REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4812/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja El-kor d.o.o., Zagreb, Plitvička 16, OIB: 97960688699, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika JE, vl. građevinsko-ugostiteljski obrta „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1177/2019 od 29. prosinca 2023., 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1177/2019 od 29. prosinca 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o trošku naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 663,61 EUR u roku od osam dana.

2. Prvostupanjski sud je utemeljio pobijano rješenje na odredbama čl. 158. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u vezi s mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) jer je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), umjesto Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.), da je pogrešno označio vrijednost predmeta spora i da mu neopravdano nije dosudio naknadu troška za pojedine, u žalbi navedene, radnje. U pravodobnoj dopuni žalbe dodaje i da je izjavu o povlačenju tužbe dao u bitnoj zabludi i pod utjecajem prijevare te da je tuženik nakon iznuđenja izjave o povlačenju tužbe promptno podnio protutužbu radi povrata stečenog bez osnove. Ističe i da mu je tuženik 25. listopada 2023. uplatio „iznos od 5.516,34 EUR, što gotovo u cijelosti odgovara visini postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelja od dana 15.5.2023. uvećano za zakonsku zateznu kamatu“. Traži naknadu troška nastalog u povodu podnošenja žalbe(i).

4. Tuženik u žalbi navodi da je tužitelj povukao tužbu u cijelosti pa tako i u odnosu na trošak postupka, a u dopuni žalbe da je tužitelj zakasnio sa zahtjevom za naknadu troška. Traži naknadu troška nastalog u povodu podnošenja žalbe(i).

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 EUR.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da prvostupanjsko rješenje treba potvrditi primjenom čl. 373.a st. 1. t. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu (priloženih na listovima 104. - 116. spisa), neovisno o tome što ih prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir.

8. Iz stanja spisa proizlazi, da je:

- tužitelj, podneskom od 15. svibnja 2023., zahtijevao naknadu parničnog troška u iznosu od 5.383,49 EUR,

- tuženik, podneskom od 25. listopada 2023., obavijestio sud da je dan ranije platio tužitelju ukupno 33.089,93 EUR, čime da je podmirio utuženi dug s osnove glavnice i troškova ovrhe te zatezne kamate u cijelosti,

- tuženik 25. listopada 2023. tužitelju isplatio dodatni iznos od 5.516,34 EUR,

- tužitelj, podneskom od 6. studenog 2023., povukao tužbu u cijelosti,

- tuženik 8. studenog 2023. pristao na povlačenje tužbe i podnio protutužbu protiv tužitelja radi isplate 5.047,04 EUR na temelju povrata stečenog bez osnove, navodeći pritom da je greškom isplatio tužitelju dug u ovom predmetu i to s osnove glavnice i troškova ovrhe te zatezne kamate u cijelosti,

- tužitelj, podneskom od 29. studenog 2023., ponovno zahtijevao naknadu parničnog troška, ovaj put u iznosu od 5.512,50 EUR,

- u povodu navedene protutužbe razdvojen postupak,

- prvostupanjski sud, rješenjem od 27. prosinca 2023., utvrdio povlačenje tužbe, nakon čega je, 29. prosinca 2023., donio pobijano rješenje.

9. Pored nespornih činjenica da je tuženik 25. listopada 2023. tužitelju isplatio dodatni iznos od 5.516,34 EUR, koji iznos i premašuje iznose od 5.383,49 EUR i 5.512,50 EUR koji je potonji iznos tužitelj u konačnici zahtijevao na ime naknade parničnog troška, te da je tužitelj nakon te uplate povukao tužbu u cijelosti, neosnovani su svi tužiteljevi žalbeni navodi kojima tvrdi i smatra da mu je tuženik trebao naknaditi trošak u većem (glavničnom) iznosu (jer sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, ne može dosuditi tužitelju veći iznos od onoga kojega je on zatražio). Posljedično tome, nevažni su za ocjenu pobijanog rješenja ostali navodi iz žalbe kojima tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Drugim riječima, ovaj sud ne tvrdi da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju upravo dosuđeni iznos od 663,61 EUR (i ne potvrđuje takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda), ali uzevši u obzir nespornu isplatu tuženika od 5.516,34 EUR i zahtjeve za naknadu parničnog troška tužitelja, tužiteljeva žalba već zbog toga iz ranije navedenih razloga ne može biti osnovana.

10. Nadalje, nevažni su za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja o trošku i tužiteljevi navodi iz dopune žalbe kojima problematizira tuženikovo podnošenje protutužbe, budući da će upravo u tom postupku u povodu protutužbe prvostupanjski sud ocijeniti je li tužitelj primio od tuženika bilo kakav iznos bez osnove.

11. Što se tiče tuženikove žalbe, neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je tužitelj povukao tužbu u cijelosti pa tako i u odnosu na trošak postupka jer tužitelj nije povukao konačni zahtjev za naknadu troška od 29. studenog 2023., dok je i navod iz tuženikove dopune žalbe da je tužitelj, u smislu odredbe čl. 164. st. 8. ZPP-a, zakasnio sa zahtjevom za naknadu troška, neosnovan, jer je tužitelj podnio zahtjev za naknadu troška i prije donošenja rješenja o povlačenju tužbe.

12. S druge strane, tuženik u žalbi ne tvrdi da je tužitelju platio dug s osnove parničnog troška, a što je i u skladu s činjenicom da je, prethodno tome, protiv tužitelja podnio i navedenu protutužbu za iznos koji premašuje plaćeni utuženi dug s osnove glavnice i troškova ovrhe te zateznih kamata u cijelosti, kako je to sve izloženo u točki 8. ovoga obrazloženja. Upravo će u tom postupku u povodu protutužbe prvostupanjski sud ocijeniti je li tužitelj primio od tuženika bilo koji iznos bez osnove.

13. Zbog svega navedenog, valjalo je, primjenom čl. 373.a st. 1. t. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a jer tužiteljev trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Sudac

Radovan Raduka