REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-118/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆC, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 5. prosinca 2024., broj: Pp-859/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. ĆC, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 5. prosinca 2024., broj: Pp-859/2024-10, proglašen je krivim okr. ĆC da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 1.000,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji primijenjena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruzi VC, na način da se okrivljenik ne smije približiti žrtvi u obiteljskoj kući na adresi [adresa] i bilo gdje drugdje gdje se zatekne na udaljenost manju od 10 metara u trajanju od 30 dana.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 15,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Jurice Barbarića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog, iako ne iz razloga koji se navode u žalbi.

5. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Otok, klasa: 211-07/24-5/12081, urbroj: 511-15-11-24-1 od 8. svibnja 2024., na temelju kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak, okrivljeniku je stavljeno na teret da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te prekršaj iz čl. 22. st. 4. istog Zakona.

6. Prema podacima u spisu, ovlašteni tužitelj nije mijenjao pravne kvalifikacije djela za koja je podnio optužni prijedlog, a prvostupanjski sud je, unatoč tome, okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Dakle, proglasio ga je krivim za teže djelo od onog koje je okrivljeniku bilo stavljeno na teret.

7. Odredbom čl. 449. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.) propisano je: „Sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret“. Jedinstvena sudska praksa u prekršajnim predmetima po pitanju prekoračenja optužnog prijedloga uvažava i temelji se upravo na citiranoj odredbi Zakona o kaznenom postupku, iako je odredbom čl. 179. st. 4. Prekršajnog zakona propisano: „Sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela“ pa bi, strogim tumačenjem takve zakonske formulacije, teoretski značilo da sud okrivljenika može proglasiti krivim za teže djelo od onog koje mu se stavlja na teret optužbom. No, kako izmjene Prekršajnog zakona nisu pratile odgovarajuće izmjene Zakona o kaznenom postupku po pitanju vezanosti suda za pravnu kvalifikaciju djela koje je predmet optužbe te imajući na umu stavove Europskog suda za ljudska prava u vezi dosega kaznenog aspekta prava na pošteno suđenje, jedinstvena sudska praksa u prekršajnim predmetima uvažava i temelji se na zakonskom rješenju odredbe čl. 449. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.

8. Stoga, proglašavanjem okr. ĆC krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je nesumnjivo teži u odnosu na prekršaje iz čl. 22. st. 2. i st. 4. tog Zakona koji su mu bili stavljeni na teret optužbom, prvostupanjski sud je prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može ukazati na određene propuste i u tom dijelu. Prije svega i najvažnije, nije jasno na temelju kojeg dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da su radnje okrivljenika izazvale povredu dostojanstva i uznemirenost VC, jer ona, ni u jednom svom iskazu, nije dala ni naznaku da bi ponašanje okrivljenika kod nje prouzročilo bilo koju zakonom propisanu posljedicu, a što je nužno da bi se ispunilo biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Dapače, iz iskaza svjedokinje JC proizlazi da ona uopće nije prijavila događaj policijskim službenicima, niti je samoinicijativno otišla u Hrvatski zavod za socijalni rad kako bi prijavila okrivljenikovo ponašanje, nego je u Hrvatski zavod za socijalni rad bila pozvana zbog prijave koju je protiv nje podnio okrivljenik pa je tom prilikom opisala inkriminirani događaj, što, po ocjeni ovog suda, također treba cijeniti kod utvrđivanja jesu li se ispunila sva bitna obilježja prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Tvrdnja svjedokinje VC, koju iznosi tek u svom drugom iskazu, da su njihova zajednička djeca inkriminirane prilike plakala nema važnost za utvrđenje krivnje okr. ĆC u ovom prekršajnom predmetu jer mu se optužbom, prema pravnim kvalifikacijama, nije stavljalo na teret da je prekršaje počinio na štetu djece, nego samo na štetu supruge VC.

9.1. Nadalje, svjedokinja VC je iskazivala potpuno proturječno i nedosljedno po pitanju je li se događaj zbio u dva navrata ili ne, kao i po pitanju točnog datuma kada se zbio, a prvostupanjski sud unatoč tome smatra da je njen iskaz istinit i uvjerljiv te da svjedokinja nije ničim dovela u pitanje svoju vjerodostojnost. Pritom, po pitanju je li se događaj zbio u dva navrata ili ne, kao i točnog datuma kada se zbio, prvostupanjski sud navodi da se svjedokinja na kraju svog iskaza decidirano izjasnila kako se sve dogodilo upravo 16. travnja, a ne navodi razloge zašto vjeruje tom dijelu iskaza ove svjedokinje, a ne onom kada je isto tako decidirano navela: „sigurna sam da se to dogodilo 12. travnja 2024. i to je jedini događaj koji se dogodio između ĆC i mene“. Osim toga, ako je već prihvatio kao istinit onaj dio iskaza svjedokinje VC da se događaj dogodio 16. travnja 2024., iako ne navodi razloge za to, onda je prvostupanjski sud bio dužan izvesti i dokaze u korist okrivljenika, koji je u obrani tvrdio da su djeca bila kod njega od 12. do 19. travnja 2024., što znači da djeca nisu mogla 16. travnja 2024. biti s VC, i u tom pravcu izvesti dokaze za koje je okrivljenik tvrdio da mogu potvrditi ovaj dio njegove obrane.

10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način ispraviti uočenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, provesti cjeloviti dokazni postupak te će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

10.1. Pritom će prvostupanjski sud u dokaznom postupku utvrditi za koje točno prekršaje je okr. ĆC pravomoćno osuđivan, jer o toj okolnosti, u slučaju donošenja osuđujuće presude i u ponovljenom postupku, ovisi pravilna primjena pravne kvalifikacije prekršaja. Nadalje, u slučaju donošenja osuđujuće presude i u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će obratiti pozornost da načelo zabrane reformatio in peius, uspostavljeno uslijed nedostatka žalbe tužitelja, ne povrijedi ni u jednom segmentu a naročito u dijelu koji se odnosi na izricanje zaštitne mjere, jer zaštitna mjera koju je izrekao ovom presudom nije u skladu s čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojom je propisano da udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji ne može biti manja od 100 metara, a prvostupanjski sud je odredio udaljenost samo 10 metara, što, prema navedenoj zakonskoj odredbi, nije moguće.

11. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.