Poslovni broj: Usž-698/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-574/2022-13 od 30. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ĐŠ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-574/2022-13 od 30. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-574/2022-13 od 30. studenog 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/22-01/78, urbroj: 566-01/13- 22-2 od 6. travnja 2022.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. U žalbi u bitnom navodi da od prvog e-maila upućenog predsjednici Općinskog suda u Osijeku, pa sve do zadnjega dana kada je izbačena s radnog mjesta, koliko god se bojala testiranja, nikada ga nije u potpunosti odbila, niti usmeno, niti pismeno, ali se odbila testirati na sudu i molila za rješenje da joj se omogući testiranje na neki drugi način. Kao dokaz tome predložila je i svoju Covid potvrdu koju je dobila na temelju ne brzog antigenskog testa, nego PCR testa s kojim se jedino u to vrijeme bolesti Covid-19 mogla "priznato" i dokazati. Covid potvrdu, odnosno test je napravila za povratak na radno mjesto 22. prosinca 2021. u vlastitoj režiji, na vlastitu inicijativu, jer joj je bilo nepojmljivo dolaziti na posao, kršiti zakon, niti se dovoditi u neugodne situacije i eventualne prepirke s pravosudnim policajcima na ulazu. Dakle, imala je valjanu potvrdu za povratak na svoje radno mjesto, a to što ju nitko nije tražio na uvid, odnosno nije kontrolirao nije njezina krivica. Ističe da joj zadnji dan posla 29. prosinca 2021. nije spriječen ulazak na sud, nego je otjerana za vrijeme radnog vremena od strane pravosudnih policajaca. Dan kada je izbačena s posla bila je srijeda, dan testiranja, osim što je ilegalno otjerana s posla, spriječena joj je i eventualna mogućnost da se tada testira s ostalim zaposlenicima. Naglašava da je radila od 22. prosinca do 29. prosinca 2021. bez da ju je itko ikada zatražio covid potvrdu ili test na uvid. Ističe da se u prvostupanjskoj presudi navodi da nije tražila financijsku pomoć za testiranje, međutim navodi da jest tražila, ali usmeno, a ne i pismeno. Tužiteljica nadalje u tužbi navodi razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, te predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu u potpunosti i vrati je na posao, jer njezin jedini grijeh je taj što se usudila razmišljati onda kada je to bilo zabranjeno i što je odlučila samostalno zaštiti svoje zdravlje, život i dostojanstvo.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 22. studenog 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da tužiteljica od 29. prosinca 2021. i sljedećih pet radnih dana, pa i nadalje, nije dolazila na posao, što je i sama potvrdila u svom iskazu danom na ročištu od 22. studenog 2023., nije sporno niti da za to nije imala valjano opravdanje, a Općinski sud u Osijeku je bio dužan provoditi sve zakonite odluke nadležnih tijela u vrijeme pandemije bolest Covid-19, a tužiteljica je bila dužna dostaviti dokaze o cijepnom statusu, a što nije učinila, nego ista bez opravdanja nije dolazila na posao od 29. prosinca 2021. i cijeli siječanj 2022.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno članak 137. stavak 1. točku 5. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.), članak 47. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20. i 134/20.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", 143/21.) koji među ostalim propisuje obvezu predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore, članak 22. a) stavak 1. i 2. Zakona o sustavu civilne zaštite ("Narodne novine", 82/15., 118/18., 31/20. i 20/21.) i odredbe Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova ("Narodne novine", 121/21.), te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je potpuno i jasno odgovorio na prigovore i tvrdnje tužiteljice, te pravilno ocijenio zakonitim rješenja tijela prvog stupnja i tuženika i odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
11. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, a zahtjev tužiteljice za obvezivanje poslodavca na vraćanje tužiteljice na radno mjesto nije predmet ovog upravnog spora.
12. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno-relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
13. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
