Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-2501/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AJ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Ivi Zenko, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. prosinca 2024., poslovni broj: Pp-17764/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika AJ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II.Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik AJ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju Ivi Zenko, odvjetniku u Splitu podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sakciji. U žalbi se navodi kako je jedini dokaz koji upućuje na okrivljenikovu odgovornost obavijest g. ĐJ, voditelja financija u odgovornoj osobi, no da isti nije niti saslušan, a i upitno je može li isti u svojstvu voditelja financija u odgovornoj osobi dostavljati podatke o tome tko je kritične zgode upravljao vozilom u smislu odredbe čl.229. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru paušalno se navodi kako postoji opasnost da će okrivljenik ugroziti sigurnost prometa pri čemu se ne cijeni činjenica da je vozilo potrebno okrivljeniku radi poslovnih i privatnih obveza, a posebno jer se presuda temelji na zaključku da je okrivljenik vozio predmetno vozilo sporne prigode koja činjenica ne samo da nije utvrđena, nego nije niti provjeravana.
3.Žalba nije osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona navodeći kako u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno nisu u dovoljnoj mjeri razjašnjeni. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Stoga je sud u dokaznom postupku, između ostalog, izvršio uvid u obavijest o prekršaju za pravnu osobu Aqua da d.o.o. za građenje i trgovinu od 02. travnja 2021., izvršen je uvid u povratnicu obavijesti, u ispunjeni formular s podacima o vozaču, u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa te u kompletan spis.
7. Prema obavijesti o počinjenom prekršaju upućenoj AQUA DA d.o.o. za građenje i trgovinu, ista je obaviještena da je vozilom reg. oznake [registarska oznaka], 25. ožujka 2021. u 12,05 sati u mjestu Podstrana-Mutogras, općina Podstrana, Ulica Cesta Mutogras, počinjen prekršaj kažnjiv po čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je od odgovorne osobe u istoj zatražena dostava podataka o osobi vozača
8. Prema povratnici obavijesti, ista je 16. srpnja 2021. uručena na adresu pravne osobe Aqua da d.o.o.
9. Prema ispunjenom formularu, ĐJ kao voditelj financija u pravnoj osobi Aqua da d.o.o. imenovao je okrivljenika vozačem označenog vozila predmetne prigode, odnosno dostavio je njegove podatke – ime i prezime, OIB, datum rođenja i adresu.
10. U svom prigovoru protiv prekršajnog naloga okrivljenik zahtijeva usmeno očitovanje pred sudom, a pozivi za ročišta 24. listopada 2023. i 20. studenog 2023. vraćeni su neuručeni s naznakom dostavljača "Obaviješten nije podigao pošiljku“, pa mu je poziv za ročište glavne rasprave zakazano za 6. prosinca 2023 poslan poštom (također vraćen neuručen s naznakom "Obaviješten nije podigao pošiljku“) te, na temelju čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona istaknut na oglasnoj ploči suda, čime se dostava smatrala urednom. Dakle, okrivljenik je imao mogućnost iznošenja svoje obrane, u kojoj tijekom prvostupanjskog postupka nikada nije iznio navod kako ĐJ nije odgovorna osoba u pravnoj osobi i da prema njegovim navodima kao takav nije ovlašten davati podatke o tome tko je upravljao vozilom, niti je dostavio dokaze da ĐJ nije odgovorna osoba u pravnoj osobi( Izvod iz sudskog registra).
11. Slijedom iznijetog, a budući je u postupku nesporno utvrđeno da je predmetne prigode na predmetnom mjestu brzina kretanja označenog vozila prekoračena za 40 km/h, u postupku je utvrđeno da je predmetne prigode, upravljajući označenim vozilom, okrivljenik postupio protivno odredbi čl. 53. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ostvario obilježja prekršaja kažnjivog po čl. 53. st. 4. istog Zakona.
12. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
13. Budući da žalitelj ne ističe, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
14.Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela, uzimajući kao otegotnu okolnost to što je okrivljenik specijalni povratnik u činjenju ovog prekršaja. Nadalje, sud je u smislu odredbe čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorio okrivljenika da ako u naprijed navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati kako je novčana kazna u cjelini plaćena, a u smislu odredbe čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.
15. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zakonito i opravdano (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika, koji je specijalni povratnik odvratio od mogućnosti da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera je određena u minimalnom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Uzimajući u obzir da okrivljenik nije sudjelovao u prvostupanjskom postupku, pa sud nije niti bio upoznat s s poslovnim i privatnim potrebama okrivljenika, kao što je već navedeno, opravdano je izrekao okrivljeniku zaštitnu mjeru u navedenom trajanju, a neophodnost korištenja automobila u navedene svrhe nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.
16. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika u kojoj isti ne navodi razloge zbog kojih navedenu odluku pobija, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezao okrivljenika na plaćanje troška u iznosu od 60,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.
17.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
18.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka za: spis,okrivljenika, tužitelja
