Poslovni broj: Usž-3503/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČČ iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Jasni Kotarac Jabuka, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 26 a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi bolničke medicinske rehabilitacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-402/24-13 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-402/24-13 od 15. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/22-03/391, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 29. rujna 2022. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 29. rujna 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-02/22-03/73, URBROJ: 338-17-02-01-22-02 od 28. lipnja 2022. kojim tužiteljici nije priznato pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.
3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju ponovno predmetu pristupio formalno-pravno i nije utvrdio relevantne činjenice, što je rezultiralo pogrešnom odlukom. Ističe da je u ranijoj žalbi predložila provođenje medicinskog vještačenja po medicinskoj ustanovi neovisnoj o tuženiku. Navodi da je na raspravi pred sudom bila u posebnom psihičkom stanju i iznervirana svojim slučajem izrazila mišljenje da sud ima na raspolaganju dovoljno materijala za odlučivanje, ali da to ne znači da sud nije mogao odlučiti o vještačenju koje je bilo predloženo u žalbi ako je smatrao da je taj dokaz potreban za donošenje odluke. Ističe da joj je po preporuci fizijatra obiteljska liječnica dala uputnicu za stacioniranu bolničku rehabilitaciju, pri čemu je navela šifru bolesti koja je bila u Pravilniku, a tuženik i sud smatraju da osnovna bolest od koje boluje i bolest koja je navedena pod šifrom danoj po obiteljskoj liječnici nisu bolesti koje daju pravo na stacioniranu rehabilitaciju, već samo na ambulantno liječenje. Pojašnjava da je osnovna bolest (sistemski eritemski lupus - SEL) teška i uništavajuća za sve tjelesne organe, koja je kroz dugi niz godina uzrokovala više drugih oboljenja, što je razvidno iz medicinske dokumentacije i otpusnih pisama. S tim u vezi ističe da je kod nje dolazilo do zatajenja pluća i bubrega, stenoze srčane aorte s insuficijencijom, reumatoidnih artritičnih promjena, teških psihotičnih napada i dr. Navodi da je dugotrajno bolničko liječenje i uzimanje raznih lijekova, uključujući kortikosteroide, oslabilo njezino tijelo, a jedno vrijeme nije mogla uzimati hranu i hodati, gotovo je izgubila mišiće, doslovno se borila za život. Naglašava da joj nije jednostavno ići na ambulantno liječenje, odnosno terapije te smatra da bi jednom godišnje bolnički provedena terapija odnosno rehabilitacija koja bi se odvijaIa pod nadzorom stručnih osoba i liječnika doprinijela poboljšanju njezinog zdravstvenog stanja. Uz žalbu je dostavila nalaz i mišljenje vještaka revizora, navodeći da taj nalaz ima i tuženik, a iz kojeg proizlazi da je nosila ortozu zbog kompresivnih fraktura Th 12 i L1. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prvostupanjski sud presudu je donio postupajući prema uputi iz presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-1402/23-3 od 20. prosinca 2023. kojom je poništena ranija presuda tog suda poslovni broj: 14 UsI-2248/22-4 od 24. studenoga 2022. zbog povrede načela usmene rasprave iz članka 7. ZUS-a prema kojem se u upravnom sporu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave, kao i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (“Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 27/10. i 13/17. – dalje: Konvencija) kojim je zajamčeno pravo na pošteno suđenje.
8. U ponovnom postupku sud je postupio sukladno načelu sadržanim u članku 7. ZUS-a i održao usmenu raspravu te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je u predmetnom upravnom postupku pribavljena stručno - medicinska ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije od 31. svibnja 2022., prema kojoj kod tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za odobravanje bolničke medicinske rehabilitacije sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući („Narodne novine“, 26/96., 79/97., 31/99., 51/99., 79/99., 40/07., 64/08., 91/09., 118/09., 80/13. i 9/21., dalje: Pravilnik) jer se prikazani status SLE i uputna dijagnoza M 32.8 ne nalaze na Popisu koji je sastavni dio Pravilnika. Tijekom žalbenog postupka pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 28. rujna 2022. u kojem je navedeno da se bolnička medicinska rehabilitacija odobrava za bolesti i stanja sukladno Popisu koji je sastavni dio Pravilnika, a dijagnoza M32/SLE se ne nalazi na Popisu Pravilnika te je navedeno da se fizikalna terapija može provoditi ambulantno prema indikaciji nadležnog fizijatra.
10. Tijekom upravnog spora prvostupanjski sud je tuženiku dostavio cjelokupnu dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz tužbu. Tuženik se u odnosu na zaprimljenu dokumentaciju pozvao na očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. studenoga 2022. u kojem je navedeno da medicinska dokumentacija ne utječe na drugačiju ocjenu jer se dijagnoza M32/(SLE) - sistemski eritemskilupus ne nalazi na Popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljeda za odobravanje bolničke medicinske rehabilitacije kao i da kod tužiteljice ne postoji verificirana ni jedna druga bolest iz navedenog Popisa na temelju koje bi mogla ostvariti pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju. U očitovanju je navedeno da je tužiteljica samostalno pokretna osoba i da fizikalnu terapiju u Kliničkom bolničkom centru Split može provoditi ambulanto prema indikaciji nadležnog fizijatra.
11. Nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje je potpun i uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatrani u cjelini, dokazi provedeni u upravnom postupku otklanjaju dvojbe na koje tužiteljica ukazuje te su jasno i valjano iznesene činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari, odnosno da se bolesti od kojih tužiteljica boluje ne nalaze na Popisu koji je sastavni dio Pravilnika.
12. Prvostupanjski sud je skladno ovlaštenju iz članka 33. stavaka 1. i 2. ZUS-a presudu osnovano utemeljio na nalazima i mišljenjima tijela vještačenja pribavljenim u predmetnom upravnom postupku, kao i dodatnog očitovanja liječničkog povjerenstva u upravnom sporu, a koje tužiteljica svojim navodima u tijeku spora nije dovela u sumnju. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje javnopravnog tijela kojim je odbijen zahtjev tužiteljice. Pri tome se ističe da se sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a tijekom žalbenog postupka ne mogu predlagati novi dokazi.
13. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
14. Tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
15. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
