudionici obveznih odnosa prilikom zasnivanja i za vrijeme trajanja takvih odnosa dužni postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana – a što tuženik sasvim sigurno nije činio kada je, koristeći tužiteljev nepovoljniji položaj, ugovorio promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci, a bez ugovaranja bilo kakvih kriterija i parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope, čime je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj nije mogao niti otprilike predvidjeti promjenu kamatne stope (cijene), a samim time niti ekonomske posljedice koje iz takvih promjena za njega proizlaze. Isto tako, tužitelj nije mogao niti provjeriti pravilnost promjene nakon što je do nje već došlo, tako da je iz svega navedenog razvidno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena. Nadalje, tužitelj u odnosu na ugovorne odredbe koje sadrže valutnu klauzulu navodi da u konkretnom slučaju tuženik (kao trgovac) nije informirao tužitelja (kao potrošača) - ni prije sklapanja niti u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu - o karakteristikama i specifičnostima valute CHF i mogućim ekonomskim pojavama tijekom otplate kredita koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj nije bio informiran, odnosno upozoren niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Tako tuženik nije obavijestio/upozorio tužitelja na sljedeće činjenice: - da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu nego valutnu klauzulu EUR.

7. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

8. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, na tuženiku je bio, prema čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP), teret dokaza da tome nije tako, a tuženik to nije dokazao, jer je na tu okolnost predlagao saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor, a što ne predstavlja bitan dokaz, jer saznanja o tijeku pregovora koji su prethodili sklapanju ugovora ima djelatnik tuženika koji je u tome neposredno sudjelovao, a njegovo saslušanje tuženik nije predlagao.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno na temelju pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu (čl. 502.c ZPP) utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i na promjenjivu kamatnu stopu.

10. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Romana Dedovića, dipl. oec., kao i njegove dopune, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojima razlika između iznosa koje je tužitelj na utuženo razdoblje platio primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, s jedne strane te iznosa koje bi bio dužan platiti da je kamatna stopa ostala kao početno ugovorena, a srednji tečaj Banke za CHF isti kao na dan korištenja (isplate kredite) iznosi 8.601,84 EUR, i to po osnovi preplaćenih kamata 2.161,13 EUR, a po osnovi glavnice (ostatak anuiteta), 6.440,71 EUR.

11. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. ožujka 2019., u odnosu na taj zahtjev nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), niti je zastarni rok protekao u odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi na potraživanje iznosa koji su isplaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, jer računajući od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao zastarni rok od 5 godina.

13. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio i materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. ZOO, kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati po osnovi preplate na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.161,13 EUR, a po osnovi preplate na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 6.440,71 EUR, sa zateznim kamatama koje sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, teku od dana isplate spornih iznosa tuženiku do dana kada tuženik te iznose isplati tužitelju.

14. S obzirom na sve izloženo trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II., III. i IV. izreke pobijane presude.

15. Tuženik u žalbi odluku o parničnom trošku iz st. V. izreke pobijane presude samo paušalno osporava, a kako ovaj sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o parničnom trošku ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), trebalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke pobijane presude.

16. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković