Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1571/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PIČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Domijan, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-141/2023-23 od 17. listopada 2024., 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-141/2023-23 od 17. listopada 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke te u točki II. izreke za iznos dosuđenih troškova parničnog postupka od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) zajedno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2024. do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke za iznos od 375,00 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet eura) zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2024. do isplate tako da se u tom dijelu kao neosnovan odbija zahtjev tuženice da joj tužiteljica naknadi parnične troškove.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena smetala posjed tužiteljice. Nalaže se tuženoj da tužiteljici vrati posjed 1917/12 upisano u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to istočnog dijela navedene čestice u cijeloj dužini parcele te u širini 4 metara od istočne međe, zabranjuje joj se daljnje uznemiravanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne, sve to u roku od tri dana, te joj se nadalje nalaže da tužiteljici nadoknadi i trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici PIČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženici PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja 17. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, a podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je „izašao izvan okvira granica zahtjeva koji su stavljeni u postupku“ time što je utvrdio da su stranke bile u suposjedu spornog dijela nekretnine, a što tuženica u postupku nije tvrdila. Ovakve žalbene tvrdnje tužiteljice neosnovane su jer je sud odlučio o tužbenom zahtjevu na način kako ga je tužiteljica postavila u tužbi, a tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi mogu predstavljati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.1. Tužiteljica također u žalbi tvrdi da je sud počinio bitnu povredu time što je obrazloženje odluke o troškovima postupka kontradiktorno točki II. izreke rješenja ističući da je točkom II. izreke rješenja tužiteljici naloženo da nadoknadi parnične troškove tuženici, dok je u točki 28. obrazloženja rješenja navedeno da je tuženici priznat trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, a tužiteljica u ovom postupku nije imala punomoćnika. Žalbene tvrdnje tužiteljice u ovom dijelu osnovane su jer je doista sud u točki 28. obrazloženja naveo da tuženici dosuđuje trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku te da je tužiteljici priznata jednokratna nagrada, što je kontradiktorno točki II. izreke pobijanog rješenja u kojoj je tužiteljici naloženo da naknadi troškove postupka tuženici. Osim toga, obrazloženje je suprotno sadržaju točke II. izreke jer je u obrazloženju sud naveo da je ukupno tuženici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura, a točkom II. izreke rješenja tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura. Na opisani način u odnosu na točku II. izreke rješenja sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, kako je o troškovima postupka bilo moguće odlučiti na temelju podataka u spisu ovaj sud je o žalbi tužiteljice u odnosu na točku II. izreke rješenja odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

5.2. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u točki I. izreke utvrđeno je da sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice za zaštitu posjeda dijela kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to istočnog dijela čestice u cijeloj dužini parcele i u širini od 4 m od istočne međe. Sud je utvrdio da je tužba za smetanje posjeda podnesena u roku iz članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) te da je prigovor prekluzije kojeg je istaknula tuženica, neosnovan. Naime, prema utvrđenju suda navodni čin smetanja dogodio se 13. listopada 2023., za što je tužiteljica saznala istog dana, a tužbu je podnijela preporučeno na poštu 13. studenog 2023., zbog čega je tužba podnesena unutar roka od 30 dana propisanog odredbom članka 21. stavak 3. ZV-a.

6.1. Prema utvrđenju suda tužiteljica je vlasnica posebnog dijela nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini je upisano pravo služnosti prolaza i provoza u širini od 3 m u korist kčbr. [katastarska čestica], na kojoj nekretnini živi tuženica. Sud je utvrdio da je tuženica 13. listopada 2023. mela lišće na dijelu kčbr. [katastarska čestica] na kojem ima uknjiženo pravo služnosti, a ne izvan tog dijela nekretnine, kako je to neosnovano tvrdila tužiteljica jer je ta činjenica utvrđena na temelju suglasnih iskaza saslušanog svjedoka i stranaka.

6.2. Pozivom na odredbu članka 10. stavak 1. i stavak 5. ZV-a sud utvrđuje da su tužiteljica i tuženica suposjednice spornog dijela povlasne nekretnine te da u smislu odredbe članka 24. stavak 1. ZV-a tužiteljica od tuženice, kao druge suposjednice, ima pravo tražiti zaštitu suposjeda jedino u slučaju da ju je tuženica potpuno isključila iz dotadašnjeg suposjeda ili joj je bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. U konkretnom slučaju tuženica nije osporavala činjenicu da je 13. listopada 2023. mela lišće na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je uknjiženo pravo služnosti pa po ocjeni suda time nije došlo do smetanja suposjeda jer je tuženica izvršavala faktičnu vlast u pogledu posjeda stvarne služnosti zbog čega tužiteljica nema pravo na sudsku zaštitu posjeda. Iz tih razloga sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tužiteljica u žalbi osporava utvrđenje suda da je faktično izvršavanje sadržaja prava služnosti izjednačeno sa posjedom stvari te time osporava zaključak suda da su stranke bile suposjednice spornog dijela nekretnine.

8.1. Žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane jer je odredbom članka 10. stavak 5. ZV- a propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Daljnjim stavkom 6. istog članka propisano je da kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici. U ovom postupku nije bilo sporno da sporni dio nekretnine, u odnosu na koji tužiteljica tvrdi da je počinjeno smetanje posjeda, posjeduju i tužiteljica, kao vlasnica nekretnine i tuženica kao ovlaštenica upisanog prava služnosti prolaza i provoza, zbog čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja, u smislu citiranih propisa, da su stranke suposjednice spornog dijela nekretnine. Kako bi u smislu odredbe članka 24. stavak 1. ZV-a tužiteljica mogla štititi suposjed putem suda od drugih suposjednika jedino u slučaju da ju je tuženica kao suposjednica potpuno isključila od dotadašnjeg suposjeda ili joj bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti i po ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da time što je 13. listopada 2023. tuženica mela lišće na spornom dijelu nekretnine ona nije isključila tužiteljicu kao suposjednicu iz posjeda spornog dijela nekretnine niti joj bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti zbog čega je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan pa je u tom dijelu žalba tužiteljice neosnovana.

9. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) te je obvezao tužiteljicu da tuženici naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a koji troškovi zastupanja se odnose na jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova te troška za sastav podneska od 11. lipnja 2024. i zastupanja na ročištu 6. rujna 2024. po 50 bodova za svaku radnju.

9.1. Prema Tbr. 7. točka 2. stavak 1. Tarife u postupku smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a stavkom 2. iste točke propisano je da za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

9.2. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud pogrešno utvrdio visinu troškova iz razloga što podnesak od 11. lipnja 2023. nije bio potreban u ovoj parnici jer je tim podneskom punomoćnik tuženice obavijestio sud o postupku smetanja posjeda koji se vodio kod istog suda u predmetu Psp-97/2022 u kojem tuženica nije bila stranka, zbog čega obavijest o tom predmetu ni na koji način nije povezana s ovim predmetom niti može utjecati na ishod ove parnice. Također žalbom osporava utvrđenje suda da bi podnesak od 26. veljače 2024. bio potreban za vođenje parnice jer je sve činjenice tuženica mogla iznijeti na pripremnom ročištu ili na ročištu glavne rasprave zbog čega ocjenjuje da tuženica osim jednokratne nagrade nema pravo na nagradu za dvije dodatne radnje.

9.3. Po ocjeni ovog suda žalbene tvrdnje tužiteljice osnovane su. Podneskom od 26. veljače 2024., koji je zaprimljen na sudu 28. veljače 2024. tuženica je ponovila prigovore koje je već iznijela u odgovoru na tužbu te je dostavila fotodokumentaciju o izgledu nekretnine. Taj podnesak bio je nepotreban iz razloga što je sudu dostavljen dan prije pripremnog ročišta pa je tuženica fotografije mogla predati na pripremnom ročištu na kojem je također mogla iznijeti sve prigovore, zbog čega je pogrešno sud prvog stupnja tuženici za tu radnju priznao troškove. Također osnovana je žalbena tvrdnja tužiteljice da je i podnesak od 11. lipnja 2024., koji je zaprimljen na sudu 12. lipnja 2024., bio nepotreban u ovom postupku jer je osnovana žalbena tvrdnja tužiteljice da obavijest o postupku koji se vodio između drugih stranaka ni na koji način nije mogla utjecati na ishod ovog spora pa tuženica nema pravo na naknadu sastavljanja toga podneska. Kako bi tuženica imala pravo na troškove sastava odgovora na tužbu te zastupanja na ročištima 29. veljače 2024., 16. travnja 2024. te 6. rujna 2024., dakle, za četiri radnje, pravilnom primjenom Tbr. 7. točka 2. Tarife tuženici pripada pravo na naknadu troškova u visini jednokratne nagrade od 250 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 500,00 eura. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima djelomično je trebalo uvažiti za iznos od 375,00 eura te u tom dijelu rješenje u točki II. izreke preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i u tom iznosu odbiti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan, dok je u preostalom dijelu žalbu tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić