Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-248/2024-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1391/2022 od 14. prosinca 2022. te o žalbi protiv toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1391/2022 od 25. lipnja 2024., dana 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika EI kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1391/2022 od 14. prosinca 2022.

II. Odbija se žalba ovršenika EI kao neosnovana i potvrđuje toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1391/2022 od 25. lipnja 2024.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev ovršenika EI za naknadu troška sastava žalbe u iznosu 1.555,23 eura te zahtjev ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.244,27 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi od 14. prosinca 2022. na temelju ovršne isprave, Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 11. listopada 2013., solemniziranog po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću u Rijeci, pod brojem OV-25856/13, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku u iznosu od 35.635,37 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, sa zateznim kamatama koje na iznos od 29.233,83 eura teku od 3. studenog 2021. pa do naplate, a na iznos od 4.619,53 eura od 25. listopada 2022. (dan utuženja) do naplate te radi naplate troškova ovog ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od dana kada su ti troškovi učinjeni ili plaćeni, do dana naplate, određena je na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, Knjiga PU: PLASE, broj poduloška: 2211/ zk. uložak: [broj ZK uloška], Zgrada u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica], Trosobni stan br. 28 na osmom katu, ovrha zabilježbom ovrhe na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom navedene nekretnine, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine i uplatom tog iznosa na IBAN ovrhovoditelja te ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu te su troškovi ovrhovoditelja odmjereni u iznosu od 8.497,96 kuna.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 25. lipnja 2024. pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev ovršenika za ukidanje klauzule ovršnosti javnobilježničkog ovršnog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava hipoteke na nekretnini od 11. listopada 2013. s potvrdom ovršnosti od 16. prosinca 2020. utvrđene po javnom bilježniku Veliboru Panjković poslovni broj OV-25856/13 kao neosnovan, dok je pod toč. II. izreke odbijen prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe kao neosnovan.

3. Protiv rješenja o ovrsi od 14. prosinca 2022. žalbu je podnio ovršenik, ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Ne predlaže drugostupanjskom sudu kako postupiti s pobijanim rješenjem. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 1.555,23 eura.

4. Protiv toč. II. izreke rješenja prvostupanjskog suda od 25. lipnja 2024. žalbu je podnio ovršenik zbog bitne povrede ovršnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i dopustiti odgodu ovrhe, podredno ukinuti navedeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na žalbu protiv rješenja o ovrsi ovrhovoditelj predlaže žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i postupak ovrhe nastaviti te obvezati ovršenika da namiri troškove sastava odgovora na žalbu ovrhovoditelju u iznosu od 1.244,27 eura sa zateznim kamatama.

6. Žalba nisu osnovane.

U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda o ovrsi od 14. prosinca 2022.

7. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

8. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 11. listopada 2013., solemniziranog po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću u Rijeci, pod brojem OV-25856/13 (dalje u tekstu: Sporazum), kao valjane ovršne isprave u smislu čl. 23. toč. 5. OZ-a.

8.1. U Sporazumu je u članku 2. utvrđeno da je protivnica osiguranja LI vlasnica nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška] pod.ul. 2211 k. o. [katastarska općina] – u naravi zgrada u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica], u naravi Trosobni stan br. 28 na osmom katu te je u članku 3. protivnica osiguranja dopustila ovdje ovrhovoditelju da upiše založno pravo na navedenoj nekretnini radi osiguranja povrata novčane tražbine koju dužnica EIŽ duguje ovdje ovrhovoditelju u iznosu kunske protuvrijednosti 59.000,00 eura uvećano za ugovorne kamate, zatezne kamate te provizije, naknade i troškove prisilne naplate. Nadalje, u članku 5. Sporazuma navedena protivnica osiguranja je izrazila suglasnost da ovdje ovrhovoditelj može neposredno na temelju tog Sporazuma radi naplate tražbine koju ima prema dužnici provesti prisilnu ovrhu prodajom predmetne nekretnine nakon što javni bilježnik na taj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti.

9. Nadalje, ovaj sud napominje da prijedlog za ovrhu sadrži sve radnje iz odredbe čl. 80. OZ-a te je sukladno odredbi iz čl. 82. st. 1. OZ-a priložen i zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu. Iz navedenog izvatka proizlazi da je ovršenik upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe, ali i da je na istoj u korist ovrhovoditelja uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 59.000,00 eura prema srednjem tečaju HNB uvećano za ugovorene kamate, zatezne kamate te provizije, naknade i troškove prisilne naplate.

9.1. Cijeneći prethodno navedeno, a iako ovršenik nije potpisnik Sporazuma kao ovršne isprave, ovrhovoditelj je u skladu s čl. 83. OZ-a ovlašten na temelju navedene ovršne isprave izravno zatražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini protiv ovršenika.

10. Iako točno ovršenik u žalbi navodi da je ovrhovoditelj suprotno ovršnoj ispravi u ovršnom zahtjevu novčani iznos u eurima označio prema srednjem tečaju ovrhovoditelja, umjesto prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke kako je navedeno u ovršnoj ispravi, takav žalbeni prigovor nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

10.1. To stoga što je od 1. siječnja 2023. euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj te se u skladu s čl. 13. st. 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 – dalje u tekstu: ZUESV) iznosi navedeni u pravnim instrumentima u euru koji se do dana uvođenja eura preračunavaju u kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke ili drugom tečaju banke smatraju iznosima u euru.

10.2. Prema tome, pogrešno označavanje tečaja konverzije u ovršnom zahtjevu s obzirom na citiranu odredbu čl. 13. st. 5. ZUESV-a ne dovodi u pitanje iznos ovršne tražbine ni u kontekstu strogo formalnog legaliteta.

11. Glede žalbenog navoda da je propušteno provesti test pravične ravnoteže iz čl. 80.b OZ-a, napominje se da je odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ te na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ-a.

11.1. Prema tome, budući da je u konkretnom slučaju na predmetnoj nekretnini uknjiženo založno pravo radi osiguranja ovršne tražbine ovrhovoditelja, a na temelju izrijekom danog dopuštenja prednice ovršenika, to se u smislu citirane odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a ovršenik ne može pozvati na ograničenje od ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a.

11.2. U vezi s prethodno navedenim vrijedi istaknuti da je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 11. ožujka 2022. (Su IV-87/2022-2), zaključeno da žalbene navode ovršenika o tome da je narušena pravična ravnoteža pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a nepotrebno ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

12. Isto tako, budući da je prednica ovršenika sklapanjem založnog ugovora ujedno dragovoljno pristala i na mogućnost da u slučaju neisplate odobrenog kredita ovrhovoditelju provedbom predmetne ovrhe ostane bez prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, to nije osnovan prigovor prava na dom istaknut po ovršeniku, kao njezinom sljedniku, (tako npr. i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.).

13. Pitanje postojanja uknjiženih osobnih služnosti na predmetnoj nekretnini nije od utjecaja na određivanje ovrhe na nekretnini, već će se o njihovoj opstojnosti odlučiti rješenjem o dosudi, dakle u stadiju provedbe ovrhe, a kako to jasno proizlazi iz čl. 87. st. 2. i 3. OZ-a.

14. O žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, na koje se ovršenik poziva u žalbi, odlučio je prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr-1391/2022- 12 od 25. lipnja 2024. u skladu s odredbom čl. 52. OZ-a.

15. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a (točka III. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja). Zahtjev ovršenika je odbijen jer njegova žalba nije osnovana, dok je zahtjev ovrhovoditelja odbijen, jer ta radnja, a slijedom toga ni taj trošak, nije bio potreban. U odnosu na toč. II. izreke rješenja prvostupanjskog suda od 25. lipnja 2024.

17. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a te u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju izrijekom upire ovršenik, a s obzirom na to da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, osnovano ovršenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud otklonio njegov prijedlog za odgodu obrazlažući zašto u konkretnom slučaju nisu udovoljene pretpostavke za provođenje testa iz čl. 80.b OZ-a, dok se nije osvrnuo na okolnosti na kojima je ovršenik utemeljio svoj prijedlog.

17.1. No navedenu je povredu otklonio ovaj drugostupanjski sud u skladu s ovlasti predviđenom odredbom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP-a te u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

18. Ovrhovoditelj je u sklopu žalbe protiv rješenja o ovrsi podnio prijedlog za odgodu ovrhe u kojem se u bitnom pozvao na to da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu, jer bi provođenjem ovrhe on i njegova majka ostali bez smještaja te bi i pod uvjetom kasnijeg uspjeha povodom podnesene žalbe, ovršeniku bilo otežano vraćanje nekretnine u njegovo ponovno vlasništvo. Također ističe da je zdravstveno stanje njega i njegove majke značajno narušeno i da bi provedba ovrhe u situaciji narušenog zdravstvenog stanja ovršenika i njegove majke također prouzročila nastanak štete dodatnim pogoršavanjem već lošeg zdravstvenog stanja.

19. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.

20. Ovdje je prije svega za primijetiti da je u trenutku podnošenja prijedloga za odgodu ovrhe bila ostvarena prva pretpostavka za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a, jer je ovršenik istodobno s prijedlogom izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi te je u toj žalbi ujedno istaknuo razloge za upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. No, budući da je ovim rješenjem drugostupanjskog suda njegova žalba odbijena kao neosnovana, to više ne egzistira pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, dok je u pogledu pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a zajedno s pobijanim rješenjem donesen zaključak kojim je odlučeno o žalbi ovršenika iz čl. 52. OZ-a pa je postojanje navedene pretpostavke za odgodu ovršenik mogao opravdati samo dostavom dokaza da je u roku od 15 dana od primitka tog zaključka podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što međutim nije učinio.

20.1. Stoga u konkretnom slučaju u trenutku odlučivanja o žalbi ovršenika protiv pobijanog rješenja nije ostvarena prva kumulativno predviđena pretpostavka za odgodu ovrhe.

21. Uzgred je za istaknuti da u konkretnom slučaju svakako nije ostvarena ni druga pretpostavka za odgodu ovrhe, a koja se odnosi na nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete.

21.1. Naime, gubitak smještaja, kao ni zdravstveno stanje i bolest ovršenika i njegove majke nisu od odlučnog značaja za odgodu ovrhe, a usprkos dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na ovršenika i njegovu majku. To stoga što nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja i koji je kao takav po naravi stvari tegoban i stresan za ovršenika, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogo nadoknaditi ili bi ju pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Dakle, konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovitim posljedicama ovrhe, dok ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge.

21.2. Pogoršanje zdravstvenog stanja nije zakonski razlog za odgodu ovrhe, kao ni gubitak doma, a koji je prigovor još k tome otklonjen rješenjem ovoga drugostupanjskog suda kojim je odbijena žalba protiv rješenja o ovrsi, dok ovršenik ne dokazuje vjerojatnost opasnosti da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ne bi poslije mogao nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

22. Slijedom svega navedenog, pravilnom primjenom čl. 65. OZ-a trebalo je na jednak način odlučiti o ovršenikovu prijedlogu za odgodu ovrhe, pa je stoga na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje.

23. U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje nije ispitivano sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Velikoj Gorici 29. siječnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak