Poslovni broj: Usž-3256/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4621/2023-7 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice HZ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4621/2023-7 od 27. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4621/2023-7 od 27. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke III. rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-2/23-01/1, urbroj: 513-04-23-2 od 24. kolovoza 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda pravila postupka, nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobijana presuda ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je tom odlukom dana pa stoga upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i materijalnopravnom smislu, a arbitrarnost u rješavanju čini takvu bitnu povredu pravila postupka koja je od utjecaja na samu upravnu stvar. Prvostupanjski sud nije odgovorio na tužbe navode čime je povrijedio odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te smatra da se prvostupanjski sud nije mogao pozivati na navode iz osporenog rješenja, već je u konkretnom slučaju bio dužan dati svoj sud o tužbenim navodima. Smatra da se u svim predmetnim zajmovima ne radi o nemogućnosti ispunjenja obveze po ugovoru o zajmu, budući da je tražbina zajmodavca prenesena novom vjerovniku čime je obveza prema prvotnom zajmodavcu prestala ukoliko je dužnik znao za prijenos tražbine. Kako se ovdje radi o povezanim društvima, razvidno je da je dužnik znao za ustupanje pa je stoga tražbina prema prvotnom vjerovniku prestala jer je prešla na novog vjerovnika. Smatra da time obveza nije postala nemoguća već i dalje postoji obveza povrata zajma te u tom smislu upućuje na odredbe Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski sud je kada to već nisu učinila javnopravna tijela, bio dužan navesti, i to potkrijepiti materijalnim propisom i sudskom praksom, zašto smatra da je sklapanjem ugovora o zajmovima predmetna obveza postala nemoguća. Prvostupanjski sud na te navode nije odgovorio te je time počinio bitnu povredu sudskog postupka iz članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Pored toga smatra da se u konkretnom slučaju radi o takvoj povredi postupka (pravo na obrazloženu odluku) zbog kojoj joj je povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje). U poreznim stvarima vrijedi načelo da su stranke dužne za svoje tvrdnje (činjenice) navesti dokaze iz kojih to proizlazi, međutim, tuženik nije tako postupio, jer za iznesene činjenice nije naveo dokaze. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te porezni postupak nadzora obustavi i naloži tuženiku plaćanje troškova upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao raspravu 25. lipnja 2024. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Tužiteljica prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog toga što nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da se izjasni o svim navodima stranke, odnosno tužiteljice.

8. Međutim, treba napomenuti da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (članak 1. Zakona o upravnim sporovima). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurat zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Odredbama Zakona o upravnim sporovima također je propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (članak 31. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima), dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

9. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj sud u obrazloženju presude izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.

10. Žalbeni navodi tužiteljice najvećim dijelom se odnose na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužiteljice i razloge koje je iznosila u upravnom sporu.

11. Prema ocjeni ovoga Suda tužiteljica neosnovano ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odgovorio na navode koji su bili odlučni za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Naime, i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Ajdarić protiv Hrvatske br: 20883/09).

12. Nadalje, treba istaknuti da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj: U-III-1201/18).

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju kojim je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima kao i dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

14. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je kod tužiteljice proveden porezni nadzor o kojem je sastavljen zapisnik tijela prvog stupnja od 29. kolovoza 2022., u kojem su utvrđene određene nepravilnosti u poslovanju tužiteljice. Naime, u provedenom nadzoru je u odnosu na pobijanu točku III. izreke rješenja tuženika utvrđen nakon pregleda dokumentacije, prometa po računima i drugih isprava da je tužiteljica bila dužna utvrditi poreznu osnovicu poreza na dohodak od drugog dohotka i poreznu osnovicu obveznih doprinosa od drugog dohotka sukladno člancima 39. i 40. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.), te sukladno odredbama članka 77. i 79. stavka 1. i 18. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20., 138/20. i 1/21.).

15. Pravilno smatra prvostupanjski sud da tuženik osnovano navodi da tužiteljica nije dokazala drugačije stanje od utvrđenog činjeničnog stanja u postupku nadzora koje se temelji na dokumentaciji tužiteljice, a tijekom postupka nisu ignorirane relevantne činjenice koje idu u prilog tužiteljice jer iste nisu dane na uvid niti su utvrđene u postupku poreznog nadzora. Prvostupanjski sud osnovano navodi da se tuženik detaljno očitovao o žalbenim navodima tužiteljice i obrazložio zašto ne prihvaća kao podobnu i relevantnu dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila za dokazivanje njezinih tvrdnji, a koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

17. S obzirom na navedeno, ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

18. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović